ISPRIČAT ĆU TI PRIČU

Ne poznajem te. Iskreno, ne želim te poznavati. Znam da će mi se svidjeti tvoja dubina i bol koju nosiš u sebi. Poželjet ću popraviti slomljene dijelove, spajajući ih kao slagalice, redom, u tišini. Zavest ćeš me osmijehom i sjajem u očima i pričat ćemo bez riječi, a razumjeti se u potpunosti. Ne želim te poznavati jer sam umorna od svijeta, od istine, iskrivljenih slika ljudi, umorna od ideala i realnosti. Umorna sam od laži i savršeno upakiranog vrijeđanja vlastite inteligencije. A Svemir ima prokleto zajebane planove. Čeka. Ponizno, sa strpljenjem, jer sve je u trenutku koji promijeni stvarnost. Potrebna je samo sekunda. Znaš li koliko će boljeti tada? Poput zagrljaja u kojem si siguran, ali nekako znaš da je zadnji. Željet ću trajnost, konzistenciju, usporenost vremena, samo da zaustavim trenutak. Ali nisi tu da traješ, to ću naučiti na teži način. Toliko imam pitanja, toliko odgovora ponuđenih na srebrnom pladnju života i toliko mnogo za učiti, toliko mnogo za dati. Sve je samo dio sistema, ukalupljena dogma koju moraš proći kako bi shvatio esenciju trenutka. Zavoljeo ono danas, potajno se radovao mogućem sutra. A što smo sutra? Možda samo dvije sjene, u prolazu, koje koračaju u istim smjerovima. Hoćemo li se sresti? Pitat ćemo Svemir, ima prokleto zajebane planove. I doista, ne želim te poznavati, a opet znam previše o tebi.

*Hajde, priđi bliže, sjedni i zatvori oči-ispričat ću ti priču...