Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

subota, 31.03.2007.

Legenda o Alandiji

Sonsyreya zaplače glasno jecajući već sva iscrpljena. Sada joj se iznenada približi carica Tanya, majka Shaganova, te je nježno zagrli i stane je tješiti i umirivati. Priđu joj i ostale nazočne princeze, redom bajne ljepotice čija je ljepota ugodna oku mnogobrojnih najelitnijih ratnika 'Hrabrih naroda' koji su dopratili svoje prinčeve. Tako su tu sada nazočne: plavokosa sestra Andraghonova, bajna i visoka prekrasna u stasu, Shynha vladarica Dyasparha (No-Shi od milja je nazivaju njezini Dyaspharcy i Waluzyancy), predivna anubyskha princeza Antyopha sestra Sonsyreyna i vrlo bliska prijateljica princeze Dyasparha, riđokosa princeza Terasonhe, zemlje sunčanih otoka, vršnjakinja princeze Sonsyreye (rodile su se zajedno na amazonskom otoku Chronoshu u mitskom hramu vila Charizmy), Sonsynorha ime je njezino. Tu je i cvijet amazonskog južnog saveza predivna princeza Hyperareye, plavokosa Dyonha, sestra princa Aharonha proslavljenog u bitkama na uvijek nemirnim granicama Divljih zemalja koje su 'Okolni narodi' nazvali Tykanderogha, ili Tyx kako te zemlje nazivaju Alanđani. Na poziv Sonsyreye stigla je i amazonska 'Zelena čarobnica' kraljica Wulkanye zelenooka Antydonha, a svoju pomoć nesebično je došla ponuditi i kraljica Galeryankhy, kraljica Dunyha. Sonsyreya sada gorko zaplače jecajući, pa se iznenada okrene prema Tahunahu koji je sjedio u sasvim drugom kutu velike dvorane, a ovamo je stigao sa još desetak Sychytha. 'Ti starče, ti nešto znaš! Odmah da si mi to rekao i nemoj mi samo lagati da ne znaš, pa ti si me poslao k Njemu i savjetovao mi da tražim Njegovu pomoć za Hyperaeyu! Ti si mi stalno prigovarao zašto sam pozvala u 'Amazonske igre' princezu Tykanderoghe, svoju sestru Thandrhu. Zašto si mi savjetovao da uzmem Njegov mač i ponesem ga ovamo? Otkako sam podigla taj mač, odjednom, kao da razumijem sve Njegove tajne i nestašne igre. Odlučno je zahtijevala odgovore princeza Sonsyreya. Tahunah sada više nije izgledao onako nezainteresirano i izgubljeno, te je vrlo polako, ali smireno odgovorio princezi: 'Davno prije, još prije samog 'Osvita vremena', još prije nego je potonula Atlantida sve je već bilo zapisano, Gospodarice 'Toplih mora'. Moj narod je vrlo star, a zovu nas Sychythe, ima nas vrlo malo i rasuti smo svijetom poput pijeska iz zauvijek proklete zemlje Wananunhe. Njega su nam 'Bogovi sa Zvijezda' obećali davno prije potonuća 'Slavnih gradova' i još prije samog 'Osvita vremena'. Njega su Vitezovi vjetra od prvog trenutka, od strašne bitke iza 'Tamne strane Mjeseca' bezuspješno tražili, a mi smo Ga čekali od teške katastrofe na bojnom polju Herofahlha. Sada kada su Ga oni napokon pronašli, a mi Ga toliko željno dočekali, Ti si Ga Wyxeno Gospodarice 'Toplih mora' izdala!' Sonsyreya odjednom prestane plakati i tiho, ali odlučno progovori: 'Meni je moja baka i stara svećenica s Cronosha pričala o 'Onome koji spava ispod pijeska'. Slušala sam i priče o Njegovoj ljubavi prema lijepoj Wyxeny, a zašto si ti sada mene nazvao tim imenom? Nije li to samo predivna legenda koju su nam ostavile vile Charyzmhe? 'Zato što Ti jesi Wyxena! Zar On nije zbog Tebe doveo najbolje ratnike koje je zapamtilo ovo 'Nezamislivo vrijeme', na Hyperareyu? Time je na sebe i navukao bijes potomaka Hladnih vatri. Zato su ga i onako kukavički i podlo ranili u tvom taboru usred Tvoje 'Zabranjene doline' u koju si ti njih pustila, a njegove ratnike zbunila. On ne smije biti odvojen od svojeg mača nikada! Zato uzmi mač i odnesi mu Ga! Kako i kamo ja Ti tu ne mogu pomoći, to ćeš morati otkriti sama ako si Ti 'Ona koja nebom šeće', a ako nisi onda je sve ionako uzalud.' Nitko nam više neće pomoći i strašno će nas zlo pogoditi, još strašnije nego ono nakon Herofahlha, jer jedino ih On može zaustaviti i sve nas zaštititi.' Sonsyreya uzme teški mač u svoje ruke i osjeti blagu vrtoglavicu, te se onesvijesti. Kad se probudila starog Tahunaha više nije bilo, a u snu je čula glas koji joj je rekao da je Andraghonh čeka u dolini koju je zauvijek okovao led i nemilo je pritišće snijeg. Sonsyreyne misli bile su izmiješane, osjećala je kao da joj je netko u glavu usadio brdo novih podataka koje nije baš do kraja razumjela, ali ona odluči krenuti po naputcima koje je proživjela u snu. Te pozove sve okupljene kako bi im objasnila svoj naum.

petak, 30.03.2007.

Legenda o Alandiji

Svijetle noći Tealanha – tajnovito doba prije kiša Shakazeya

… Onda jedne vrlo hladne noći, neobične i nezamislive 'Svijetle noći', u ono doba 'Bijelih snjegova' koji samo što nisu počeli padati nošeni hladnim vjetrom Actyalanom. U tim neobičnim i nezamislivim 'Svijetlim noćima' kada su počele padati hladne kiše Shakazeye, tiho, najtiše, iznenada i niotkuda počeli su padati prvi 'Bijeli snjegovi' koji su dolazili da još jednom pomiješaju i sakriju legende koje su 'Hrabri narodi' odavno već znali, ali ih nikada nisu razumjeli do kraja. Iznenada i niotkuda, baš kao i 'Bijeli snjegovi', ničim izazvani, ničim potaknuti, iz tajanstvene šume Mynechyz, onako kako su to uvijek i činili, pojavili su se mnogobrojni odredi teško oklopljenih ratnika ogrnutih u plave ogrtače. Tihi poput sjena, nečujno poput tmine noći, kao prethodnica nečeg još mnogo misterioznijeg, moćnijeg i opasnijeg, oni su mirno jahali svoje plemenite snažne konje. Kišu koja je padala ti strašni i šutljivi ratnici nisu ni primjećivali. Oni su iznenada porušili sve mostove koje su na divljoj rijeci Hesperaskhy sagradili, napustili su svoje gradove, koje su svojim imenima nazvali i krenuli u mračne i tajnovite šume Kayonash, a potom još dalje, do još mračnijih i još opasnijih šuma Mynechyz. Hladni vjetar Actyalan stao je tući bez milosti za ikoga, a strašna magla Anybeatha svojim je maglama sakrila visoku planinu Wyghen. Ledeni dah strašne Athumazye ledio je dah snažnih konja i teško oklopljenih ratnika, a onda je napokon noć rasula svu svoju tamu i otvorila sve svoje odaje i još jednom je ta duga i beskrajna noć zavila u tamu tajnovite šume srebrenog bora, koje su od samoga 'Osvita Vremena' čuvale tajnu o tom Strašnom i Nezamislivom Vremenu u kojem su ratovi uništili i posljednje Slobodne gradove i zauvijek izbrisali nadu ' Onima koji su koračali uspravno'…

Bilo je to onda kada su strašni 'Ratovi Wakyzashy' završeni na radost svih 'Okolnih naroda'. No, ti ratovi su konačno na svijetlo dana izbacili i dugo čuvanu tajnu Sychytha. Onaj kojeg su svi čekali pojavio se u ratovima i svima je postalo jasno da je 'Onaj koji spava ispod pijeska' konačno probuđen. Dok su se tako 'Okolni narodi' veselili i slavili Njegovo buđenje, narodima Velikog Klana i mračnom carstvu Amaroth to nije odgovaralo. Njihova je dominacija i prevlast u Aghrosijanskom dobu nepovratno i zauvijek prestala. Zbog toga je princ Sywolykyh, uz pomoć Tykanderoshke princeze Thandre, polusestre Sonsyrey, pokušao još jednom preokrenuti tijek događaja i maknuti Shagana Alanđanina s pozornice na kojoj se pojavio poput velikog praska i preokrenuo tijek događaja Hyghlanderskog svijeta iz doba 'Hrabrih naroda'. U amazonskom gradu Cytykrayu, u predivnom gradu s tisuću piramida, u najvećoj piramidi, u najljepšoj dvorani, u najdubljem kutu, tiho je plakala i jecala, licem prekrivenim najnježnijim rukama, najljepša žena tog Nezamislivog vremena, mlada crnokosa princeza ratnica Amazonka, Dyadonkha. Beskrajno joj se dive i slave je svi 'Okolni narodi' i na njezin poziv šalju najbolje što imaju. No, ona je bezvoljna i tužna, a najljepše princeze tog Vremena tješe je i umiruju bezuspješno. Najsnažniji i najmoćniji prinčevi, ovjenčani slavom tisuću bitaka s 'Hladnim vatrama' zabrinuto se pogledavaju i riješeni su da toj mladoj djevojci stave na raspolaganje svoje najelitnije odrede samo da bi je umirili i pomogli joj. Konačno, najsnažniji među njima, Haywey brat Andraghonov, princ Ararađana izgubi strpljenje i glasno zatraži objašnjenje: 'Reci nam Sonsyreyo, što se to doista dogodilo?' Djevojka podigne pogled i svojim toplim, suzama ispunjenim očima, žalosno, ali zahvalno, pogleda snažnog princa Hayweya koji se odazvao njezinom pozivu i prvi stigao sa svojim najelitnijim odredima Araradskog konjaništva sa samih nemirnih granica zelene rijeke Mandraghona, iz tvrdih araradskih gradova Manhosha i Syryesha. Kao da je Vrijeme bilo uhvaćeno u tim nebesko plavim očima i Haywey nije mogao, a da ne pomiluje najtamniju kosu toga doba i nježno prigrli uplakanu djevojku koja je drhtala. 'O, djevojko, pa ti drhtiš! Zar ti nije dobro, nisi li bolesna?' Zabrinuo se Haywey. 'Ne brini Haywey, to je zbog vjetra koji me lomi, a i miris alandskih 'Svijetlih noći' i 'Bijele zime' osjećam. Tamo daleko u tim prostranstvima zbog Njega počinje još jedna beskrajna zimska alandska noć. 'Vrijeme snjegova', nije li tako Sychyte? Tako Alanđani zovu to doba kada se On odmara u tišini Sylenca. Vidim ih u svojim snovima, vidim ih kako pale svoje tajanstvene vatre, vidim ih ogrnuti su svojim plavim ogrtačima, a njihove pjesme sve su jače i ja ih čujem, a ne znam kako. (Tajanstveni teški Shaganov mač je kod Sonsyreye) Osjećam i čujem zapovjedi Paske po kojima se aktivira Zimski bedem, osjećam opojni miris Panđine lule, vidim onog mladog i snažnog pukovnika Unakasa kako vježba s 'Krilatim jahačima' iza Zimskog bedema. Osjećam potrebu za Njegovim dlanovima i osjećam da sam jača nego ikada. Zašto ja to sve osjećam, kaži mi Tahunah!?'

četvrtak, 29.03.2007.

Athumanunhov egipatski slikovni rječnik - božice

Selket – božica plodnosti

Božica Selket, sestra Mafdet, bila je u drevnoj egipatskoj mitologiji božica plodnosti, jer je štitila četiri izvora životodavne rijeke Nil. Tijekom strašnih noćnih bitaka, između moćnog Raa i njegovog vječitog zakletog protivnika strašnog Apofisa, a nakon što su Apofis i njegovi sljedbenici poraženi od branitelja Raa koje je predvodio Horus Behdetski, Selket je zapala dužnost da čuva svezanog Apofisa. Selket je postala žena boga Nekhebkaua, boga kojeg su drevni Egipćani u početku prikazivali kao neman Podzemnog svijeta, ali kasnije taj je bog zapravo dobrotvorno božanstvo koje pribavlja hranu za duše umrlih. Selket je božici Izidi nesebično pomagala u podizanju malenog Horusa i pružila joj svu moguću moćnu zaštitu. Sedam svojih najboljih ratnika škorpiona Selket je nesebično poslala da štite Izidu u njezino maleno djetešce. Athumanunh ovu božicu ponekad pronalazi u zapisima drevnih Egipćana kao Serket, a drevni su je Egipćani prikazivali u obličju žene na čijoj glavi stoji štipavac (škorpion). U Podzemnom svijetu božica Selket bila je i zaštitno božanstvo koje je čuvalo kanopske žare (vaze) u koje su se odlagali organi izvađeni tijekom mumificiranja.

subota, 24.03.2007.

Athumanunhov egipatski slikovni rječnik - božice

Tauret – božica zaštitnica trudnica i rodilja

Božica Tauret pripada krugu vrlo starih egipatskih božanstava, a predstavlja božicu koja štiti trudnice i rodilje. Tauret je prikazivana u obličju nilskog konja, s repom krokodila, nogama lava, a grudi su joj ovješene. Zapravo to je trudna ženka nilskoga konja. Obično se Tauret naslanja na regaliju koja predstavlja simbol zaštite, a u ruci drži simbol života. Samo ime Tauret može se povezati s drevnom egipatskom riječi 'velika', a drevni Egipćani zapisali su u svojim zapisima da je Tauret uvijek nazočila rađanju moćnog Sunca. U svojim koračanjima kroz drevne egipatske zapise Athumanunh pronalazi da je Tauret bila i ljubavnica strašnog noćnog lovca Seta zločestog, pa je tako ponekad i na zlu glasu (onda kada štiti trudnicu koja je zatrudnjela u izvanbračnoj vezi). No, Tauret je božica i kao takva je neumoljiva i svoju zaštitu pruža trudnici bez obzira na okolnosti začeća – po Athumanunhu. Kasnije Tauret postaje niže božanstvo i seli se među kućna božanstva gdje je također štuju drevni Egipćani bez obzira što je na nižoj ljestvici drevnog egipatskog panteona.

petak, 23.03.2007.

Athumanunhov egipatski slikovni rječnik - božice

Meshkent – božica poroda

Božica Meshkent bila je drevnim Egipćanima, točnije Egipćankama, božica poroda, a po Athumanunhu ona zapravo predstavlja i objedinjuje četiri niže božice (božicu rađaonice, božicu porođajnog stolca i dvije cigle /jedna je takova prikazana na Athumanunhovoj sličici/ na kojima su Egipćanke čučale dok su rađale. Ove četiri božice koje nadzire i utjelovljuje božica Meshkent Egipćankama su se prikazivale u trenutku čina rađanja, a najvjerojatnije su ih Egipćanke vidjele kao četiri plesačice koje glazbom slave rođenje djeteta. Tu sada Athumanunh skreće pozornost da se ne bi kojim slučajem pomiješale Hatore i Meshkente. Naime, i jedne i druge su glazbenice i plesačice, ali Meshkente su i proricateljice sudbine tek rođenom djetetu, a Hatore su glazbenice koje prate božicu Hator. Meshkent je supružnica jednog ahauia (ahaui su mitološka bića drevnih Egipćana slična anđelima – po Athumanunhu) i to Shayia (Šaii) čije je ime označavalo Sudbinu (ono što je određeno – po Athumanunhu), a u vjerovanju drevnih Egipćana svaki je čovjek pri rođenju dobivao svog 'anđela čuvara'. No, Shay u ljudskoj Sudbini određuje i trenutak, te narav čovjekove smrti. Iako je Shay bio neizbježiv on ipak nije bio krut, pa je tako svaki čovjek mogao utjecati na svoju sudbinu svojim djelima tijekom života. Meshkent su drevni Egipćani prikazivali kao ženu koja na glavi nosi dvije palmine mladice (izdanke) koji su na vrhu savijeni i opet mora Athumanunh skrenuti pozornost da te iste palmine mladice na glavi nosi i božica Anat koja pripada starijem krugu egipatskih božanstava, a iste palmine mladice nosi i njezin supružnik bog Andjeti. Na kraju Athumanunh skreće pozornost da je Meshkent najlakše prepoznati kada je prikazana kao porođajna cigla koja je oblikovana kao ženska glava, no, i Anat se češće pojavljuje na prikazima drevnih Egipćana s prepoznatljivom krunom Qureret, nego s palminim mladicama, pa na prikazima ta regalija ostaje samo za Meshkent.

ponedjeljak, 19.03.2007.

Athumanunhov egipatski slikovni rječnik - božice

Renenet – božica dadilja

Božica Renenet (Athumanunh je ponekad nazove i Renenut, ali radi se o jednoj te istoj božici) bila je božica dadilja i kao takva nadzirala je dojenje dojenčadi i vatreno je štitila malenu djecu (onako kako to čine majke kod ljudi, ali i druge ženke živih stvorova, no, ona je ipak bila božica i njezina zaštita morala se poštivati, te joj se nitko od muških božanstava, pa čak ni zločesti Set, noćni lovac veličanstveni, nikada nije suprotstavljao kada bi ona podigla svoja božanska krila zaštitnička nad djecom – po Athumanunhu). Renenet su i sami drevni Egipćani ponekad znali pobrkati s božicom Ernutet – božicom žetve koja se pojavljivala u obličju kobre koja prebiva u pšenici pred samu žetvu. Mnogi to čine i danas, a po Athumanunhu to je najvjerojatnije što su obije ove božice prikazivane kao žene s kobrinom glavom. Božicu Renenet najlakše je raspoznati, opet gledajući ukrase na glavi kao što to već prije napisa Athumanunh, dakle, po tomu što jedino Renenet ima dva pera. No, ponekad Renenet ima i sunčani disk koji okružuje par volovskih rogova, pa je tada moguće pobrkati ovu božicu s Hator, ili Izidom, ili s nekom drugom božicom … Ne! Jedino ona ima glavu kobre! Drevni Egipćani ništa nisu radili slučajnu, a poglavito ne kod prikazivanja svojim božanstava zato Athumanunh još jednom skreće pozornost na redoslijed raspoznavanja i prepoznavanja: - kruna na glavi, regalija (božanski znaci moći), obličje (ljudsko, životinjsko, kombinacija), hijeroglifski zapis ili simbol koji stoji uz prikaz božanstva, ili je već ugrađen u hijeroglifski zapis… Na kraju božica Renenet uz sve već pobrojane atribute drevnim je Egipćanima predstavljala i plodnost i sreću, pa su je vrlo često prikazivali i kako doji mladog faraona.

nedjelja, 18.03.2007.

Athumanunhov egipatski slikovni rječnik - božice

Heket – žablja božica vode

Heket je bila božica vode koju su drevni Egipćani prikazivali kao ženu sa žabljom glavom. U drevnom gradu Chemenuu ova božica povezana je s četiri božice žabe koje su davno prije živjele u Nunu davno prije stvaranja Svijeta (Nunet, Kekuet Hehuet Gerhet – po Athumanunhu). Heket je Ozirisu pomogla da ustane iz mrtvih, pa je kao takva kasnije simbolizirala božicu koja je nadzirala rođenje kraljeva i kraljica među ljudima. Drevni Egipćani smatrali su da je Heket žena Khnumova i kao takva ona je postala božica rađanja svih živih bića koja je Khnum napravio na svom lončarskom kolu, pa samim time božica Heket je i majka čovječanstva. Jednom tako, na samo sebi svojstven način, Athumanunh na svojim koračanjima kroz mitologije drevnih Egipćana izgubi se u hrpi prastarih i drevnih zapisa i pronađe zapis koji je govorio da je Heket majka Horusu starijem. No, izgleda da je ovdje Heket pomiješana s božicom Nut, ili pak je možda jedan od obličja Nut Heket, ili je obrnuto, ili je Athumanunh nešto u tom zapisu pobrkao. No, bilo kako da bilo, ova je božica udahnula život čovječanstvu i kao takva u drevnoj egipatskoj mitologiji ona zauzima značajnije mjesto za Athumanunha.

subota, 17.03.2007.

Athumanunhov egipatski slikovni rječnik - božice

Bastet - božica ispunjena toplinom Sunca

Bila je božanska gospodarica istočnog dijela riječne delte. Kultno središte bilo joj je u gradu Per Bastet (Bubastis). Obično je predstavljana u liku žene s glavom mačke u najranijem dobu. Na temelju pronađenih zapisa Athumanunh slobodno i sigurno može ustvrditi da je Bastet simbol toplote i vatre, a božica Sekhmet je razorna snaga. Kada se Bastet pojavljuje s bogom Khonsuom, ona predstavlja personifikaciju Mjeseca. Upravo tada ona je prikazana s glavom mačke. Među životinjskim kultovima, kult mačke u Egiptu zauzimao je vrlo značajno mjesto. Bastet je božica ljubavi ispunjena toplinom Sunca, svake je noći spašavala boga Sunca, Raa, od strašne zmije Apofisa, koja ga je vrebala u zasjedi. Pored toga što je bila božanska gospodarica istočnog dijela riječne delte bila je i božica plodnosti. Svakoga proljeća drevni Egipćani iz grada Per Bastet isplovili bi iz grada na brodovima i u čast Bastet pjevali bi, plesali i svirali, te pljeskali dlanom o dlan. Veselje bi potrajalo duboko u noć, a na svojim noćnim lutanjima mačke bi se mijaukanjem pridruživale slavljem u čast mačje božice.

petak, 16.03.2007.

Athumanunhov egipatski slikovni rječnik - božice

Sekment - braniteljice božanskog poretka

Ime božice Sekment najvjerojatnije je izvedeno iz korijena 's kh m' koji u staroegipatskom rječniku označava snagu, moć, razornu silu i slično. Žena je ona jednog od najmoćnijih bogova stvoritelja, boga Ptaha, boga mrtvih, velikog čarobnjaka i vladara riba i zmija. S njime Sekment ima sina boga lotosa Nefertuma, koji sudjeluje u zaštitnim funkcijama svoje majke. Ima ona u drevnim zapisima još drevnijih Egipćana ulogu braniteljice božanskog poretka. U hijeroglifima se spominje kao 'moćna' i 'grozna' božica rata i borbe i kao 'uništavateljica Raovih neprijatelja'. Sjetite se da Vam je Athumanunh pisao o tomu kako je Ra na kraju zapravo spasio ljude od kćeri svoje, strašne Sekment, koju je opio pivom. Drevni su Egipćani smatrali da je upravo ona Raovo oko, jer ona predstavlja razornu sunčevu silu koja pali. Kao zmija ureus smještena na Raovo čelo štiti glavu boga sunca i riga vatru na njegove neprijatelje. Vrlo lako ju je zamijeniti s njezinom sestrom ništa manje opasnom božicom Bastet. Potrebito je dobro promatrati i razlika je lako uočljiva: Sekment je prikazivana u obličju žene s glavom lavice, a Bastet je u obličju žene s glavom mačke. Vrlo često drevni Egipćani znaju iz samo njima razumljivih razloga izmiješati Sekment s Mut i Hator, ali ako se slijede Athumanunhovi naputci lako ih je raspoznati.

subota, 10.03.2007.

Athumanunhov egipatski slikovni rječnik - božice

Neftida – gospodarica tame

Neftida, (Nebt-het) ili Neftis, sestra je Ozirisa, Izide i Seta koji joj je bio i muž. Njezino ime označava gospodaricu kuće i to se vjerojatno odnosi na neki dio Neba, ili status u nekom drevnom dvoru, ili pak božanskoj obitelji. Iako je bila Setova žene, potajno je voljela Ozirisa i potpuno odana sestra Izidi kojoj je pomagala kod traženja Ozirisovog tijela. Imala je i značajnu ulogu tijekom oživljavanja Ozirisa, te je prikazana pokraj njegovog odra. Neftida je bila personifikacija tame i svega što prati tamu, njezini atributi imaju više pasivni, nego aktivni karakter. Neftida je u svim pogledima potpuna suprotnost sestre Izide. Dok su rođenje, rast, razvoj i aktivnost simbolizirani Izidinim likom, Neftida predstavlja smrt, propadanje i nepokretnost (pasivnost). Izida i Neftida uvijek su prikazivane zajedno, te kao takve simboliziraju ono što je i ono što će biti – rođenje i smrt. Neftidine osobine prilično su nedefinirane, ali sigurno je bila simbol smrti iz koje će se izdići novi život.

petak, 09.03.2007.

Legenda o Alandiji

Onda jedne noći kada je cijeli tabor utonuo u san, a budni su bili samo neophodni stražari, izvan alandskog tabora začuje se tihi, ali neobičan zvuk. Stražari nisu obraćali pozornost, ali Zumah koji kao da nikada nije spavao skoči na noge i odmah probudi Panđu: 'Budi se Panđo! Nešto je opasno oko našeg tabora, a stražari ne reagiraju.' Sada u sobu Panđe i Zumaha uleti general Paska: 'Generale Panđo nešto izvan tabora ne valja, kao da je nešto opasno oko cijelog tabora.' U sobu su redom ulazili Vitezovi vjetra kod kojih je istančan osjećaj za opasnost besprijekorno funkcionirao. 'Zumah ti sa svojima 'Čuvarima' odmah osiguraj Shaganovu i Sonsyreynu kolibu, a ti Paska reci koju imaš patrolu vani!?' - zapovijedi Panđa. 'Nemam patrole izvan tabora, ali jedna je u pripravnosti kod brodovlja na samoj obali. No, vrlo brzo mogu ih sve aktivirati ako je to potrebno Panđo.' – odgovori Paska. 'Sve patrole odmah uzbuni i što prije rasporedite se izvan tabora i budi spreman da napadneš tabor izvana i tako nam pružiš potporu Paska! Ostali požurite i pripremite ratnike i mornare za borbu, ali čekajte moj znak!' – ponovno zapovijedi Panđa. U svojim odajama mirno su spavali Shagan i Sonsyreya. Tajanstveni zvuk ponovi se sada nešto bliže bedema tabora, a stražar Alanđanin sada se trgne i podigne koplje. Sve Šumske patrole već su bile vani raspoređene na Paskin način, a Zumahovi Čuvari Zimskog bedema nečujno su okružili Shaganovu kolibu. Sada se probudi Sonsyreya i naglo ustane, ali je Shagan smiri: 'Psst! Miruj princezo, samo mirno!' Zvuk se sada ponovi jasno i glasno, a alandski stražar potrči bedemom u smjeru zvuka. Odjednom bljesne jaka zelena svijetlost i pokosi stražara. Mnoštvo zelenkastih prilika stane prelaziti bedeme koji su okruživali tabor Alanđana, ali Zumahovi ratnici spremno su čekali znak za napad, pa da snažno udare. Odjednom na vratima kolibe pojavi se Sonsyreya, zelene svjetleće spodobe je primijete i na nju odapnu strijele, ali munjevito nova žarko crvena svijetlost odbije sve strijele i iz mraka pojavi se Shagan sa svojim teškim mačem koji je sada već isijavao plavu svijetlost: 'Uzbuna! Neprijatelj u taboru!' ' Bio je to povik Shagana koji su ostali Alanđani samo čekali, pa da napadnu. Sa svih strana u velikom broju i naoružani, te spremni za borbu pojavljivali su se Alanđani. Kiše crnih strijela zapljusne zelene spodobe, a preko bedema napadnu i Paskine Šumske patrole. 'Ne! Ne! Stani Shagane, zaustavi svoje Alanđane! Stanite i vi Wulkanke! Vaša je magija i čarolija nemoćna pred Alanđanima, jer oni prate 'Izabranog', a vode ih Vitezovi vjetra osobno! Pokažite im svoja lica i spasite svoje živote to vam govori princeza Dyadonkhy!' - vikala je princeza Sonsyrey. Iako iznenađen Shagan brzo zaustavi svoje ratnike koji ipak ostanu u borbenim složajima spremni da ponovno napadnu na njegov znak. Sada i svijetlost prestane svijetliti i pokažu se plavokose djevojke ratnice. 'Oooo, ne opet! Opet žene ratnice.' – glasno se čudio Panđa. Sonsyrey krene da pomogne ranjenim djevojkama, ali ostale joj zaprijete oružjem, što pak izazove novu nervozu kod Alanđana koji opasno podignu svoje oružje riješeni da napadnu svaku koja bi pokušala nauditi njihovoj princezi. Sonsyreya ih sad po drugi put jedva zaustavi: Ne! Ne! Shagane vrati ratnike na spavanje odmah! 'Polako Sonsyreya, možda i vratim ratnike na spavanje, ali Zumahovi ratnici ostaju dok god tvoje i naše iznenadne gošće ne pokažu bar malo smirenosti. Bez obzira na njihovu zemlju i vaše amazonske zakone ja ostajem sa svojim ratnicima s tobom svidjelo se to vama ili ne! U ovom taboru vrijede samo moji zakoni!' Sonsyreya priđe Amazonkama i na nepoznatom narječju s njima počne razgovor, a nakon nekoliko trenutaka okrene se prema Shaganu i uz smiješak reče: 'Dobro je, one pristaju na vašu nazočnost i dopuštaju da se pomogne njihovim ranjenicama.' Sada Shaganu pristupi jedna od Wulkanky i progovori: 'Mi smo vas zamijenile s kotyanskym odredima koji su se iskrcali na 'Ničijoj zemlji' našeg otoka i sada lutaju otokom i pljačkaju naše gradove i naselja. Vidim da ste spretni i u borbi vrlo opasni ratnici, a princeza Dyadonkha nam je ispričala da ste se pojavili iz davno zaboravljene legende o Vitezovima vjetra. Sada smo i sigurne da ste to vi, jer ti mladiću nosiš mač naših predaka, a naši mudraci pričali su da ćeš se jednom pojaviti sa svojim Whyrakhochama, ratnicima iz Snježne zemlje, ali oduvijek smo vas mi očekivale sa sjevera. Vi ste pak došli iz smjera juga pa nas je to i zbunilo. Zašto?' Sada Shagan odgovori: 'Istina je da je naša Alandija na sjeveru Velikog kontinenta, ali Syvolyky su nam oteli princezu Sonsyreyu, pa smo ih proganjali danima i noćima. Kod Sychytye smo ih sustigli, ali tamo su nas napali divlji Pykthy i razne gusarske bande. Brodovi su nam oštećeni, pa smo bili prisiljeni stati u vašoj zemlji i popraviti ih kako bi sigurno nastavili plovidbu prema Alandiji. Sada uđimo u naše kolibe i budite naše gošće.' 'Rado ćemo prihvatiti vaše gostoprimstvo, a čim se razdani vi morate poći s nama u naš grad Wulkanyu da vas primi i naša kraljica Shugha.' – složi se Wulkanka.

srijeda, 07.03.2007.

Legenda o Alandiji

Obale Wulkanye

Vračajući se iz Sychytye i nakon teških borbi u Divljoj zemlji Pyktye Alandska flota pristala je uz obale Wulkanye. Nakon pretrpljenih oštećenja od bitaka i oluja alandski brodovi iako čvrsto građeni tražili su manje popravke, jer do Alandije je bio još dalek put. Shagan odluči pristati u jednoj od mnogobrojnih Wulkanskyh laguna. Velika borbena galija imena 'Sonsyreya' brzo je sjekla valove, a desno i lijevo od nje u kosom borbenom složaju valove su razbijale krstarice 'Amarya' i 'Askanya' praćene sa po dva razarača sa svake strane. Na zapovjednom mostu galije u društvu admirala Yakwya, te generala Panđe i Zumaha, preplanule kože i oštre brade, stajao je Shagan, a kraj njega blistala je u svoj svojoj ljepoti bajna Sonsyreya. Odjedanput Sonsyreya predloži Shaganu da se plivajući utrkuju do obale koja je sada već bila blizu. Shagan ne odgovori ništa već otpaše svoj teški mač, te ga pruži iznenađenom Panđi, a potom mirno progovori: 'Poslije tebe crnokosa.' Sonsyreya se nasmije glasno i skine svoju tuniku, njezine albatroske grudi, koje je mali grudnjak jedva pridržavao, zaokupe pozornost i na trenutak zbune nazočne Alanđane koji su se našli na zapovjednom mostu galije. U veličanstvenom skoku princeza skoči s palube u prekrasno plavo more i zapliva. Za njom nekoliko trenutaka poslije skoči i Shagan, te oboje zaplivaju prema obali praćeni pogledima alandskih mornara i ratnika. Stari se Panđa uzbudi i stane vikati: 'Nee, ne evo ga opet! Što me sve neće snaći s ovim dječakom i kakve mu sve ludosti ne padaju na pamet, a sad još i princeza! Isti su oboje, mladi i ludi, a vi ste svi neoprezni! Unakas, Wowoka, Tonyno, zar ste svi poludjeli, što čekate skačite u vodu i plivajte za njima?! Zar hoćete da na obali Shagana snađe neko nama nepoznato zlo, a mač mu je kod mene?! Ti Yakwy spuštaj čamac i daj mornare za veslanje, nisi valjda mislio da ću i ja biti toliko glup i skakati u vodu!' Sada se svi generali glasno nasmiju jer su znali da je jedino na svijetu čega se Panđa boji voda. Dok su u more skakali redom ostali generali i nekoliko desetaka Zumahovih 'Čuvara Zimskog bedema', mornari su spuštali čamac za Panđu, a Yakwy stane izdavati zapovijedi za pristajanje uz nepoznate obale Wulkanye. Odmah nakon što su pristali ratnici stanu utvrđivati tabor, a mornari popravljati brodovlje. Ubrzo je podignuta mala utvrda koju je Amaksos nazvao 'Handra', a odmor je dobro došao i za konje koji su sada mogli protegnuti noge i pasti sočnu zelenu travu.

utorak, 06.03.2007.

Legenda o Alandiji

Nakon priče crnokose djevojke selo brzo utone u miran san. Noć je protjecala polako i izuzetno mirno, ali pred samu zoru u selo upadnu u velikom broju Divlji ratnici Pykthy. Nastane panika i pomutnja, malobrojni ratnici nisu mogli zaustaviti Pykthe, pa ovi ubrzo stanu izvlačiti djevojke i djecu iz koliba. Kad su Pykthy stigli pred kolibu crnokose djevojke ona im se suprotstavi poput boginje rata. Na trenutak Divlji ratnici ostanu zapanjeni pojavom djevojke ratnice koja opasno vitla mačem. No, ubrzo se snađu i u većem broju krenu prema djevojci opasno prijeteći svojim kopljima, a ona zauzme obrambeni stav prijeteći svojim dugim amazonskim mačem. Sada pak u selo u galopu upadne ratnik na konju koji teškom alandskom dvosjeklom sjekirom obori Pykthe. Brzo sjaše i stane ispred crnokose, te prijetećim glasom upozori: 'Dalje od princeze Pykthy, ili dođite i umrite!' Bio je to general Paska. Pykthe ovo razjari, pa oni u velikom broju navale na Pasku, ali kiša crnih strijela prorijedi im i smanji broj. Na ulazu u selo alandski Crni streličari u gustim redovima odapinjali su smrtonosne kiše strijela dok su ratnici iz sastava pukovnije generala Wowokhe, poznatiji kao Jutarnje ptice u trku gradili svoj bojni složaj, a ratnici iz Šumskih patrola izranjali su iz grmlja i svojim oklopima i oružjem štitili svoga generala Pasku i svoju princezu Sonsyreyu. Ovo dodatno zbuni Pykthe, ali oni osjete da ih je ipak više i da bi mogli navaliti na iznenada pojavljene ratnike. No, sada pak se ispred ratnika na velikom crnom konju pojavi ratnik u blještavom oklopu koji je opasno iznad glave vitlao teškim dvosjeklim alandskim mačem. Mač je zviždao i prijeteći svjetlucao, a kako Pykthy nisu pokazivali namjeru da napuste selo, Shagan pokaže mačem prema njima, te se na njih sruči, uz bojne pokliče i zveket čelika, alandska navala. Razvila se žestoka bitka koja nije trajala dugo, jer Divlji ratnici popuste i stanu nestajati u šumama okolo sela. Andraghonh mirno dojaše do Paske i Sonsyreye. Ne skidajući pogled s djevojke on sjaše i mirno skine žičane bojne rukavice, te uz zagonetni smiješak raširi ruke. Sonsyreya mu poleti u zagrljaj. 'Zar si mi se mislila sakriti u ovim mračnim šumama 'Plavooka'? Sonsyreya podigne pogled i još snažnije zagrli Andraghonha: 'Oh Andraghonhe, pa tebi je uvijek do šale. Ovaj sam se puta stvarno uplašila da me nećeš pronaći u ovim mračnim šumama …' Okolo Alanđana okupljali su se zbunjeni Sychythe koji su sada po prvi puta vidjeli 'Ledene ratnike' o kojima su već odavno pričale njihove legende. Sada su im ti šutljivi i nezamislivi ratnici napadači doista izgledali poput 'mitskih pravednika' koji su ih već jednom posjetili davno prije. Njihovo svijetlo i oštro oružje, njihovi blistavi oklopi, njihove zastave, sve im to dočara i oživi priče o kojima su slušali već generacijama. Dok su djeca radoznalo pipala i doticala ove ratnike koji su maloprije u bijeg natjerali najstrašnije ratnike ovih mračnih šuma, među starcima opet nastane tiho došaptavanje i stalno ponavljanje jedne riječi: 'Whyrakhocha, Whyrakhocha …' što pak je u legendama Sychytha označavalo ratnike koji su od samoga Osvita vremena pratili 'Onoga koji spava ispod pijeska', 'Onoga koji je miljenik Vjetra', 'Onoga kojemu su 'Bogovi' sa Zvijezda u sam Osvit vremena poklonili veliku snagu i moć prvih mitskih pravednika'. Onda pak vidjevši u zagrljaju Njega i crnokosu djevojku stanu šaptati nove riječi: 'Baharanunha' (Ona koja lebdi u zraku), 'Amandha' (Ona koja pleše sa Zvijezdama), 'Wananunha' (Ona koja donosi kišu i gasi žeđ), 'Omythreyha' (Jutarnja rosa), 'Netrycysha' (Jutarnja Zvijezda, Zvijezda Zornjača koja se pojavljuje u zoru Hawalandha)… Bilo je sasvim sigurno da mudri Sychythe između sebe pričaju o legendi koja je iznenada postala stvarna onoga trenutka kada je more na njihove obale izbacilo ovu predivnu crnokosu djevojku koja im je danima prije u svojim nevjerojatnim pričama najavljivala dolazak tog 'Mitskog pravednika', tog 'Miljenika vjetrova' što još uvijek pričaju o tajnama Slavnih gradova koji su se nekada ponosno širili i prostirali poput prstenova oko tajnovite i zagonetne mitske Atlantide …

nedjelja, 04.03.2007.

Legenda o Alandiji

Sada na palubi nastane pravo komešanje i gužva. Tamna crna peraja sabljarke velikom se brzinom približavala Shaganu koji je mirno plivao ništa ne sluteći. Paska i Zumah odmah skoče u vodu s dugim alandskim bodežima i snažnim zamasima zaplivaju ne bi li presjekli velikoj ribi put do Shagana, mornari treskom puste čamac na vodu, a u njega poskače nekoliko Vitezova vjetra i stanu snažno veslati prema Shaganu. Pukovnik Unakas velikom brzinom i začuđujućom spretnošću odmah se nađe pored pramčanog katapulta spreman da pogodi veliku sabljarku, čekajući povoljan trenutak. Admiral Yakwy uspio je snažnim glasom dozvati Shagana koji se na trenutak okrene, ugleda opasnost, izbjegne za nekoliko centimetara napad šiljastog nosa, ali ga udarac repa velike ribe izbaci van vode i ošamuti. Riba se okrene i spremi na novi napad, no, Panđa je već bi na najvišim katarkama jarbola i on hitne dva koplja prema sabljarki. Jedno koplje je pogodi nešto ispod leđne peraje, sabljarka iskoči iz vode, a taj trenutak čekao je Unakas koji je pogodi velikim katapultom. More oko ribe stane se pjeniti crvenom pjenom krvi, a sada joj se već približe Zumah i Paska koji je stanu ubadati dugim alandkim bodežima. Ubrzo još jedan čamac s alandskim mornarima dopliva do njih, te sabljarku koja je već bila u smrtnoj agoniji, stanu alandski mornari udarati veslima i kopljima. Čamci su se približavali i s ostalih brodova, a Vitezovi vjetra Gayuma, Tonyno, Nyksys i Wowoka uspjeli su Shagana povući u čamac. Alandski mornari potpuno okruže veliku ribu nanoseći joj sve više smrtnih ubodnih rana, te nakon desetak minuta riba više nije pokazivala znakove života. Shagana su za to vrijeme izvukli na palubu galije gdje ga je Panđa čim je ovaj došao malo k sebi dočekao bujicom prijekora: 'Dječače budalasti! Što to Tebi sve padne na pamet! Sto puta sam Ti rekao da ne juriš ispred mene i svojih ratnika, a sada, neka sam proklet, izazivaš i čudovišta iz ovih vražjih mora! On bi se kupao, pa što ne tražiš, namjestit ćemo ti kadu ovdje na palubi i slobodno se rastopiš u njoj! Oooo, ljudi moji što mu sve ne padne napamet!' Shagan se stane brisati ručnikom i smijati: 'Trebam li možda pitati tko je prvi pogodio ribu, Unakas?' Pukovnik Unakas odmahne glavom i pokaže na Panđu. Shagan se opet nasmije dok ga ranarnik prisili da sjedne kako bi mu pregledao modricu koja je ostala nakon udarca repa velike ribe. Yakwy sada kroz smijeh stane hvaliti Panđu: 'Stalno nas gnjavi da ga bole leđa, a da si ga Andraghonhe samo vidio kako se brzo popeo na jarbol i da si ga samo čuo kako se derao. Mislim da je i samu sabljarku zbunio.' Shagan kroz smijeh prihvati šalu na račun staroga Panđe koji je još uvijek bio uzbuđen: 'Ma, nisam ni sumnjao, a večeras prvi tanjur ribe ide njemu!' Panđa se sada nakostriješi i prstom zaprijeti: 'Idite svi vi žutokljunci lijepo do đavola! To čudovište ja ni mrtav ne jedem! Mandan, Taureg uzmite strijele i idete sa mnom u lov u ovu šumu! Panđa će sebi lijepo uloviti neku pernatu divljač, a vi sami uživajte u mesu ovog čudovišta. Zumah daj čamac i mornare za veslanje, ja sigurno ne plivam do obale kao ovaj budalasti dječak!' Palubom se zaori smijeh, a stari se Panđa i sam počne smijati sretan što se ipak sve ovako završilo.

subota, 03.03.2007.

Legenda o Alandiji

… U teškim, strašnim i nezamislivim bitkama Drymenha, (na alandskom – suze snova), nestala je princeza Sonsyreya, točnije oteta je od mornara iz sastava sywolykhe Velike prekomorske armade. Naime, u strašnim bitkama koje su se razvile u Kotyanskom moru, alandsko ratno brodovlje, alandske hitroplovke, presrele su sywolykhu Veliku prekomorsku armadu i žestoko napale brodovlje iz njihovog sastava. Gotovo svi sywolykhy brodovi su potopljeni, ali dva su ipak uspjela napustiti bitku i izgubiti se u maglama Wulkanyskog mora. Alandske hitroplovke odmah su krenule za njima, ali magla je doista bila gusta i uskoro se razvila jedna od najvećih i najdužih pomorskih potraga tog Strašnog i Nezamislivog Vremena. Sywolykhe brodove koji su nestali u zelenim morima Wulkanye uporno su tražili alandski brodovi iz plovnog sastava kojem je Amaksos nadjenuo kodno ime 'Rynkha' (na alandskom – morska mačka). Alandski plovni sastav činila je velika bojna galija, najveći ratni brod toga doba, imena 'Sonsyreya', a pratile su je dvije snažno naoružane, čvrsto građene i vrlo brze krstarice imena 'Amarya' i 'Askanya'. Krstarice su pratila još četiri alandska brza razarača imena 'Gredosh', 'Pagosh', 'Kontush' i 'Tanatosh'. Cijelom skupinom zapovijedao je osobno Andraghonh, galijom zapovijeda admiral Yakwy, 'Amaryom' pukovnik Kytuy, 'Askanyom' pukovnik Yakul, razaračem 'Gredosh' kapetan Masharan, razaračem 'Pagosh' kapetan Ghombhar, razaračem 'Kontush' kapetan Nowkaphy i razaračem 'Tanatosh' kapetan Ytakhy. To su zapravo zapovjednici alandskih flota Symerya, Neshy, Anysya, Tesekha, Skartarya i Typy, a na brodovima su ukrcani ratnici Wowokyne Jutarnje ptice, Unakasovi Krilati jahači, Kaybahowy Modri oklopnici, Peksovi Crni streličari i Protyronhowe Noćne ptice. Dakako među njima su i Paskine Šumske patrole, te Zumahovi Čuvari Zimskog bedema, a to su najelitniji alandski ratnici koji su stigli iz dolina Sylenca i Mynetonkhe, a sve pak to govori o ozbiljnosti potrage koju su Alanđani poduzeli ne želeći ništa prepustiti slučaju …
Veliki zapovjedni brod Alandske ratne mornarice, najveća bojna galija onog vremena, imena Sonsyreya, ljuljala se na pučini otvorenog mora i čekala povoljan vjetar. Dok je vjetar koji je puhao bio dovoljan za pokretanje alandskih razarača, on je bio preslab da bi mogao pokrenuti krstarice i veliku galiju. Zato je Yakwy predložio Shaganu da se zaustave u ovoj zelenoj laguni, opskrbe se svježom vodom i namjernicama, a kad se podigne povoljni vjetar da nastave plovidbu prema divljim zemljama Tyhylanda postojbini tajnovitog i starog naroda Sychytha. Nedaleko od te najveće galije, koju je ikada vrijeme zapamtilo i koja je ikada plovila tim čudnovatim zelenim morima, usidrene su dvije velike i brze alandske krstarice. Strašni i veoma brzi ratni brodovi koji nisu nikada prije bili u tim predivnim zelenim vodama Wulkanye nadomak obala divljih i tajnovitih zemalja. Svaku od krstarica okružila su dva alandska manja bojna broda razarača i po dva manja eskortna broda također opremljena, naoružana i spremna za boj na moru. Iako im je namjena bila opskrba razarača i velikih krstarica, ti eskortni brodovi poduprijeti razaračima predstavljali su opasnu prijetnju i nikako ih se ne bi trebalo zanemariti u borbi. Alandski mornari sjedili su na palubi i odmarali se čekajući dolazak povoljnih vjetrova, a ratnici koji su bili ukrcani na brodove odmarali su se ispod paluba kako ne bi smetali mornarima u njihovim poslovima. Admiral Yakwy nekolicini okupljenih generala pričao je da u ovim vodama žive veliki morski psi i divlje sabljarke koje ponekad dosežu nevjerojatnu dužinu rasta. Nedaleko od njih Shagan je osjetio silnu želju da se okupa u ovim toplim vodama, te brzo otpaše mač, skine odoru i skoči u more. Pljusak u vodu na trenutak zbuni Vitezove vjetra, ali ubrzo ih smiri Yakwyewa zapovijed mornarima: 'Odmah spustite čamac u vodu i osiguravajte Andraghonha!' Pogledi Zumaha i Paske sretnu se, te se obojica polako stanu skidati i spremajući se da i oni skoče u vodu. Na zapovjednom mostu stari je Panđa mirno punio svoju lulu i nezadovoljan Andraghonovim skokom u vodu gunđajući mrmljao. Onda pak u trenutku kada je namjeravao pripaliti lulu ona mu ispadne, lice mu poprimi izgled iznenađenja. Odjednom on velikom brzinom, nevjerojatnom za njegove godine, dograbi velika koplja i stane se penjati na jarbol vičući iz sveg glasa: 'Neka me odnesu svi demoni i prokletstva Kayonas šume! Zumah, Paska ledenih vam vrhova Wyghene zar ste slijepi?! Ono čudovište pliva prema Shaganu, a on ga ne vidi!'

petak, 02.03.2007.

Legenda o Alandiji

U divljim zemljama Tyhylanda gdje rastu mračne šume Sychytye

… Vatra je svojim crvenkastim sjajem obasjavala okolinu i igrala se s tisuću okolnih sjena koje su neprestano treperile i ocrtavale se po okolnim drvenim kolibama. Okolo vatre, koja je pružala ugodnu toplinu, sjedili su ratnici naoružani drvenim kopljima, štapovima i mlatovima. Nedaleko od njih sjedili su starci ogrnuti u kožnate ogrtače, a malo dalje od njih sjedile su djevojke i djeca koja su se tiskala oko mlade, lijepe, crnokose djevojke koja je imala crvenu poderanu haljinu i nije se po odjeći razlikovala od ostalih djevojaka. No, njezina uredno češljana duga crne kosa, predivne plave oči u kojima su se stalno zrcalile suze koje nikako da poteknu, ipak su je činile drukčijom od svih ostalih djevojaka iz sela. Pjesma pak koju je ona tiho pjevala, djeca su napeto slušala, ali ne samo djeca. Pjesma je bila tiha, najtiša, nježna, najnježnija, a pjevala je o dalekim snježnim zemljama i nikako nije mogla biti iz ovih divljih krajeva. Nekoliko dječaka u trku se baci koljenima u prašinu pored crnokose djevojke glasno moleći: 'Pričaj nam o tim divnim zemljama, pričaj nam o tim hrabrim ratnicima, o pričaj nam ti Jutarnja roso toplih mora …' Crnokosa se na trenutak osmjehne i uputi topli pogled prema starcima, ovi joj dostojanstveno klimnu glavama, a ratnici joj se više približe ne bi li i oni čuli priču. Nakon nekoliko trenutaka koji su svima izgledali poput vječnosti djevojka je tiho započela svoju priču: 'Tamo negdje daleko na sjeveru, daleko, najdalje, tamo gdje se rađa Sjeverna zvijezda i gdje mora oplakuju obale zemlje u kojoj rastu i mirišu najljepši srebreni borovi. Tamo gdje u toj tajnovitoj zemlji na ponosnim i snažnim konjima mirno jezde zelenim dolinama najbolji ratnici koje je Vrijeme ikada zapamtilo. Svake bi se oni godine, kada snijeg snažno pritisne ledom zauvijek okovanu predivnu dolinu tišine, dolinu Sylenca, okupljali u velikom broju. Pale oni tada svoje neobične vatre u krug i sjedaju okolo njih ogrnuti u svoje plave ogrtače, pozorno promatrajući snježne vrhove visokog i snijegom prekrivenog Wyghena. Danima tako oni strpljivo čekaju, a noćima pozorno osluškuju šumove noći koje samo oni čuju i promatraju nemirnu igru vatrenih jezika vatri koje su tko li samo zna zašto zapalili u krugovima. Snažni su to ratnici napadači, teško oklopljeni i naoružani, ratnici koji ne poznaju strah. Snažni Zumah udarcem šake može oboriti najvećeg Gorya (medvjed) iz ovih šuma, uvijek šutljivi i oprezan Paska koji poznaje mračne i tajnovite šume srebrenog bora bolje nego mi svoje selo, snažni moreplovac Yakwy koji poznaje mora bolje nego Raykha (morski pas) iz dubina, stari Panđa koji se još uvijek sječa vremena sijanih i Slavnih gradova koji su se poput prstena širili pod Zvijezdama prije potonuća Atlantide … svi su oni spremni na borbu i riješeni poginuti ako treba samo da bi ponovno vidjeli svog Shgana, svog Andraghonha u to hladno zimsko jutro na maglovitim vrhovima visoke planine Wyghena. Shagan, slobodni sin dalekog sjevera, miljenik vjetra Actyalana i Sjeverne zvijezde s koje su došli bogovi i poklonili mu veliku mudrost i snagu … onda kada se vjetar i kiša dodirnu, a strašni vjetar Actyalan stane vrtjeti u plesu hladnu kišu Sahakazeyu, započne padati snijeg, a Vitezovi vjetra polako stanu jedan po jedan nestajati u tajnovitim šumama Mynechyza i tada započne tajna koju oni svojim imenom nazvaše Thanghatanunh i samo je oni razumiju, te je skrivaju u mračnim Kayonas šumama. Cijele noći čule bi se njihove pjesme dubokih tonova, a ujutro bi se pojavili smrznutih ogrtača u još većem broju naoružani dugim drvenim kopljima kojima bi izazivali vjetar. Ganjali bi ga oni tako sve dok ga ne bi sustigli na mjestu koje oni nazivaju Kawamadhe - vrata vjetra, a onda bi ih njihov Shagan okupio i vratio ih natrag do mjesta kojeg su oni nazvali Baharamadhe – mjesto gdje spava vjetar.' Jedan od dječaka sada prekine crnokosu u priči: 'Hoće li Shagan ovamo dovesti svoje Vitezove i otjerati divlje ratnike Pykthe iz naših šuma?' Crnokosa se na trenutak zamisli, onda se osmjehne prigrlivši dječaka i tiho reče: 'Naravno da će doći! Kada On dođe bit će to kraj teroru Divljih ratnika. Mora doći, jer ja ga već osjećam u mirisima divljeg šumskog cvijeća …' Sada starci stanu nešto mrmljati kao: Baharanunha, Baharanunha … , a crnokosa polako stane slati na spavanje djecu iz sela, obećavši im novu priču ujutro.

četvrtak, 01.03.2007.

Athumanunhov egipatski slikovni rječnik - božice

Seshat – božanska kroničarka

Seshat, božica pisanja i zapisa (rukopisa), Slavljena kao 'Gospodarica kuće knjiga' i vrsna poznavateljica hramskih biblioteka, pratilja je boga pismenosti i nauke, boga magije Totha tri puta veličanstvenog. Ime joj je najvjerojatnije izvedeno od korijena drevne egipatske riječi sš (seš) koja je označavala pisara ili učenog čovjeka, odnosno Athumanunh bi pročitao u hijeroglifskim zapisima Se f kh – Aabut (sedmoroga – preveo bi tada Athumanunh i ostao zapanjen i pomalo zbunjen). Naime, taj drugi dio imena nije moguće baš pouzdano objasniti. Zašto bi ponekad drevni egipatski zapisi nazivali božicu Seshat i 'Sedmoroga' do danas je ostalo nerazjašnjeno, pa Athumanunhu ne ostaje ništa drugo nego da krene još dublje u te tajne što dobro su skrivene i to pokuša objasniti. Iako se pojavljuje u pratnji boga Totha, ona je zapravo družica drevnog boga Seshua, a osim pismenosti zaštitnica je i umijeća zidanja i glavna joj je zadaća pisanje povijesti, te bilježenje kronike. U rukama ove božice na drevnim su prikazima često vidljivi zapisi na kojima su uklesane godine, najvažniji nadnevci ili događaji vladavine ili života. Po zorno vidljivim oznakama koje nosi iznad glave i u rukama gotovo ju je nemoguće zamijeniti s drugim božicama drevne egipatske mitologije.

<	ožujak, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

Linkovi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...