Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

utorak, 06.03.2007.

Legenda o Alandiji

Nakon priče crnokose djevojke selo brzo utone u miran san. Noć je protjecala polako i izuzetno mirno, ali pred samu zoru u selo upadnu u velikom broju Divlji ratnici Pykthy. Nastane panika i pomutnja, malobrojni ratnici nisu mogli zaustaviti Pykthe, pa ovi ubrzo stanu izvlačiti djevojke i djecu iz koliba. Kad su Pykthy stigli pred kolibu crnokose djevojke ona im se suprotstavi poput boginje rata. Na trenutak Divlji ratnici ostanu zapanjeni pojavom djevojke ratnice koja opasno vitla mačem. No, ubrzo se snađu i u većem broju krenu prema djevojci opasno prijeteći svojim kopljima, a ona zauzme obrambeni stav prijeteći svojim dugim amazonskim mačem. Sada pak u selo u galopu upadne ratnik na konju koji teškom alandskom dvosjeklom sjekirom obori Pykthe. Brzo sjaše i stane ispred crnokose, te prijetećim glasom upozori: 'Dalje od princeze Pykthy, ili dođite i umrite!' Bio je to general Paska. Pykthe ovo razjari, pa oni u velikom broju navale na Pasku, ali kiša crnih strijela prorijedi im i smanji broj. Na ulazu u selo alandski Crni streličari u gustim redovima odapinjali su smrtonosne kiše strijela dok su ratnici iz sastava pukovnije generala Wowokhe, poznatiji kao Jutarnje ptice u trku gradili svoj bojni složaj, a ratnici iz Šumskih patrola izranjali su iz grmlja i svojim oklopima i oružjem štitili svoga generala Pasku i svoju princezu Sonsyreyu. Ovo dodatno zbuni Pykthe, ali oni osjete da ih je ipak više i da bi mogli navaliti na iznenada pojavljene ratnike. No, sada pak se ispred ratnika na velikom crnom konju pojavi ratnik u blještavom oklopu koji je opasno iznad glave vitlao teškim dvosjeklim alandskim mačem. Mač je zviždao i prijeteći svjetlucao, a kako Pykthy nisu pokazivali namjeru da napuste selo, Shagan pokaže mačem prema njima, te se na njih sruči, uz bojne pokliče i zveket čelika, alandska navala. Razvila se žestoka bitka koja nije trajala dugo, jer Divlji ratnici popuste i stanu nestajati u šumama okolo sela. Andraghonh mirno dojaše do Paske i Sonsyreye. Ne skidajući pogled s djevojke on sjaše i mirno skine žičane bojne rukavice, te uz zagonetni smiješak raširi ruke. Sonsyreya mu poleti u zagrljaj. 'Zar si mi se mislila sakriti u ovim mračnim šumama 'Plavooka'? Sonsyreya podigne pogled i još snažnije zagrli Andraghonha: 'Oh Andraghonhe, pa tebi je uvijek do šale. Ovaj sam se puta stvarno uplašila da me nećeš pronaći u ovim mračnim šumama …' Okolo Alanđana okupljali su se zbunjeni Sychythe koji su sada po prvi puta vidjeli 'Ledene ratnike' o kojima su već odavno pričale njihove legende. Sada su im ti šutljivi i nezamislivi ratnici napadači doista izgledali poput 'mitskih pravednika' koji su ih već jednom posjetili davno prije. Njihovo svijetlo i oštro oružje, njihovi blistavi oklopi, njihove zastave, sve im to dočara i oživi priče o kojima su slušali već generacijama. Dok su djeca radoznalo pipala i doticala ove ratnike koji su maloprije u bijeg natjerali najstrašnije ratnike ovih mračnih šuma, među starcima opet nastane tiho došaptavanje i stalno ponavljanje jedne riječi: 'Whyrakhocha, Whyrakhocha …' što pak je u legendama Sychytha označavalo ratnike koji su od samoga Osvita vremena pratili 'Onoga koji spava ispod pijeska', 'Onoga koji je miljenik Vjetra', 'Onoga kojemu su 'Bogovi' sa Zvijezda u sam Osvit vremena poklonili veliku snagu i moć prvih mitskih pravednika'. Onda pak vidjevši u zagrljaju Njega i crnokosu djevojku stanu šaptati nove riječi: 'Baharanunha' (Ona koja lebdi u zraku), 'Amandha' (Ona koja pleše sa Zvijezdama), 'Wananunha' (Ona koja donosi kišu i gasi žeđ), 'Omythreyha' (Jutarnja rosa), 'Netrycysha' (Jutarnja Zvijezda, Zvijezda Zornjača koja se pojavljuje u zoru Hawalandha)… Bilo je sasvim sigurno da mudri Sychythe između sebe pričaju o legendi koja je iznenada postala stvarna onoga trenutka kada je more na njihove obale izbacilo ovu predivnu crnokosu djevojku koja im je danima prije u svojim nevjerojatnim pričama najavljivala dolazak tog 'Mitskog pravednika', tog 'Miljenika vjetrova' što još uvijek pričaju o tajnama Slavnih gradova koji su se nekada ponosno širili i prostirali poput prstenova oko tajnovite i zagonetne mitske Atlantide …

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...