Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

subota, 03.03.2007.

Legenda o Alandiji

… U teškim, strašnim i nezamislivim bitkama Drymenha, (na alandskom – suze snova), nestala je princeza Sonsyreya, točnije oteta je od mornara iz sastava sywolykhe Velike prekomorske armade. Naime, u strašnim bitkama koje su se razvile u Kotyanskom moru, alandsko ratno brodovlje, alandske hitroplovke, presrele su sywolykhu Veliku prekomorsku armadu i žestoko napale brodovlje iz njihovog sastava. Gotovo svi sywolykhy brodovi su potopljeni, ali dva su ipak uspjela napustiti bitku i izgubiti se u maglama Wulkanyskog mora. Alandske hitroplovke odmah su krenule za njima, ali magla je doista bila gusta i uskoro se razvila jedna od najvećih i najdužih pomorskih potraga tog Strašnog i Nezamislivog Vremena. Sywolykhe brodove koji su nestali u zelenim morima Wulkanye uporno su tražili alandski brodovi iz plovnog sastava kojem je Amaksos nadjenuo kodno ime 'Rynkha' (na alandskom – morska mačka). Alandski plovni sastav činila je velika bojna galija, najveći ratni brod toga doba, imena 'Sonsyreya', a pratile su je dvije snažno naoružane, čvrsto građene i vrlo brze krstarice imena 'Amarya' i 'Askanya'. Krstarice su pratila još četiri alandska brza razarača imena 'Gredosh', 'Pagosh', 'Kontush' i 'Tanatosh'. Cijelom skupinom zapovijedao je osobno Andraghonh, galijom zapovijeda admiral Yakwy, 'Amaryom' pukovnik Kytuy, 'Askanyom' pukovnik Yakul, razaračem 'Gredosh' kapetan Masharan, razaračem 'Pagosh' kapetan Ghombhar, razaračem 'Kontush' kapetan Nowkaphy i razaračem 'Tanatosh' kapetan Ytakhy. To su zapravo zapovjednici alandskih flota Symerya, Neshy, Anysya, Tesekha, Skartarya i Typy, a na brodovima su ukrcani ratnici Wowokyne Jutarnje ptice, Unakasovi Krilati jahači, Kaybahowy Modri oklopnici, Peksovi Crni streličari i Protyronhowe Noćne ptice. Dakako među njima su i Paskine Šumske patrole, te Zumahovi Čuvari Zimskog bedema, a to su najelitniji alandski ratnici koji su stigli iz dolina Sylenca i Mynetonkhe, a sve pak to govori o ozbiljnosti potrage koju su Alanđani poduzeli ne želeći ništa prepustiti slučaju …
Veliki zapovjedni brod Alandske ratne mornarice, najveća bojna galija onog vremena, imena Sonsyreya, ljuljala se na pučini otvorenog mora i čekala povoljan vjetar. Dok je vjetar koji je puhao bio dovoljan za pokretanje alandskih razarača, on je bio preslab da bi mogao pokrenuti krstarice i veliku galiju. Zato je Yakwy predložio Shaganu da se zaustave u ovoj zelenoj laguni, opskrbe se svježom vodom i namjernicama, a kad se podigne povoljni vjetar da nastave plovidbu prema divljim zemljama Tyhylanda postojbini tajnovitog i starog naroda Sychytha. Nedaleko od te najveće galije, koju je ikada vrijeme zapamtilo i koja je ikada plovila tim čudnovatim zelenim morima, usidrene su dvije velike i brze alandske krstarice. Strašni i veoma brzi ratni brodovi koji nisu nikada prije bili u tim predivnim zelenim vodama Wulkanye nadomak obala divljih i tajnovitih zemalja. Svaku od krstarica okružila su dva alandska manja bojna broda razarača i po dva manja eskortna broda također opremljena, naoružana i spremna za boj na moru. Iako im je namjena bila opskrba razarača i velikih krstarica, ti eskortni brodovi poduprijeti razaračima predstavljali su opasnu prijetnju i nikako ih se ne bi trebalo zanemariti u borbi. Alandski mornari sjedili su na palubi i odmarali se čekajući dolazak povoljnih vjetrova, a ratnici koji su bili ukrcani na brodove odmarali su se ispod paluba kako ne bi smetali mornarima u njihovim poslovima. Admiral Yakwy nekolicini okupljenih generala pričao je da u ovim vodama žive veliki morski psi i divlje sabljarke koje ponekad dosežu nevjerojatnu dužinu rasta. Nedaleko od njih Shagan je osjetio silnu želju da se okupa u ovim toplim vodama, te brzo otpaše mač, skine odoru i skoči u more. Pljusak u vodu na trenutak zbuni Vitezove vjetra, ali ubrzo ih smiri Yakwyewa zapovijed mornarima: 'Odmah spustite čamac u vodu i osiguravajte Andraghonha!' Pogledi Zumaha i Paske sretnu se, te se obojica polako stanu skidati i spremajući se da i oni skoče u vodu. Na zapovjednom mostu stari je Panđa mirno punio svoju lulu i nezadovoljan Andraghonovim skokom u vodu gunđajući mrmljao. Onda pak u trenutku kada je namjeravao pripaliti lulu ona mu ispadne, lice mu poprimi izgled iznenađenja. Odjednom on velikom brzinom, nevjerojatnom za njegove godine, dograbi velika koplja i stane se penjati na jarbol vičući iz sveg glasa: 'Neka me odnesu svi demoni i prokletstva Kayonas šume! Zumah, Paska ledenih vam vrhova Wyghene zar ste slijepi?! Ono čudovište pliva prema Shaganu, a on ga ne vidi!'

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...