Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/enhu

Marketing

Legenda o Alandiji

… U teškim, strašnim i nezamislivim bitkama Drymenha, (na alandskom – suze snova), nestala je princeza Sonsyreya, točnije oteta je od mornara iz sastava sywolykhe Velike prekomorske armade. Naime, u strašnim bitkama koje su se razvile u Kotyanskom moru, alandsko ratno brodovlje, alandske hitroplovke, presrele su sywolykhu Veliku prekomorsku armadu i žestoko napale brodovlje iz njihovog sastava. Gotovo svi sywolykhy brodovi su potopljeni, ali dva su ipak uspjela napustiti bitku i izgubiti se u maglama Wulkanyskog mora. Alandske hitroplovke odmah su krenule za njima, ali magla je doista bila gusta i uskoro se razvila jedna od najvećih i najdužih pomorskih potraga tog Strašnog i Nezamislivog Vremena. Sywolykhe brodove koji su nestali u zelenim morima Wulkanye uporno su tražili alandski brodovi iz plovnog sastava kojem je Amaksos nadjenuo kodno ime 'Rynkha' (na alandskom – morska mačka). Alandski plovni sastav činila je velika bojna galija, najveći ratni brod toga doba, imena 'Sonsyreya', a pratile su je dvije snažno naoružane, čvrsto građene i vrlo brze krstarice imena 'Amarya' i 'Askanya'. Krstarice su pratila još četiri alandska brza razarača imena 'Gredosh', 'Pagosh', 'Kontush' i 'Tanatosh'. Cijelom skupinom zapovijedao je osobno Andraghonh, galijom zapovijeda admiral Yakwy, 'Amaryom' pukovnik Kytuy, 'Askanyom' pukovnik Yakul, razaračem 'Gredosh' kapetan Masharan, razaračem 'Pagosh' kapetan Ghombhar, razaračem 'Kontush' kapetan Nowkaphy i razaračem 'Tanatosh' kapetan Ytakhy. To su zapravo zapovjednici alandskih flota Symerya, Neshy, Anysya, Tesekha, Skartarya i Typy, a na brodovima su ukrcani ratnici Wowokyne Jutarnje ptice, Unakasovi Krilati jahači, Kaybahowy Modri oklopnici, Peksovi Crni streličari i Protyronhowe Noćne ptice. Dakako među njima su i Paskine Šumske patrole, te Zumahovi Čuvari Zimskog bedema, a to su najelitniji alandski ratnici koji su stigli iz dolina Sylenca i Mynetonkhe, a sve pak to govori o ozbiljnosti potrage koju su Alanđani poduzeli ne želeći ništa prepustiti slučaju …
Veliki zapovjedni brod Alandske ratne mornarice, najveća bojna galija onog vremena, imena Sonsyreya, ljuljala se na pučini otvorenog mora i čekala povoljan vjetar. Dok je vjetar koji je puhao bio dovoljan za pokretanje alandskih razarača, on je bio preslab da bi mogao pokrenuti krstarice i veliku galiju. Zato je Yakwy predložio Shaganu da se zaustave u ovoj zelenoj laguni, opskrbe se svježom vodom i namjernicama, a kad se podigne povoljni vjetar da nastave plovidbu prema divljim zemljama Tyhylanda postojbini tajnovitog i starog naroda Sychytha. Nedaleko od te najveće galije, koju je ikada vrijeme zapamtilo i koja je ikada plovila tim čudnovatim zelenim morima, usidrene su dvije velike i brze alandske krstarice. Strašni i veoma brzi ratni brodovi koji nisu nikada prije bili u tim predivnim zelenim vodama Wulkanye nadomak obala divljih i tajnovitih zemalja. Svaku od krstarica okružila su dva alandska manja bojna broda razarača i po dva manja eskortna broda također opremljena, naoružana i spremna za boj na moru. Iako im je namjena bila opskrba razarača i velikih krstarica, ti eskortni brodovi poduprijeti razaračima predstavljali su opasnu prijetnju i nikako ih se ne bi trebalo zanemariti u borbi. Alandski mornari sjedili su na palubi i odmarali se čekajući dolazak povoljnih vjetrova, a ratnici koji su bili ukrcani na brodove odmarali su se ispod paluba kako ne bi smetali mornarima u njihovim poslovima. Admiral Yakwy nekolicini okupljenih generala pričao je da u ovim vodama žive veliki morski psi i divlje sabljarke koje ponekad dosežu nevjerojatnu dužinu rasta. Nedaleko od njih Shagan je osjetio silnu želju da se okupa u ovim toplim vodama, te brzo otpaše mač, skine odoru i skoči u more. Pljusak u vodu na trenutak zbuni Vitezove vjetra, ali ubrzo ih smiri Yakwyewa zapovijed mornarima: 'Odmah spustite čamac u vodu i osiguravajte Andraghonha!' Pogledi Zumaha i Paske sretnu se, te se obojica polako stanu skidati i spremajući se da i oni skoče u vodu. Na zapovjednom mostu stari je Panđa mirno punio svoju lulu i nezadovoljan Andraghonovim skokom u vodu gunđajući mrmljao. Onda pak u trenutku kada je namjeravao pripaliti lulu ona mu ispadne, lice mu poprimi izgled iznenađenja. Odjednom on velikom brzinom, nevjerojatnom za njegove godine, dograbi velika koplja i stane se penjati na jarbol vičući iz sveg glasa: 'Neka me odnesu svi demoni i prokletstva Kayonas šume! Zumah, Paska ledenih vam vrhova Wyghene zar ste slijepi?! Ono čudovište pliva prema Shaganu, a on ga ne vidi!'


Post je objavljen 03.03.2007. u 19:49 sati.