Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu
petak, 23.03.2007.
Athumanunhov egipatski slikovni rječnik - božice
Meshkent – božica poroda
Božica Meshkent bila je drevnim Egipćanima, točnije Egipćankama, božica poroda, a po Athumanunhu ona zapravo predstavlja i objedinjuje četiri niže božice (božicu rađaonice, božicu porođajnog stolca i dvije cigle /jedna je takova prikazana na Athumanunhovoj sličici/ na kojima su Egipćanke čučale dok su rađale. Ove četiri božice koje nadzire i utjelovljuje božica Meshkent Egipćankama su se prikazivale u trenutku čina rađanja, a najvjerojatnije su ih Egipćanke vidjele kao četiri plesačice koje glazbom slave rođenje djeteta. Tu sada Athumanunh skreće pozornost da se ne bi kojim slučajem pomiješale Hatore i Meshkente. Naime, i jedne i druge su glazbenice i plesačice, ali Meshkente su i proricateljice sudbine tek rođenom djetetu, a Hatore su glazbenice koje prate božicu Hator. Meshkent je supružnica jednog ahauia (ahaui su mitološka bića drevnih Egipćana slična anđelima – po Athumanunhu) i to Shayia (Šaii) čije je ime označavalo Sudbinu (ono što je određeno – po Athumanunhu), a u vjerovanju drevnih Egipćana svaki je čovjek pri rođenju dobivao svog 'anđela čuvara'. No, Shay u ljudskoj Sudbini određuje i trenutak, te narav čovjekove smrti. Iako je Shay bio neizbježiv on ipak nije bio krut, pa je tako svaki čovjek mogao utjecati na svoju sudbinu svojim djelima tijekom života. Meshkent su drevni Egipćani prikazivali kao ženu koja na glavi nosi dvije palmine mladice (izdanke) koji su na vrhu savijeni i opet mora Athumanunh skrenuti pozornost da te iste palmine mladice na glavi nosi i božica Anat koja pripada starijem krugu egipatskih božanstava, a iste palmine mladice nosi i njezin supružnik bog Andjeti. Na kraju Athumanunh skreće pozornost da je Meshkent najlakše prepoznati kada je prikazana kao porođajna cigla koja je oblikovana kao ženska glava, no, i Anat se češće pojavljuje na prikazima drevnih Egipćana s prepoznatljivom krunom Qureret, nego s palminim mladicama, pa na prikazima ta regalija ostaje samo za Meshkent.
| < | ožujak, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
Linkovi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...