26.08.2011., petak
Internet, a ne internet!
|
Ovo je zaista iritantno pitanje koje garantira da će vam u nekoj raspravi doći neki "jezikoslovac" i prditi nelogična i nametnuta pravila koja su "točna jer ih je neki prdonja proglasio točnima". (jedan od razloga zašto sam se dao u prirodne znanosti jest što pravila imaju temelj u samom tkivu svemira, a ne u nečijoj, najčešće ideološki sjebanoj glavi) Počnimo od Wikipedije, sijela takvih jezikoslovaca. Rastavimo jedan paragraf na proste faktore (ili jednostavne čimbenike?): Postoji mišljenje da je internet naziv za bilo koju mrežu koja se koristi IP-protokolom i može se prostirati cijelim svijetom, ali i biti potpuno odvojena od ostalih mreža. S druge strane, riječ Internet označavala bi ime globalne javno dostupne mreže koja se sastoji od mnoštva međusobno povezanih mreža. Internet (internet) je generički pojam koji označava bilo kakav skup nekakvih računalnih mreža. S druge strane, Internet je specifičan skup računalnih mreža. Jedan i poseban. Dakle Internet je hijerarhijski niži od interneta. Skup "internet" sadržava podskup "Internet". Mi koristimo Internet koji je vrsta interneta. Svaki Internet je internet, ali internet sadrži i ostale pojmove osim Interneta, ili bi barem mogao sadržavati. Međutim, jezično pravilo iza kojega stoje svi hrvatski jezikoslovci kaže da se internet piše isključivo malim slovom.  Razlozi su: 1. Internet nije vlastito ime mreže, to je mreža (računalna). Krivo. Internet (Internet) je poseban skup računalnih mreža nastao od ARPANET-a. Itekako je poseban. Bilo kakav skup računalnih mreža može imati razna imena (Ethernet, Internet, itd.) 2. Pridjev glasi - internetski. Kad bi bilo veliko slovo (vlastito ime), pridjev bi bio - Internetov. Ovo je ljigava logička pogreška. Opravdavanje neistine time što se razvila infrastruktura koja neistinu podržava. Da, realno postoje pridjevi internetski (koji se odnosi na internet, generički pojam skupa računalnih mreža) i Internetov (koji se odnosi na onaj internet koji mi koristimo - Internet). 3. Da je internet institucija (velikim slovom), morao bi imati sjedište, adresu, statut, žig, direktora i osoblje. Internet nije institucija. Tko uopće opravdava veliko slovo "institucijom"? LOL 4. Internet označava samu tehnologiju, medij, a ne ime neke medijske kuće. Pišemo li imenicu automobil velikim početnim slovom? Krivo. Internet nije tehnologija, nego poseban skup globalnih računalnih mreža. Ne može ga se stavljati u isti koš s automobilom. 5. Legitimna su pitanja: Imaš li internet? Vidio sam to na internetu. Internet mi je danas jako spor. Očito je kako se tu radi samo o mediju (nešto kao televizija). Legitimno je kad radnica koju šef već desetu godinu uzastopce (opako ju ucjenjujući) siluje nakon radne subote dobije živčani slom, uzme pištolj i upuca ga. Je li legalno? Naravno da ne. "Očito je". Znači ako netko nešto krivo radi i to se ustali, to činjenično više nije krivo, već točno? Wow, koji argumenti. Goebbels bi bio ponosan. 6. I drugi jezici (npr. slovenski) pišu internet malim slovom. Norveška abeceda sadrži ono prekriženo O kojeg nema u hrvatskoj. Da ga uvedemo u našu? 7. Pisanje interneta velikim slovom utjecaj je engleskoga jezika, u kojem se nazivi pišu velikim slovima, a to nema veze s našim jezikom. Ne, to je potpuno netočno, a razlozi su već pojašnjeni u članku. Zaključak. Ispravno je koristiti i jednu i drugu verziju. Niti jedna nije netočna, no važno je znati što koja označava. Koristiti riječ "internet" ima smisla u razgovoru o vrstama mreža na nekoj višoj razini, dok u razgovoru o tome imamo li pristup nekoj specifičnoj mreži treba koristiti Internet. Primjerice, imamo pristup telefonu. Telefon tu označava tehnologiju, telefonsku mrežu. Međutim ne postoji specijalni skup mreža zvan Telefon, ali postoji specijalan globalni skup zvan Internet. Primjeri s članka na portalu BBC News spominju ključnu razliku između zemlje i Zemlje. Prva zemlja je ono smeđe iz vrta, a druga Zemlja je planet na kojem živimo. Postoje i imenice koje se razlikuju po hijerarhijskom statusu, a svejedno se obje pišu malim slovom. Primjer je atmosfera. "Neki planetu imaju atmosferu", gdje atmosfera označava generički plinovit omotač planeta. "Naša atmosfera tlači nas prosječnim tlakom od 760 mm žive", gdje je atmosfera točno jedna, naša, određena atmosfera. Međutim radi se o pojavi koja je tu "oduvijek". Mi smo se razvili puno kasnije nego što se razvila atmosfera. Internet su izgradili ljudi i to šezdesetih godina 20. stoljeća, počevši s ARPANET-om. To je skup mreža koji ima svoje ime, i ako referiramo baš na njega, onda mu pišimo ime velikim slovom. Ista stvar je s Webom. Web, što je skraćeno od World Wide Web (WWW), je specijalni dio Interneta stvoren u CERN-u 1989. godine. Pisati Web malim slovom još je gora stvar, jer WWW i ne postoji kao generički pojam. Imamo primjer i s blogom. Blog, pisan malim slovom (blog) je generički pojam za dnevnik pisan na Webu, i skraćenica je od "Web log". No ako u Hrvatskoj referiramo na jedan jedini Blog.hr (ili Blog, dok nisu postojali ostali), onda ga pišemo velikim slovom. Raznih blogova ima koliko vam srce želi, ali jedan je Blog.hr. Kada bi imali još jedan, ali po svojstvima poseban, sasvim radikalno nov skup nekoliko mreža koje bi se prostirale Zemljom (što je realno teško ostvarivo), onda bi imali dva interneta: Internet... i taj neki novi, koji bi imao neko svoje posebno ime. Ali nije tako. Posjedujemo Internet koji ima svoju povijest i koji je započeo 1969. godine. Pisati Internet malim slovom znači ne priznavati njegovu povijest, a to po meni spada u ponašanje ljudi koji kupe užasno skupi smartphone samo zato jer u imenu ima "smart", a ne znaju ni poslati MMS, zatim one koji si truju mozak neprekidnim gledanjem Big Brothera, plaćaju 20 kn da na mobilni telefon preuzmu igricu/sliku/zvuk koje mogu besplatno skinuti s Interneta i sebi prebaciti kabelom/Bluetoothom. Njima je "internet" samo rupa u zidu u koju uštekaju kabel i onda kroz to srču "fejs", a ne konkretan skup mreža s imenom. Takvo ponašanje je neizbježno, to priznajem. Da odjednom nestanu sve informacije o tehnologiji, za 20 godina i bez električne energije imali bi društvo koje bi se klanjalo starim televizorima, pećnicama i elektranama, šireći mitove o "božanskoj sili koja ih je prožimala". Nešto kao ovo. No iako je to neizbježno, nije potrebno propagirati.
|
- 17:10 - gurni glavu kroz monitor (6) - snimi - #
21.08.2011., nedjelja
Willie Pete
|
Prije par dana napravio sam mali komadić tvari koja, ako se proguta količina volumena male bubamare, izaziva groznu smrt. Točnije, u prosjeku 1 miligram po kilogramu tjelesne mase smrtonosna je doza, a manje doze izazivaju gadna oštećenja organa. Fotografirao sam to i postavio na Wikipediju. Dugo sam tražio takve slike i jednostavno ih nema, jer ih nije lako slikati, a bome nema ni svatko ovu tvar pri ruci. I bolje.
Radi se o bijelom fosforu, modifikaciji fosfora koja se sastoji od malih piramidica P4, čiji su atomi tako napregnuti u svojim vezama da jedva čekaju spojiti se s nečim oko sebe. Recimo s kisikom. Bijeli fosfor je upravo jedna od onih "zlih" tvari koje iz ormarića u promatrača gledaju svojom mrtvačkom glavom na boci. Malo je tako gadnih. Tvar ima taj nesretni i zlokobni prizvuk najviše zbog toga što ga na gusta civilna područja obožavaju bacati licemjerna vodstva država. Najbolji primjer je Izrael, kada frkne hrpu takvog streljiva na četvrti gusto naseljene muslimanima. Takvo se streljivo inače koristi u svrhu diverzije za stvaranje dimne zavjese, a nikako za gađanje bolnica i gradskih četvrti. Ne samo da je odvratno, nego mu je i sa stajališta čiste vojne praktičnosti mala razorna moć. No zato je psihološka moć zastrašivanja ogromna. Pitajte bilo kojeg lokalnog "zaljubljenika u vojsku" (army buff) da vam pojasni na što noću masturbira, sigurno je informiraniji od mene. Amnesty International stalno upozorava na izraelske ratne zločine, ali glas se ne čuje.
Posljedice takvih bombardiranja su stravične iz razloga što kada plamteći fosfor padne na kožu prolazi kroz nju kao vruća čelična kuglica kroz maslac. Imam iskustvo s tim, kada mi je prije par godina plamteći komadić crvene varijante valjda manji od mravljeg zadka pao na prst. Gorući crveni fosfor djelomice stvara i bijeli, pa otprilike dođe na isto. Probušilo mi je rupu u prstu duboku skoro 2 mm, i trebalo je jako dugo dok nije zacijelila, a jako boli. Sad samo zamislite kako je kad vam "osloboditelji" frknu bombu s par kila u dvorište, pa vas pogodi par komada. Ako vas zanima kako djeca i odrasli izgledaju nakon takvih napada, samo potražite slike pod nazivom white phosphorus, pa ćete vidjeti i snimke izraelskih zločinaca koji to bacaju po gusto napučenim četvrtima. Američka vojska, ništa bolja od izraelske (samo ima globalnije raširen PR), nadjenula mu je nadimak Willie Pete, jer ugodnije je kada se nešto toliko strašno nazove benignim imenom. Manje boli onoga tko zločin čini, a to je vojsci oduvijek bilo među prioritetima. Ne samo što mu je zlouporaba stravična, nego su mu takva i svojstva. Stvar se ostavljena na zraku krene dimiti, smrdi na šibice i svijetli čudnim sjajem s natruhom zelenog. Nakon kraćeg vremena površina mu je toplija od okoline, a sjaj se prelijeva kao hrpa tekućih iskri. Ako predugo čekate, količina topline koju razvije u toj oksidaciji ga rastali u kuglicu/lokvicu (što i nije teško, jer se tali na 44 °C) i uskoro kreće pljuckajuća korozivna vatra koja stvara hrpu nadražljivog, isušujućeg dima fosforovog(V) oksida: P4 + 5 O2 --> P4O10 Otkrio ga je njemački alkemičar Hennig Brandt oko 1669. godine u jednom od svojih neuspješnih pokušaja da napravi "kamen mudraca". Skupio je ogromne količine mokraće, pustio da dođe do snažnog kvarenja u zatvorenoj posudi i zatim je kuhao dok nije postala sirupasta. Na kraju je izvršio suhu destilaciju u peći. Proces je u međuvremenu usavršio, ali prvi put kada je dobio fosfor iz retorte je iscurila plamteća tekućina koja se snažno dimila. Uhvatio ju je u teglu i promatrao kako se skrućuje u svijetleću, vosku nalik tvar. Kladim se da se čovjek potpuno izbezumio od sreće. Ipak, za 60 grama trebalo mu je 11 hektolitara mokraće, a nije znao da nije potrebno čekati dok se ne pokvari i usmrdi. (11 hektolitara usmrđene mokraće, wow!) Postoji i ona poznata slika naslikana u tipično iritantnom i netočnom stilu, gdje Hennig u božanskom zanosu gleda u urednu retortu koja bliješti, što naravno nema veze s pameću. Fosfor ne bliješti, alkemičarski laboratoriji bili su daleko od urednih, a ljudi se nikada nisu ponašali kao likovi sa slikarija. Hennig je, kao tipični alkemičar, zabrazdio u netočne ideje vitalizma, pa je mislio da fosfor svijetli jer to ima veze s pročišćenom i koncentriranom "životnom silom". Kasnije, s napretkom teorije gorenja, shvatilo se da sjaj potječe od oksidacije, ali tek su 1974. godine dvoje znanstvenika (van Zee i Khan) razjasnili da se radi o molekulama HPO i P2O2 koje u trenutku nastanka postoje u pobuđenom stanju, a padanjem u stabilno stanje ispuštaju vidljive fotone.
Šteta je što tako lijepe stvari mogu biti toliko strašno opasne za nas. Ipak, ovo je još jedan u nizu primjera koji pokazuje kako naš makroskopski dojam neke tvari snažno ovisi o njenoj fundamentalnoj strukturi. Da su atomi malo drukčije posloženi, dobili bi crnu modifikaciju koju nije baš "volja" za reagiranjem. Također, ovo je još jedan primjer nužnosti razlikovanja "elementa" od "elementarne tvari". Ljudi sadrže fosfor, ali ne sadrže elementarni fosfor. Fosfor je za Zemlju život koliko i ugljik, a opet, ako nam prijeđe u naviku izlagati se bijelog elementarnoj modifikaciji, nepovratno strada jetra, a zubi krenu ispadati uz rane koje ne žele zacijeliti, pa se na kraju čeljust pretvori u skladište gnoja i toliko istruli da se mora odstraniti. Profesionalna bolest stručnog imena osteonekroza čeljusti dobila je u engleskom govornom području jezivo pučko ime phossy jaw, zahvaljujući tome što su radnici u tvornicama šibica bili izlagani upravo bijeloj modifikaciji, a završavali bi žestoko deformiranog lica. Fosfor je zapravo samo kratko vrijeme bio korišten u masovnoj proizvodnji šibica. U šibicama ga više od sto godina nema ni bijelog ni crvenog, ali ga ima crvenog na poleđinama kutija u smjesi sa staklom i ljepilom). Ako pojedete bijeli fosfor i imate brzu probavu (ili niste pojeli dovoljno da vas brzo ubije), dobit ćete "smoking stool syndrome". Nemam pojma kako ga zovemo na hrvatskom, ali podsjeća na onu frazu "smoldering pile of shit". Nastaje od malih komadića fosfora koji se dime na zraku uslijed oksidacije. Pretpostavljam da bi takva stolica i svjetlucala u mraku. Fosfor je biogeni element, što znači da je ključni sastojak života kakvog poznajemo na Zemlji. Čak ni ona "arsenska" bakterija (Wolfe-Simon et al.) ne može potpuno bez njega. Sastavni je dio fosfolipida, molekula koje nam tvore stanične membrane, zatim DNA, koja nam prenosi nasljednu informaciju. Bez fosfora nema molekule ATP koja je naše vlastito tjelesno gorivo koje proizvodimo koristeći energiju koja "curi" iz procesa rastavljanja onoga što pojedemo. Na kraju, bez fosfora nema naših kosti koje su uglavnom kalcijev fosfat. Moj komadić fosfora stoji u ampuli punoj vode, kao dio rastuće zbirke kemijskih elemenata... A blokovi fosfora, tamo negdje, gdje zli ljudi ocijene da je "opravdano", padaju na odrasle i djecu samo zato što mogu. |
- 20:15 - gurni glavu kroz monitor (2) - snimi - #
19.08.2011., petak
O "svijetlećim" psima i začepljivanju usta
|
Imao sam donekle pozitivan dojam o bloggerici Indijanki vegetarijanki. Sad je taj dojam umanjen. Inače sam apsolutno protiv zlostavljanja životinja, ali nisam protiv istraživanja na njima, osim ako su takva ta bi životinja nužno morala strašno patiti. Istraživanje se može provesti bez da životinja pati, ili da barem ne pati više nego prosječna životinja prosječnog vlasnika. Tu i tamo odem na njen blog, provjerim što piše i ako imam volje, komentiram. Napisala je članak s trenutno nula komentara o tome kako su neki radnici u nekom labosu optuženi za zlostavljanje životinja. Htio sam pozdraviti takvu odluku, jer ljudi koji takvo što čine po meni ne bi smjeli proći nekažnjeno. Opasni su. Ako možeš zlostavljati nižeg sisavca kao što je pas, i uživati zlurado u tome, više je nego jasno da si puno sposobniji za ponavljanje takvog djela prema najvišem sisavcu - čovjeku. Naravno, nije bit kazniti "jer možeš tako zlostavljati i ljude". Ne smije se kažnjavati nešto što se nije učinilo. Kažnjava se počinjeno djelo, a navedena djela su svakako za kaznu. Ali nisam uspio komentirati. "Vlasnik bloga vam je zabranio komentiranje. Nalazite se na listi blokiranih korisnika od strane vlasnika ovog bloga." Hmmm... Očigledno smetaju moji komentari. Posjećenost joj nije prevelika, što se otprilike očituje na prosječnom broju komentara koji djeluje kao da je manji od 3. Pa tako kad bloggerica napiše neki radikalni i iracionalni pamfletić, onda moj hladni tuš od komentara nekako strši, jer Blog.hr nekako nije uspio postati sijelo radikalnih ljubitelja životinja (trpovi nisu uključeni). A taman sam htio napisati komentar na vrišteći članak o "svijetlećim psima".
Naravno, među komentatorima koji su se izrazili negativno o pothvatu našao se i Defton, samoprozvani "dežurni katolik". Dežurnim katolicima je kroz povijest bilo jako lako napraviti moralnu paniku jer su skloni tome. Ne misle baš puno višim kortikalnim centrima, ali zato vole djelovati pod utjecajem amigdale i tih nižih centara. A ljudima poput mene je oduvijek bilo drago podjebavati ih. I tako se igra mačke i miša nastavlja. Ajde da vas pitam, cijenjeni posjetitelji... što je poremećeno u tome da se napravi fluorescentnog psa? Štene ne svijetli. Ono nije lampica koja ne može zaspati jer joj u očima nikada nije mrak. Nije bolesno. Štene fluorescira kada je obasjano UV zrakama. Fluorescira crvenom bojom, jer joj je u genom na određenom mjestu ubačen gen koji ekspresijom daje fluorescentni protein, inače originalno iz nekog morskog žarnjaka. To je transgena životinja, jedna od mnogih.
Niti je štene zlostavljano, niti zbog ovog gena pati. Ovo je samo pokus da se poboljša tehnika i dobije veći uvid u genetsko modificiranje, što je uvod u gensku terapiju bolesti i masu ostalih stvari. Mislim da laik ne može ni pojmiti koliko je to područje široko. Stravično je široko, primjene i potencijal novih saznanja su ogromni. Nadalje, bijes zbog glagola "rukovati". Kao prvo, originalni članak (btw, iz New Scientista iz 2009.; toliko o ažurnosti!) sigurno nije koristio "rukovanje". Ako je negdje i spomenuto neko rukovanje, onda je to sigurno bilo "handling laboratory animals", što može značiti od ophođenja s njima, pa sve do toga kako im se ponašaju metabolizmi pod nekim utjecajem. Pravi prijevod bio bi: "postupanje s laboratorijskim životinjama". Vidite, to mi smeta. Ta iracionalnost glasne manjine "ljubitelja životinja", koja se očituje u tome da neće govoriti samo o očitim krivim stvarima (pada mi na pamet nestručno ubijanje i zlostavljanje), nego će sve živo iskriviti i onda napasti. Ta filozofija, koja je smjesa svačega... čemu je prodavati? Ako postoji problem (zlostavlja se pas), onda napadni problem. Pusti Budu, Isusa i gospu mater, duše, biti i bitke. Koncentriraj se na zaustavljanje zlostavljanja. Nikog nije briga za nečija intimna razmišljanja koja nisu korisna rješavanju problema. Dapače, kontraproduktivna su ako se njima pila po nečijoj glavi.
Ali ne, zašto bi bili jednostavni i čisti u namjeri? Idemo "handling dogs" loše prevesti kao "rukovanje psima" i naljutimo se na to, nalijepimo osjećaje pobune, neka sve ispadne kao da se psima "rukuje" kao s bušilicama, kovčezima ili traktorima i ostalom teškom mašinerijom koja se seljački šutne nogom kada ne radi kako treba. Mogli bismo isto tako ljude zajebati, pa im referencu na Mendelove zakone prodati kao "Mengeleove principe koji su mučki pobili hrpe ljudi u bolnicama", i onda se ljutiti i na to. Jedino što je kod ove vijesti zabrinjavajuće jest potencijal da, ako se životinje krenu prodavati i od toga napravi unosan posao (a to je teško, jer je postupak strašno skup i ne vidim takvu isplativost, znajući da prosječni čovjek ne bi izdvojio za veterinara, a kamoli da kupuje genetski modificiranu, transgenu životinju), dođe do izmjene gena s psima iz okoline ako transgeni pas pobjegne i krenu parenja. Nije da je to nužno opasno. To govorim više iz nekakve urednosti, pomalo i eugenike (nije svaka eugenika loša). No to se doduše može spriječiti tako da se životinje napravi sterilnima, ili ih se kastrira. I što je Indijanka vegetarijanka dobila time što svoj blog pretvara u radikalni pamfletić? Ništa. Poruku neće prenijeti, jer radikalizam odbija normalne ljude. Ali ajmo nešto nazvati "neprirodnim", iskoristimo buzzword i cijelu famu oko "prirodnog" što nam je medijima nametnuto kao "dobro" i stvorimo veliko sranje od nečega, a onda to napadnimo. Wow, pa to je stara "podijeli, pa vladaj" politika koju su koristili političari kada bi zemlje uvodili u ratove. Vrlo "buda" i vrlo "svjesno"... |
- 15:05 - gurni glavu kroz monitor (2) - snimi - #
18.08.2011., četvrtak
Nevidljivi trovač uhvaćen na kameri
|
Glupi naslov. Ali privući će više ljudi od pametnog. Dosta sam toga napisao o živi s aspekta dekontaminacije u ovom članku iz 2009. godine. Ovaj novi je posvećen filmiću kojeg sam napravio za Youtube. Radi se o nekoliko snimki raznih izvora živinih para. Koristio sam ventilaciju i brzo snimao, tako da tu nije bilo problema. Više se zatruju oni koji žive u prostoriji u kojoj su prije par godina traljavo pokupili razbijeni termometar. Vidjeti pare je teško. Ne mogu se sjetiti nijedne metode kojom bi se ove lelujave pare mogle izravno vidjeti golim okom. Ionizacija u vakuumu nema smisla, jer se svi plinovi u vakuumu ponašaju tako da se rasipaju u svim smjerovima velikom brzinom. Nema lelujanja. Širenje svijetlećeg plina u vakuumu izgleda kao svijetljenje lampice u maglovitoj noći. Lijepi primjer su kometi, ili ova fora slika Saturnovog satelita Encelada s čije površine u vakuum svemira pršti plin uglavnom sastavljen od vode.
Ista stvar događa se i pri radu raketa u vakuumu. Vidljivi primjer su snimani uzleti Apollovih landera s Mjeseca koje su "teoretičari zavjera" prozvali lažnima jer se nije vidjela silna bijela para, ili one pokvarene ruske rakete čije su prštanje plina uz povremeno rotiranje tupavi ljubitelji "paranormalnog" odmah nazvali NLO-om ili crvotočinom (vidi "Norway spiral"). Intenzivno ozračivanje para u zraku zrakama valne duljine pri kojoj živini atomi zrače vidljive fotone nema previše smisla, jer se radi o toliko snažnim izvorima energije da bi naveli sastojke zraka (dušik i kisik) na međusobnu reakciju u dušikov dioksid, naše tkivo na pretvaranje u hrpu snažnih opeklina, a i proizveli bi i mnoštvo ozona, pa bi sva ta korozivna smjesa brzo pojela živu, i nagrizla nas i naše opekline. offtopic: to bi bio još jedan krasan primjer za fanatične idiote koji potežu pseudoargument koji izjeda sam sebe "znanstvenici vjeruju u samo ono što vide golim okom, a atome nitko nije vidio"... usput, atome se jest vidjelo kroz elektronske mikroskope Dakle gole pare ne vidimo, ali možemo im vidjeti sjenu. Nešto kao što se ne vidi Nevidljivi čovjek, ali vidi se udubina u kauču na kojem sjedi. To mi je oduvijek bila jedna od omiljenih usporedbi. Da bi vidjeli sjenu, treba se poslužiti trikom. Atomi žive upijaju neke fotone. Recimo jako dobro upijaju fotone valne duljine 254 nanometara koje ljudsko oko ne vidi. I zato ako nakon izvora zračenja i pare stavimo neku fluorescentnu tvar oblikovanu u nekakav ekran, znači onu koja svijetli kada na nju padaju takvi fotoni, na ekranu vidimo sjenu. Izvor zračenja može biti germicidna UV cijev, a pošto ona odašilje i ostale fotone, među kojima ima dosta vidljivih plavih, sjena se slabo vidi. Skupo rješenje je na izvor staviti filter koji propušta ono što želimo (254 nm), a zadržava vidljivo. Jako skupo. Zato uzmemo fluorescentni ekran koji je inače neke boje koja upija plavu, a to je recimo crvena ili njoj bliska boja. Sjena se zato puno bolje vidi. Nije super kao uz filter, ali radi. Takav ekran može biti komad fluorescentnog papira iz papirnice čime trošak hrvatskog minimalca (ako ne i više) pada na desetak lipa. Poprilično dobro funkcionira i fluorescentna narančasta boja sigurnosnog prsluka kojeg bi svi morali imati u automobilu. I onda dobijemo ovo: Sada onaj termometar koji ste razlupali u sobi više ne djeluje tako bezopasno, zar ne? Da, i 15 godina kasnije, taj parket u koji su kuglice pobjegle i dalje ovako dimi. Samo što to ne vidite. Možda vas to navede na poduzimanje nekih radnji. U tom slučaju, proučite link s početka članka. Možda najkontroverzniji dio filmića je zadnja scena s amalgamskom plombom. O tome konkretnije neki drugi put, a ako nekoga zanima više može pogledati opis videa na ovom linku.
dodatak: slučajno sam uspio postati pedesettisućiti pretplatnik na Youtubeov kanal Periodic Table of Videos, što mi je velika čast. Ako niste, svakako pronjuškajte kanalom. Jedan od najboljih na cijelom servisu. Pravi projekt za kojeg se nadam da će se jednom naći i u obliku dokumentarnog filma. |
