Pregled posta

O "svijetlećim" psima i začepljivanju usta

Imao sam donekle pozitivan dojam o bloggerici Indijanki vegetarijanki. Sad je taj dojam umanjen.

Inače sam apsolutno protiv zlostavljanja životinja, ali nisam protiv istraživanja na njima, osim ako su takva ta bi životinja nužno morala strašno patiti. Istraživanje se može provesti bez da životinja pati, ili da barem ne pati više nego prosječna životinja prosječnog vlasnika.

Tu i tamo odem na njen blog, provjerim što piše i ako imam volje, komentiram.
Napisala je članak s trenutno nula komentara o tome kako su neki radnici u nekom labosu optuženi za zlostavljanje životinja.
Htio sam pozdraviti takvu odluku, jer ljudi koji takvo što čine po meni ne bi smjeli proći nekažnjeno. Opasni su. Ako možeš zlostavljati nižeg sisavca kao što je pas, i uživati zlurado u tome, više je nego jasno da si puno sposobniji za ponavljanje takvog djela prema najvišem sisavcu - čovjeku. Naravno, nije bit kazniti "jer možeš tako zlostavljati i ljude". Ne smije se kažnjavati nešto što se nije učinilo. Kažnjava se počinjeno djelo, a navedena djela su svakako za kaznu.

Ali nisam uspio komentirati.

Hmmm...
Očigledno smetaju moji komentari. Posjećenost joj nije prevelika, što se otprilike očituje na prosječnom broju komentara koji djeluje kao da je manji od 3.
Pa tako kad bloggerica napiše neki radikalni i iracionalni pamfletić, onda moj hladni tuš od komentara nekako strši, jer Blog.hr nekako nije uspio postati sijelo radikalnih ljubitelja životinja (trpovi nisu uključeni).

A taman sam htio napisati komentar na vrišteći članak o "svijetlećim psima".

Desetodnevni psić Ruppy (skraćeno od Ruby Puppy) kojem se vidi crvenkasti protein u koži i kratkim dlačicama. ©Byeong Chun Lee

Naravno, među komentatorima koji su se izrazili negativno o pothvatu našao se i Defton, samoprozvani "dežurni katolik". Dežurnim katolicima je kroz povijest bilo jako lako napraviti moralnu paniku jer su skloni tome. Ne misle baš puno višim kortikalnim centrima, ali zato vole djelovati pod utjecajem amigdale i tih nižih centara. A ljudima poput mene je oduvijek bilo drago podjebavati ih. I tako se igra mačke i miša nastavlja.


Ajde da vas pitam, cijenjeni posjetitelji... što je poremećeno u tome da se napravi fluorescentnog psa?

Štene ne svijetli. Ono nije lampica koja ne može zaspati jer joj u očima nikada nije mrak. Nije bolesno.
Štene fluorescira kada je obasjano UV zrakama. Fluorescira crvenom bojom, jer joj je u genom na određenom mjestu ubačen gen koji ekspresijom daje fluorescentni protein, inače originalno iz nekog morskog žarnjaka. To je transgena životinja, jedna od mnogih.

Isti prizor, ali obasjan UV zrakama; protein fluorescira. ©Byeong Chun Lee

Niti je štene zlostavljano, niti zbog ovog gena pati. Ovo je samo pokus da se poboljša tehnika i dobije veći uvid u genetsko modificiranje, što je uvod u gensku terapiju bolesti i masu ostalih stvari. Mislim da laik ne može ni pojmiti koliko je to područje široko. Stravično je široko, primjene i potencijal novih saznanja su ogromni.

Nadalje, bijes zbog glagola "rukovati". Kao prvo, originalni članak (btw, iz New Scientista iz 2009.; toliko o ažurnosti!) sigurno nije koristio "rukovanje".
Ako je negdje i spomenuto neko rukovanje, onda je to sigurno bilo "handling laboratory animals", što može značiti od ophođenja s njima, pa sve do toga kako im se ponašaju metabolizmi pod nekim utjecajem.
Pravi prijevod bio bi: "postupanje s laboratorijskim životinjama".

Vidite, to mi smeta. Ta iracionalnost glasne manjine "ljubitelja životinja", koja se očituje u tome da neće govoriti samo o očitim krivim stvarima (pada mi na pamet nestručno ubijanje i zlostavljanje), nego će sve živo iskriviti i onda napasti. Ta filozofija, koja je smjesa svačega... čemu je prodavati? Ako postoji problem (zlostavlja se pas), onda napadni problem. Pusti Budu, Isusa i gospu mater, duše, biti i bitke. Koncentriraj se na zaustavljanje zlostavljanja. Nikog nije briga za nečija intimna razmišljanja koja nisu korisna rješavanju problema. Dapače, kontraproduktivna su ako se njima pila po nečijoj glavi.

Ruppyjevi potomci. Paren je sa ženkom bigla koja nije transgena. Dva psića sa strane su naslijedila protein, psić u sredini nije, prema Mendelovim zakonima o nasljeđivanju.

Ali ne, zašto bi bili jednostavni i čisti u namjeri? Idemo "handling dogs" loše prevesti kao "rukovanje psima" i naljutimo se na to, nalijepimo osjećaje pobune, neka sve ispadne kao da se psima "rukuje" kao s bušilicama, kovčezima ili traktorima i ostalom teškom mašinerijom koja se seljački šutne nogom kada ne radi kako treba.

Mogli bismo isto tako ljude zajebati, pa im referencu na Mendelove zakone prodati kao "Mengeleove principe koji su mučki pobili hrpe ljudi u bolnicama", i onda se ljutiti i na to.

---

Jedino što je kod ove vijesti zabrinjavajuće jest potencijal da, ako se životinje krenu prodavati i od toga napravi unosan posao (a to je teško, jer je postupak strašno skup i ne vidim takvu isplativost, znajući da prosječni čovjek ne bi izdvojio za veterinara, a kamoli da kupuje genetski modificiranu, transgenu životinju), dođe do izmjene gena s psima iz okoline ako transgeni pas pobjegne i krenu parenja. Nije da je to nužno opasno. To govorim više iz nekakve urednosti, pomalo i eugenike (nije svaka eugenika loša).
No to se doduše može spriječiti tako da se životinje napravi sterilnima, ili ih se kastrira.

I što je Indijanka vegetarijanka dobila time što svoj blog pretvara u radikalni pamfletić? Ništa. Poruku neće prenijeti, jer radikalizam odbija normalne ljude.
Ali ajmo nešto nazvati "neprirodnim", iskoristimo buzzword i cijelu famu oko "prirodnog" što nam je medijima nametnuto kao "dobro" i stvorimo veliko sranje od nečega, a onda to napadnimo.
Wow, pa to je stara "podijeli, pa vladaj" politika koju su koristili političari kada bi zemlje uvodili u ratove.

Vrlo "buda" i vrlo "svjesno"...


Post je objavljen 19.08.2011. u 15:05 sati.