Marketing
Willie Pete
Prije par dana napravio sam mali komadić tvari koja, ako se proguta količina volumena male bubamare, izaziva groznu smrt. Točnije, u prosjeku 1 miligram po kilogramu tjelesne mase smrtonosna je doza, a manje doze izazivaju gadna oštećenja organa.
Fotografirao sam to i postavio na Wikipediju. Dugo sam tražio takve slike i jednostavno ih nema, jer ih nije lako slikati, a bome nema ni svatko ovu tvar pri ruci. I bolje.
Radi se o bijelom fosforu, modifikaciji fosfora koja se sastoji od malih piramidica P4, čiji su atomi tako napregnuti u svojim vezama da jedva čekaju spojiti se s nečim oko sebe. Recimo s kisikom.
Bijeli fosfor je upravo jedna od onih "zlih" tvari koje iz ormarića u promatrača gledaju svojom mrtvačkom glavom na boci. Malo je tako gadnih.
Tvar ima taj nesretni i zlokobni prizvuk najviše zbog toga što ga na gusta civilna područja obožavaju bacati licemjerna vodstva država. Najbolji primjer je Izrael, kada frkne hrpu takvog streljiva na četvrti gusto naseljene muslimanima. Takvo se streljivo inače koristi u svrhu diverzije za stvaranje dimne zavjese, a nikako za gađanje bolnica i gradskih četvrti. Ne samo da je odvratno, nego mu je i sa stajališta čiste vojne praktičnosti mala razorna moć. No zato je psihološka moć zastrašivanja ogromna. Pitajte bilo kojeg lokalnog "zaljubljenika u vojsku" (army buff) da vam pojasni na što noću masturbira, sigurno je informiraniji od mene.
Amnesty International stalno upozorava na izraelske ratne zločine, ali glas se ne čuje.
Najčišća bijela modifikacija je mutna i prozirna, ali iz praktičnosti se i žuti i narančasti komadi zovu "bijeli".
Posljedice takvih bombardiranja su stravične iz razloga što kada plamteći fosfor padne na kožu prolazi kroz nju kao vruća čelična kuglica kroz maslac. Imam iskustvo s tim, kada mi je prije par godina plamteći komadić crvene varijante valjda manji od mravljeg zadka pao na prst. Gorući crveni fosfor djelomice stvara i bijeli, pa otprilike dođe na isto. Probušilo mi je rupu u prstu duboku skoro 2 mm, i trebalo je jako dugo dok nije zacijelila, a jako boli. Sad samo zamislite kako je kad vam "osloboditelji" frknu bombu s par kila u dvorište, pa vas pogodi par komada. Ako vas zanima kako djeca i odrasli izgledaju nakon takvih napada, samo potražite slike pod nazivom white phosphorus, pa ćete vidjeti i snimke izraelskih zločinaca koji to bacaju po gusto napučenim četvrtima.
Američka vojska, ništa bolja od izraelske (samo ima globalnije raširen PR), nadjenula mu je nadimak Willie Pete, jer ugodnije je kada se nešto toliko strašno nazove benignim imenom. Manje boli onoga tko zločin čini, a to je vojsci oduvijek bilo među prioritetima.
Ne samo što mu je zlouporaba stravična, nego su mu takva i svojstva. Stvar se ostavljena na zraku krene dimiti, smrdi na šibice i svijetli čudnim sjajem s natruhom zelenog. Nakon kraćeg vremena površina mu je toplija od okoline, a sjaj se prelijeva kao hrpa tekućih iskri. Ako predugo čekate, količina topline koju razvije u toj oksidaciji ga rastali u kuglicu/lokvicu (što i nije teško, jer se tali na 44 °C) i uskoro kreće pljuckajuća korozivna vatra koja stvara hrpu nadražljivog, isušujućeg dima fosforovog(V) oksida:
P4 + 5 O2 --> P4O10
Otkrio ga je njemački alkemičar Hennig Brandt oko 1669. godine u jednom od svojih neuspješnih pokušaja da napravi "kamen mudraca". Skupio je ogromne količine mokraće, pustio da dođe do snažnog kvarenja u zatvorenoj posudi i zatim je kuhao dok nije postala sirupasta. Na kraju je izvršio suhu destilaciju u peći. Proces je u međuvremenu usavršio, ali prvi put kada je dobio fosfor iz retorte je iscurila plamteća tekućina koja se snažno dimila. Uhvatio ju je u teglu i promatrao kako se skrućuje u svijetleću, vosku nalik tvar. Kladim se da se čovjek potpuno izbezumio od sreće. Ipak, za 60 grama trebalo mu je 11 hektolitara mokraće, a nije znao da nije potrebno čekati dok se ne pokvari i usmrdi. (11 hektolitara usmrđene mokraće, wow!)
Postoji i ona poznata slika naslikana u tipično iritantnom i netočnom stilu, gdje Hennig u božanskom zanosu gleda u urednu retortu koja bliješti, što naravno nema veze s pameću. Fosfor ne bliješti, alkemičarski laboratoriji bili su daleko od urednih, a ljudi se nikada nisu ponašali kao likovi sa slikarija.
Hennig je, kao tipični alkemičar, zabrazdio u netočne ideje vitalizma, pa je mislio da fosfor svijetli jer to ima veze s pročišćenom i koncentriranom "životnom silom".
Kasnije, s napretkom teorije gorenja, shvatilo se da sjaj potječe od oksidacije, ali tek su 1974. godine dvoje znanstvenika (van Zee i Khan) razjasnili da se radi o molekulama HPO i P2O2 koje u trenutku nastanka postoje u pobuđenom stanju, a padanjem u stabilno stanje ispuštaju vidljive fotone.
Pothlađeni, tekući fosfor na sobnoj temperaturi.
Šteta je što tako lijepe stvari mogu biti toliko strašno opasne za nas. Ipak, ovo je još jedan u nizu primjera koji pokazuje kako naš makroskopski dojam neke tvari snažno ovisi o njenoj fundamentalnoj strukturi. Da su atomi malo drukčije posloženi, dobili bi crnu modifikaciju koju nije baš "volja" za reagiranjem.
Također, ovo je još jedan primjer nužnosti razlikovanja "elementa" od "elementarne tvari". Ljudi sadrže fosfor, ali ne sadrže elementarni fosfor.
Fosfor je za Zemlju život koliko i ugljik, a opet, ako nam prijeđe u naviku izlagati se bijelog elementarnoj modifikaciji, nepovratno strada jetra, a zubi krenu ispadati uz rane koje ne žele zacijeliti, pa se na kraju čeljust pretvori u skladište gnoja i toliko istruli da se mora odstraniti. Profesionalna bolest stručnog imena osteonekroza čeljusti dobila je u engleskom govornom području jezivo pučko ime phossy jaw, zahvaljujući tome što su radnici u tvornicama šibica bili izlagani upravo bijeloj modifikaciji, a završavali bi žestoko deformiranog lica. Fosfor je zapravo samo kratko vrijeme bio korišten u masovnoj proizvodnji šibica. U šibicama ga više od sto godina nema ni bijelog ni crvenog, ali ga ima crvenog na poleđinama kutija u smjesi sa staklom i ljepilom).
Ako pojedete bijeli fosfor i imate brzu probavu (ili niste pojeli dovoljno da vas brzo ubije), dobit ćete "smoking stool syndrome". Nemam pojma kako ga zovemo na hrvatskom, ali podsjeća na onu frazu "smoldering pile of shit". Nastaje od malih komadića fosfora koji se dime na zraku uslijed oksidacije. Pretpostavljam da bi takva stolica i svjetlucala u mraku.
Fosfor je biogeni element, što znači da je ključni sastojak života kakvog poznajemo na Zemlji. Čak ni ona "arsenska" bakterija (Wolfe-Simon et al.) ne može potpuno bez njega.
Sastavni je dio fosfolipida, molekula koje nam tvore stanične membrane, zatim DNA, koja nam prenosi nasljednu informaciju. Bez fosfora nema molekule ATP koja je naše vlastito tjelesno gorivo koje proizvodimo koristeći energiju koja "curi" iz procesa rastavljanja onoga što pojedemo.
Na kraju, bez fosfora nema naših kosti koje su uglavnom kalcijev fosfat.
Moj komadić fosfora stoji u ampuli punoj vode, kao dio rastuće zbirke kemijskih elemenata... A blokovi fosfora, tamo negdje, gdje zli ljudi ocijene da je "opravdano", padaju na odrasle i djecu samo zato što mogu.
Post je objavljen 21.08.2011. u 20:15 sati.