29.09.2006., petak
Atmosferska geometrija
|
Danas je nebo nad Zagrebom pokazalo prilično rijedak i odličan efekt. Zapravo hrpu efekata. U svom životu nikad nisam vidio toliko optičkih fenomena na nebu kao danas. Da sam bar imao digitalni fotoaparat. Da bar, jer se ovoliko efekata u isto vrijeme ne ponavlja baš često. Ne znam kad je sve počelo, no izašao sam iz kuće oko 13 h i pogledao u razmuljane cirruse na nebu, i pogled mi je isprva uhvatio Sunčev halo, koji nije vrlo rijetka pojava. Od Sunca je udaljen 22°. Nije me previše fascinirao jer je tada još bio blijed, tek je kasnije zasjao, da bi zatim ugasnuo. Okrenuvši se leđima Suncu, pogled mi je uhvatio komad drugog haloa intenzivno svijetle mliječno bijele boje, na drugom kraju neba.
Kako je vrijeme prolazilo, kružnica je bila sve manje fragmentirana da bi na kraju postala skoro potpuna. Pojava je vrlo rijetka - oko 4 puta godišnje, ali je još rjeđa kao gotovo puni halo kakvog sam ja danas vidio. Uistinu, protezala se od Sunca pa sve do suprotne strane, povremeno nestajući na nekim dijelovima. Kad sam se vratio kući oko 15h, ugledao sam još toga jer sam izašao na balkon i imao široki pogled na nebo. Isprva sam primijetio nešto što se zove parhelia. Na hrvatskom se kaže pasunce, na engleskom - sundogs. To su kuglasti fenomeni na sjecištu već primarnog Sunčevog haloa i parhelične kružnice.
Uskoro su se na stražnjim dijelovima parhelične kružnice su se nakratko pojavila i vrlo slaba pasunca na 120°. Zatim sam ugledao cirkumzenitalni luk koji je bio sve sjajniji i zasićeniji bojom. Uskoro je po jakosti nadmašio pasunce i parheličnu kružnicu. Izgleda kao sjajni komad duge iznad Sunca i dodiruje supralateralni luk, koji se isto kratko vrijeme mogao vidjeti. Ako se pitate koji su ovo sve nazivi, na ovoj stranici Atmospheric Optics možete vidjeti sve što sam danas vidio, čak i puno više od toga. Prelaskom miša preko tipki sa strane, kraj svakog mogućeg luka piše kako se zove. Slike je slikao Marko Riikonen na južnom polu i čini se da su najbolje slike Sunčevih haloa ikada snimljene u povijesti. Svakako proprčkajte po stranici, ima toliko izuzetno lijepih slika da vam stane pamet. Kao na primjer ova, s jedne druge stranice.
22° halo, dva pasunca i parhelična kružnica Da sam imao digitalni fotoaparat i sam bih uhvatio ovo. Premda bi mi trebala širokokutna leća... |
- 23:30 - gurni glavu kroz monitor (10) - snimi - #
23.09.2006., subota
Mission: appartment = failed
 np: Van McCoy - The HustleJe li, dužnost mi vas je izvještavati o mojem get-the-fuck-away-from-baba questu. U oglasniku na netu sam našao članak za stan na 20.katu Trešnjevačke ljepotice. Oh, oui, Endi voulle, oui, oui!  I pošao sam vidjeti. Ono... je... odličan... stan. Razgovarao sam s vrlo ljubaznom stanarkom o neboderu. Projektirao ga je Slavko Jelinek, isti arhitekt koji je projektirao Zagrepčanku. Znači, nije neka glupa zgrada. I stvarno nije, čut ćete zašto. Neboder je trebao biti poslovni, no kasnije je postao stambeni. U njemu je još uvijek 10-ak tvrtki, na prvim i na zadnjim katovima. Ukupno je 22 kata. Evo, i foton ju je slikao. Pogled iz stana je genijalan, da vam oči ispadnu. Vjerojatno najbolji u gradu. Najviše zbog toga što je između promatrača i visoke panorame grada jaz niskih kućica, pa izgleda kao da brdo gledaš s brda. Evo ga ovdje (to je slikano jednog kišnog dana). Gleda na sjever i istok, vidi se cijela panorama Zagreba, sve što je relevatno. Zgrada je kraj tram. stanice za linije 3,9,12, blizu su banka, pošta, trgovine. Ono što je mene fasciniralo je to da je zgrada navodno napravljena da izdrži 11 stupnjeva potresa po Richteru. Koliko znam, već na 8-ici se sve kuće kompletno ruše. 11 je noćna mora. Ono što me još više iznenadilo je to na koji način je Jelinek to izveo. Naime, stanarka se sjeća da je tijekom gradnje nebodera u temelje postavljeno užasno puno čelika, u obliku nekakvih tračnica. Kad dođe do potresa, tlo pod njim se miče, a on pleše po njima. Nisam mogao vjerovati. Zato se i nikad nije dogodilo nikakvo naprezanje. Grijanje je savršeno, ne kvari se, zidovi ne pucaju. Inače, svaki kat mu je jedinica za sebe (parlafon, ključ). Liftovi su novi i brzi. I već sam se obradovao da ću tu stanovati, kad li je stanarka rekla cijenu koja je više sličila kupoprodajnoj cijeni nego onoj za najam (BLAGO rečeno). Dakle, bila je greška s oglasom. Nema veze. Onaj tko kupi stan, bit će višestruko zadovoljan. Kao prvo, nema straha od potresa (Zagreb očekuje jaki potres, čuli ste), kao drugo, nema straha od provalnika jer trebaju provaliti neboder, kat i stan. Tri brave. Tu je pogled, svježi zrak. Ogromni balkon koji ne dijeliš s nikim. Nitko te ne vidi, previsoko si. Joj, a ja još ovdje kod babe. Žao mi ju je ostaviti, ali moram misliti na sebe. Ako mi iskoči prilika, morat ću je iskoristiti. Samo joj nekako moram reći. Lani me pitala ima li garanciju da ću cijelu godinu ostati. Mislim, takve stvari se ne pitaju. Određuje se 1 mjesec unaprijed. Eh da, pogodite tko se ovo vozio u autu.  (1.7 MB, 30s) TITTIES!!! #anna lee# je pogodila (čestitam), ono su Saturnovi prstenovi, iza je Saturn. Nisu ni zgrade ni jedrenjaci.  To je snimka sonde Cassini, vjerojatno stara nešto više od godinu dana. |
- 01:19 - gurni glavu kroz monitor (30) - snimi - #
22.09.2006., petak
10000 na papiru, prilično više u stvarnosti...
Šteta što nisam stavio counter kad sam otvarao blog prije manje od godinu i pol. Bilo bi vjerojatno dobrih 12000 posjeta.No, što je, tu je, counter je postavljen kasnije. Ipak, već stoji jako dugo i izbrojao je (u ovom trenutku) 8942 posjeta. Možda ga niste ni vidjeli. Tu je, skroz dolje lijevo. Kako bih mogao obilježiti jubilarni (i to samo nominalni, na papiru) 10000. posjet? Možda kakav flash banner za sretnog posjetitelja? Dajte ideju. Pretpostavljam da će 10000 doći za nešto više od mjesec dana. Ako mi uspije, članak kojeg sam pisao pola ljeta će skočiti na naslovnicu i gurnuti broj posjeta. Čuvam ga za crne dane. Do sada sam na naslovnici bio 2 puta. Prvi put kad sam dao kratku vijest za shuttle Discovery (dobio sam dva retka) i ono s homeopatijom, što je bio u jednu ruku uspjeh (čak 67 komentara i hrpa posjeta), a u drugu ruku je pokazalo prosječno stanje mozga bloggera na blog.hr-u. Zna li tko što je na slici?... Ja znam, pitam vas. I još jedno pitanje. Smatrate li da bi trebao napisati što mislim o kojem bloggeru? Ne mislim o svima najbolje, o nekima mislim prilično loše. Hm, možda to i nije najpametnija ideja... Eto, imate kratka pitanja. Na posao. UPDATE: Sjetio sam se da nema baš nekog načina da odredim tko je 10000. posjetitelj. Da bi vas i mogao uhvatiti, trebali biste biti logirani na blog.hr. A svi koji ovdje dođu, nisu nužno logirani već su samo goli IP koji counteru ništa ne znači. Dakle, ništa od nagrade za sretnika. To ćemo kad se komentari popnu na recimo 2000. ;) |
- 01:26 - gurni glavu kroz monitor (12) - snimi - #
20.09.2006., srijeda
Jedna knjiga iz djetinjstva
S početkom jeseni, stižu i flashbackovi. Valjda nekakav obrambeni mehanizam. Posjetio sam blog Porota rock band koji me svojim člankom Priča o gospodinu Sommeru sjetio čudnih njemačkih pisaca koji često pišu čudne knjige i tako pripremaju dijete na ponekad čudni i strašni svijet. Tako sam se sjetio knjige koja se zove "Konrad - ili dijete iz limenke".U originalu, "Konrad oder Das Kind aus der Konservenbüchse. Autorica je Christine Nöstlinger. Napravljen je čak i film (klikni za sliku). Ne znam kad sam ju pročitao. Vrlo davno, u svakom slučaju. Radi se o tvorničkoj proizvodnji djece. Knjiga je puna moralnih poruka na svakom koraku. Ne sjećam se točno cijele knjige. Berti Bartolotti, ekscentrična kućanica, jednog dana dobiva pošiljku koja je zapravo ogromna limenka s uputama i nekakvim ružičastim praškom u posebnoj vrećici/posudi. Otvorivši je, u njoj ugleda stravičan prizor - isušeno smežurano biće koje je čini mi se čak i mrmljalo. Ružičasti prašak je trebalo otopiti u par litara vode i onda time preliti to biće. Berta je to i učinila, a koža tog smežuranog stvora je sve upila kao spužva, te je narastao i pretvorio se u 8-godišnjeg dječaka. Konrad je bio sve samo ne običan dječak. Bio je proizveden na način da bude tjelesno savršen, te ispranog mozga da bi bio podložan roditeljima. Zbpg toga je i upadao u probleme jer se ponašao izuzetno pristojno. No, Berta, kojoj pošiljka zapravo nije bila namijenjena, bila je sve samo ne savršena. Otprilike luda, ali na simpatičan način (kuhala je bombone u nekom mesnom umaku i slično). Zaplet nastaje kad tvornica shvati da je krivo isporučila pošiljku te pokušava svim silama vratiti dijete, bez obzira na ikakve posljedice. Knjiga je sigurno jedna od najčudnijih koja mi je došla pod ruke.
Sjećam se da je bila zeleno srebrna, i imala ovu sliku na koricama. Knjigu je inače ilustrirao Frantz Wittkamp.Posvemašnji ton knjige iz vedrog prelazi u prilično tmuran, te uči čitatelja o strahotama primijenjene eugenike. Sjećam se da sam kroz čitanje gotovo mogao doživjeti strašni svijet unutar tvornice, gdje su se klonirana i izdresirana djeca ispranog mozga isušivala i trpala u limenke uz miris formalina. Nisam siguran kako knjiga završava, ali mislim da je sretno. U svakom slučaju, pun pogodak za osnovnoškolsko obrazovanje. Šteta što knjiga nije u sklopu lektire, jer bi djecu puno više naučila od nekih besmislenih knjiga, kakve naši učenici moraju čitati i o njima pisati te tako mrziti školu. |
- 22:50 - gurni glavu kroz monitor (10) - snimi - #
16.09.2006., subota
Cillit bang hype
Još na početku ljeta, dok još nisu bili godišnji, u oko mi je upala ova prilično kontroverzna epizoda Weebla i Boba.Stains. Nije mi bilo jasno o čemu se radi. Čemu takva fascinacija Cillit Bangom? Zar se nešto dogodilo u Velikoj Britaniji, domovini Weebla i Boba? Tu je sve pauziralo, bar za mene. U međuvremenu se u svijetu izrodio novi internetski fenomen. Stvar se lagano proširila i na hrvatski web (mislim da ću tome i ja pridonijeti ovim člankom), posredstvom jednog bloga, Kupaona i wc Ništa mi nije bilo jasno. Onda sam išao malo googlati. Na moje veliko iznenađenje, ova strka oko Cillit Banga se proširila do neslućenih razmjera. Stvaraju se stranice, pjesme, wallpaperi sa slikom ovog sredstva za čišćenje. O čemu je točno riječ? Riječ je o takozvanom "viral marketing" principu. Sjećate li se reklame "Imate li rupicu?" To je to. Nenapadno reklamiranje, najčešće prikriveno. Reklama (koja može i ne mora točno govoriti o čemu je riječ) cilja na Ahilove pete društva. A to je u zadnje vrijeme - Internet. Istim metodama reklamirala se i američka verzija filma Krug. The Ring se reklamirao ostavljanjem "ukletih videokazeta" po koncertima, sportskim okupljanjima i slično. Tisuće kazeta su završile tko zna gdje, a ljudi su bili izbezumljeni jer nisu znali čemu te kazete služe. Nešto slično se dogodilo i s filmom Vještica iz Blaira. Cillit Bang reklamu donosi tzv. Barry Scott, izmišljena osoba. Vrlo je entuzijastičan oko ovog proizvoda (kad spusti 5 penija u tekućinu i izvadi nakon 15 sekundi, grotesknim glasom kaže "GOOD AS NEW!"). Reklamu počinje uzvikom "HI, BARRY SCOTT HERE!". Otvoren mu je blog, a također, izmišljeni su i "surferi" koji su napravili remixove reklama. Postoje i stranice na kojima se nude majice sa slikom Cilit Bang raspršivača. Jedan remix je posebno zanimljiv, techno remix. Izuzetno čudni video čiji soundtrack uđe u uho. Cillit bang, cillit bang, cillit, cillit, cillit bang!  Sve u svemu, reklama (techno remix nije originalna reklama nego tzv. "spoof") i cijela strka je toliko nevjerojatna, te ljudi ostaju u čudu koliko čudno nešto može biti, da ovo zaista postaje popularno. Cillit Bang postoji već nekoliko godina, ali je čudna kampanja počela tek nedavno, i to je jača sa svakom novom verzijom proizvoda (a verzije se razlikuju vrlo malo). Lažnim stvaranjem tzv. hype-a, većina ljudi zapravo ne zna o čemu je riječ i najčešće iz pukog zanimanja kupuju proizvod, a oni koji znaju, šire to dalje jer je "OMG ROFL KEWL". Internet je brz, a ludi fenomen se njime širi na svakakve načine, eksponencijalno brzo. Što je promocija nevjerojatnija, to jače pali (slično Goebbelsovoj politici). Posebno je zanimljivo to što na Internetu ne možemo znati tko su zaposlenici tvrtke koji šire "virus", a tko surferi fascinirani time. Sve se pomiješalo. Čak bi i iza našeg hrvatskog bloga o Cillit Bangu mogla stajati pravna osoba. Pomama za ovim proizvodom je već postaje mema, a biološki učinak na prirodu će biti ne tako zanimljiv. Naime, Cillit Bang (koji je zapravo skup od 5 proizvoda tvrtke Reckitt Benckiser Inc.) između ostalog, sadržava i fosfatnu kiselinu koja se do nekoliko godina panično izbacivala iz uporabe zbog poznatih razloga. Ona je dodana Cillit Bangu najviše zato da bi uklanjala hrđu. Sam proizvod nije ništa posebno i tajanstveno, ali marketinška kampanja jest. I tako, uz zvukove techno remixa Barryja Scotta, pozdravljam vas i pitam
IMATE LI I VI SVOJ CILLIT BANG? Članak je napisan iz informativnih razloga i nema nikakvu svrhu reklamiranja ili antireklamiranja bilo kojeg proizvoda. Cillit Bang, Cillit Bang logo, Barry Scott i ostalo su isključivi trademark tvrtke Reckitt Benckiser Inc. i ne uklapaju se u domenu copyrighta ovog bloga. UPDATE: Vezano za prošli članak (koji nema veze s ovim). Croblogeri su isto u tom kružno-točkastom dizajnu. Strahota se širi. Strahota. |
- 16:30 - gurni glavu kroz monitor (15) - snimi - #
15.09.2006., petak
Krugovi
|
Sve slike koje prikazuju proizvode su copyright tvrki koje su ih stvorile i prikazujem ih iz čisto informativnog nekomercijalnog razloga. Također, ispričavam se na mnoštvu smileya. Inače ih vrlo rijetko koristim. Ovdje su jednostavno dobro došli. Baš se mislim, onako, što se to događa s reklamama? Postoji li neki tajni ugovor, neka zavjera, da se svuda stavljaju kružići, glupe zvjezdice i linije? Već sam otprije vidio sličnost, a maloprije kad sam slučajno naišao na stranicu o Helf bombonima, odlučio sam da je dosta toga i da netko mora progovoriti. Teže je kad se gleda statične slike, ali pokušajte obratiti pozornost. Svugdje ista osnova dizajna, ponavljajući uzorci. VIP - budi svoj
Coca-Cola strana života
Helf bomboni
MTV Imao je sličan dizajn kratko vrijeme ovo ljeto, brzo su ga makli. www.cracks.am Jedno vrijeme su imali dizajn gotovo identičan VIP-ovom, sad su ga makli. (nemojte tamo ići, zaradit ćete virus) Lakše je kad se ove gluposti kreću po ekranu, vidi se da je sve na isti kalup. Tko je počeo prvi? Mislim da je Helf. Ali nisam siguran. Ovo ima sigurno neke implikacije. Možda je masonska zavjera.  Možda nas hipnotiziraju!  A možda je sve isti dizajner, koliko god to bilo nevjerojatno. A možda ipak... dizajneri kradu jedan od drugoga. Rješenje je - to su HIPIJEVSKA SRANJA!  Odvratno kad se pretjera. Svi se isfuravaju na kvazi-stilizirane Rorschach testove (inkblot). Jeste vidjeli spot od Gnarls Barkelyja - Crazy? The Grudge, glupa američka prerada japanskog filma Ju-On, bila je naprosto opsesivna reklamiranjem svog sitea na kojem se u ovom špicaste-vijugave-plohe-koje-se-usijecaju-u-pozadinu-stilu vukla crna kosa. Uuuu, tako smo si pametni! Idemo raditi majice s glupim krugovima , izgrafitirajmo cijeli grad , gradimo zgrade ovih oblika. Obojimo svijet! Nova revolucija! Kupujte naše proizvode! Budimo sretn.....  Ček-ček-ček malo.Kupovina?  UPDATE: Krugovi u reklamama su ukradeni iz dizajna operativnog sustava Borg-a iz Star Treka. Posve je očito. |
- 00:45 - gurni glavu kroz monitor (13) - snimi - #
13.09.2006., srijeda
Galtonova zviždaljka
|
Začudio sam se malom i siromašnom odazivu bloggera na članak o WTC-u. Mislio sam ako već ne nebodere, da će ljudi komentirati bar Philippa Petita koji je 8 puta prehodao po konopu između tornjeva. Ništa zato, idemo dalje. Bit će toga još. Neki bloggeri koji me dulje čitaju možda se sjećaju da sam pisao o nesnosnim psima u susjedstvu koje vlasnici ne šetaju dovoljno pa su bijesni i stalno laju bez razloga dižući mi živce. Čak sam molio za pomoć na forum.hr-u, no nitko nije znao što učiniti, javljali su se ljudi s istim problemima. Nadam se da je tome došao kraj. Kupio sam ultrazvučnu zviždaljku za dresuru pasa. Zove se Galtonova zviždaljka po Francisu Galtonu (svestran čovjek, samo što je utemeljio eugeniku, a znamo što je s tim bilo). Psi imaju viši frekventni raspon sluha nego ljudi (20 Hz - 20 kHz) pa čuju ono što ljudi ne mogu čuti jer je previsoko. Zato ih ovim možemo istrenirati, tim bolje, jer lakše razumiju ton od riječi. Tako kad počnu lajati, ja počnem zviždati. Susjedi ništa ne čuju, a psi s vremenom trebaju shvatiti da taj visoki ton koji im ide na živce znači da moraju prestati lajati ako žele da se ne pojavljuje. Neke frekvencije snažno iritiraju pse, bole ih uši. Ne znam kako to postići. Odlična investicija, samo 14 kn. Preporučujem i drugima. Izrađena je od metala, djeluje čvrsto. Ima šajbu i klip za namještanje visine zvuka, koja se može i maknuti te tako dobiti najviši zvuk. Išao sam ju malo ispitati da vidim je li istina da je zaista ultrazvučna i ljudima tiha. I nisam baš prezadovoljan. Doduše, na pse djeluje, ali nije toliko tiha koliko sam se nadao. Ispitao sam ju jeftinim mikrofonom koji hvata frekvencije do 23kHz (tu negdje), što bi trebalo biti dovoljno. Rezultati su na ovoj slici.  Na apscisi je vrijeme, na ordinati frekvencija, a boja i njen intenzitet označavaju glasnoću.Već i sami možete nešto zaključiti, ali evo objašnjenje. Sve pruge su moja žestoka puhanja (stvarno žestoka!) koja traju otprilike 1 sekundu. Dakle, prema ovoj slici mislim da nema nikakvih značajnih tonova iznad 25 kHz (možda ima, samo ih mikrofon ne hvata ili zviždaljku treba nabiti na kompresor), a sve što je ultrazvučno, dakle iznad 20 kHz, je samo kad je klip naguran do kraja, ali ni onda nije nešto tiha. Naravno, ovo ništa ne znači da zviždaljka ne djeluje. Čuju psi i normalne frekvencije. Samo sam se nadao da će zviždati kao u filmovima, kad čuješ samo zrak, bez tona. Možda je zviždaljka loša. Ima li tko ovu stvar, da mi kaže nešto o tome? Uglavnom, psi u ulici još šute. Kad počnu lajati, provjerit ću iritira li ih, pa dajem update. Stay tuned! PS: jeste li primijetili kako je očajna kategorizacija? samo teme tipa seks, moda, priče, književnost, gastronomija (WTF?!) gdje su životinje? ovaj članak mogu jedino utrpati pod znanost... UPDATE: Zviždaljka prilično dobro djeluje. Samo treba biti uporan. Pas počne lajati, puhneš. Počne opet, puhneš jače. Ako nastavi lajati, pušeš luđački, da ti osjeti bijes. Onda umukne na sat vremena. Mislim da će biti i efikasnija, kad se nauče na ovo. Prije bi lajali po 15 minuta bez prestanka, a sad nakon pola minute stanu. Nemojte samo misliti da mrzim pse. Volim ih, ali dvije godine laveža mi je dosta. Bar ih ne trujem. |
- 17:40 - gurni glavu kroz monitor (10) - snimi - #
11.09.2006., ponedjeljak
Cijena neba - početak
Na današnji dan prije pet godina, u New Yorku, Washingtonu i Shanksvilleu, dogodio se teroristički čin usmjeren prema civilima. Sve okolnosti napada nikad nisu utvrđene ili nisu iznesene javnosti iz nepoznatih razloga. Većina okolnosti iznesena je krivo, o čemu ovaj članak neće govoriti.Posljedice su dalekosežne, teško pregledne, te imaju utjecaj i na nas. Ovdje je stariji članak osobne prirode. CNN je bio tako ljubazan i objavio da će danas u 8:30 a.m. ET (dakle, 15:30 kod nas) dati cjelodnevni stream 11. rujna. Oni koji su to propustili, među njima i ja, mogu to pogledati. Ovaj članak donosi detaljni strukturni opis dva nebodera blizanca kompleksa Svjetskog Trgovinskog centra u New Yorku. U njemu je mnoštvo podataka koje sam prikupio dugogodišnjom potražnjom. Opis ostalih zgrada će uslijediti nekom drugom prilikom. Povijest WTC (World Trade Center) je bio smješten na zapadu južnog dijela Manhattana. Prije gradnje, zemljište od 16 jutara bilo je u vlasništvu Port Of Authority Of New York-a i sadržavalo je skladišta, sitne trgovine, itd. Prvi nacrti kompleksa pojavili su se kasnih 50-ih. Prikazivali su široke i prostrane, niske zgrade. Uskoro je predložena gradnja jednog tornja od 150 katova, što je odbačeno zbog visoke cijene. 60-ih godina se sa svojom idejom javio japanski arhitekt Minoru Yamasaki, koji je već otprije bio poznat po svojim fasadama koje su nalikovale na gusti tekstil. Uskoro je u suradnji s građevinskim inžinjerom Lesliem Robertsonom donio nacrt koji je prikazivao dva tornja od 110 katova, odlikovana modernim dizajnom vanjske potpore - usko postavljenim srebrnim stupovima koji su tornjevima davali promjenjivi metalni izgled. Tornjevi su inače bili prve građevine koje su se testirale na vibracije u zračnim tunelima. Yamasaki je patio od agorafobije, pa je zato osmislio prozore siroke samo 66 cm, da se ljudi ne bi bojali raditi na tako ekstremnim visinama, a da bi opet imali lijep pogled. Emery Roth & Sons su bili glavni inžinjeri, Skilling, Helle, Christiansen i Robertson građevinski inžinjeri, Jaros, Baum i Bolles mehanički inzinjeri, a Loring & Associates električni inžinjeri.  5. kolovoz 1966. bušenje temelja. Sva izvađena građa poslužila je proširivanju Manhattanna prema jugozapadu.kolovoz 1968. početak izgradnje. prosinac 1970. otvoreni prvi uredi u WTC #1 siječanj 1972 otvoreni uredi u WTC #2. 4. travnja 1973. glavno otvorenje kompleksa 7. travnja 1974. Philippe Petit 8 puta prelazi konopac razapet između tornjeva 13. veljače 1975. buknuo je podmetnuti požar na 11. katu 1WTC. Obuhvatio je 65% kata i cijelu jezgru te se proširio na gornje katove. Trajao je 3 sata i nije oštetio niti jedan dio konstrukcije. Katne grede se nisu zamjenjivale. Zbog tog incidenta uveden je protupožarni sustav. prosinac 1975. WTC #2 otvara Observation Deck, s milijun posjetitelja u niti godinu dana 1976. otvara se restoran na 107. katu WTC #1 pod nazivom Windows on the World i postaje jedan od najunosnijih svjetskih restorana svibanj 1977. Goerge Willig se uspinje s vanjske strane tornja tri sata. 26. veljače 1993. bomba u WTC #1 ubija 6 ljudi i ozljeđuje više od tisuću Viši neboder, sjeverni WTC #1, držao je titulu najvišeg nebodera na svijetu tek godinu dana, kad ga je za 26 metara pretekao Sears tower u Chicagu. Kompleks  Pri završetku gradnje, WTC se sastojao, kako je bilo predviđeno, od pet zgrada:Kasnije su izgrađene još dvije zgrade: Osim glavnih zgrada, WTC kompleks je uključivao i još niz manjih na Plazi, trgu između tornjeva. Također, na trgu je bila i fontana sa skulpturom, a direktno između tornjeva se nalazila glomazna modernistička skulptura. Ispod tornjeva nalazila se ogromna robna kuća, parkiralište za 2000 automobila, te stanica podzemne željeznice World Trade Center. David i Nelson #1, još zvan David (po Rockelfelleru), bio je sjeverniji i visok 417 metara, a #2 (Nelson) južni, 415 m. Nakon izgradnje tornjevi su djelovali identično; radio jarbol je na sjeverni toranj dodan tek kasnije.  U osnovi su bili presjeka otkrhnutih kvadrata, stranica duljine 63.5 m. Svaka fasada je imala 59 nosivih stupova kvadratnog presjeka širine 14 incha, sastavljenih od 4 čelične ploče čija je debljina u podrumu bila 4 incha, te je idući prema vrhu opadala, da bi na zadnjem katu iznosila 1/4 incha.Vanjska fasada je zapravo bila pravljena u tvornici, gdje bi se spajalo 3 stupa u visini dva kata, te bi se takva prefabricirana cjelina varenjem spajala sa zgradom. Stupovi te cjeline bili su spojeni čeličnim pločama debljine 1-1.5 ili 1-1.25 incha. Te ploče su i označavale pod kata. Razmak među stupovima je iznosio 66 cm (Yamasakijeva idealna širina prozora za tako visoku zgradu). Vanjski stupovi su bili vatrootporni. Isprva su bili omotani azbestom, koji se u novije vrijeme zamjenjivao manje otrovnim izolatorima. Izolacija je mogla izdržati više od dva sata vrlo intenzivnog, kisikom bogatog ugljikovodičnog požara (kakav je 11. rujna trajao niti 10 minuta).  Na izolaciju je išla sjajna aluminijska presvlaka sa središnjom brazdom.Primarna funkcija tih stupova bila je čuvati zgradu od lateralnih gibanja uzrokovanih vjetrom i potresom, a sekundarna - držati 40% vertikalnih sila. Pri podnožju se 3 stupa spajalo u 1 širi, nalik na vilicu (ukupno 19 po strani), dajući građevinama dašak gotičkog stila. "Otpiljeni" kutevi su pri podnožju često služili radoznalcima kao pogled u točku, gdje bi čovjek stavio bradu na taj dio fasade i gledao u nebo.  Unutar zgrade nalazila se nosiva jezgra, ogromna građevina dimenzija 42x28 m.Bila je izgrađena od 47 čeličnih stupova dimenzija od 1x3 foota do 18x18 incha povezanih čeličnim pločama te dijagonalnim gredama. Debljina stijenki svakog stupa u podrumu je bila 4 incha, te se smanjivala prema 110. katu. Funkcija jezgre je bila držati 60% mase, manji dio lateralnih gibanja, štititi 3 evakuacijska stubišta i 99 okana dizala. Toliko je bila čvrsta i da je mogla izdržati 3-4 mase cijelog tornja na sebi. Temelji su joj bili 25 metara ukopani u Manhattansku Granitnu Ploču. Katovi su u osnovi bili lagane i robusne čelične membrane koje su spajale vanjske potporne stupove i jezgru. Razmak između podova normalnog kata bio je 3.65 m. Katovi su bili gradjeni od ogromnih greda, longitudinalnih i transverzalnih. Tupo nazubljena metalna ploča sjedala je na 80 centimetarsku mrežu čeličnih šipki debelih 1 inch, a u nju se lijevao se lagani beton, debeo 4 incha. Grede su zavarenim čeličnim "nitnama" i polugama sjedale na izbočenja zavarena na vanjskim i unutarnjim potpornjima. Svaki je kat mogao izdržati pritisak od 150 kg/m2, te je bio pokriven sustavom za gašenje požara. Pri vrhu svakog nebodera nalazilo se mnoštvo dijagonalnih potpornja usmjerenih od vanjskih zidova prema jezgri. Tako su formirali prostornu polugu u obliku kape. Njihova funkcija je bila dvojaka. Kao prvo, u slučaju udara zrakoplova u fasadu, vuču nepoduprtih dijelova iznad rupe u fasadi preusmjeravaju preko jezgre na drugu stranu i tako zatežu suprotnu fasadu, onemogućavajući naginjanje gornjeg dijela, a kao drugo, u slučaju WTC #1, bili su i potporanj za veliki TV/radio jarbol na vrhu. U svakom je neboderu bilo 11000 "viskoelastičnih" prigušivača ljuljanja, koji su u trenutku napada prije 5 godina, prihvatili ogroman dio kinetičke energije zrakoplova. Ovakva moderna struktura kata bez potpornih stupova donijela je do tada neviđeni napredak, što je između ostalog omogućilo:  WTC neboderi su uistinu bili jedne od najjačih građevina koje je čovjek ikad izgradio, projektirani i jače od zamišljenog (tzv. overengineering)Pošto su bili testirani u zračnom tunelu, zaključilo se da je najbolje postaviti jezgru sjevernog nebodera u smjeru istok-zapad, a južnog u smjer sjever-jug, čime bi se smanjile vibracije. I djelovalo je - za najjačeg vjetra, zgrade su se vrlo sporo naginjale nekoliko cm u stranu, što je za zaposlenike bilo neprimjetno. Osim toga, kod ovih zgrada je prvi put uveden posve novi sustav vertikalnog prijevoza ljudi. Naime, klasični sustav dizala je postajao vrlo neefikasan blizu 80. kata, jer što se više išlo u visinu, bilo je više ljudi, a time i više okana dizala, pa su najviši katovi bili pretrpani oknima. Zato su ovi 110-katni neboderi bili podijeljeni na tri autonomna dijela, pomoću tzv. skylobby-ja, visokim katovima na kojima su putnici presjedali. To su bili katovi broj 44 i 78 koji se na neboderima vide kao horizontalne pruge. Postojala su ekspresna dizala koja bi vodila direktno na skylobbyje, 107.kat i vrh, te lokalna dizala u 4 grupe koja su posluživala radne katove. Stoga, radnik koji bi htio doći na recimo 68. kat, uzeo bi ekspresno dizalo do 44., a onda lokalno do 68. kata. Time su se i smanjile gužve. Svaka je trećina zgrade sa skylobbyjem još dodatno bila povezana eskalatorima. Na 107. katu WTC #1 bio je restoran "Windows Of The World", a na krovu WTC #2 panoramski kat s najvišom otvorenom izvidnicom na svijetu (95 metara viša od izvidnice na Empire State Buildingu) koja je bila neizostavno mjesto svakog turista, kao i građanina New Yorka. Neboderi su bili mjesto kulture, ne samo poslovne zgrade.
Ovim člankom odajem počast svim žrtvama. Direktnim žrtvama napada, te indirektnim u napadima SAD-a na Afganistan i Irak. |
- 00:52 - gurni glavu kroz monitor (10) - snimi - #
08.09.2006., petak
Fotografija #12 - Mjesec
|
np: New Order: Crystal Mislim da imam enterovirozu. A možda sam se samo prejeo štrudli od naranče. Uglavnom, nadam se da nije ono prvo. Slabo mi je i mislim da ću se ispovraćati. Tako bih se rado ispovraćao da mi prestane mučnina, a onda se sjetim da za početak povraćanja, mučnina mora postati vrlo jaka. Kmeeee... Ako je enteroviroza, onda ću za dan-dva umjesto za stolom, sjediti na WC-u s kainom u krilu. Oh radosti presvijetla! Baš tako malo švrljam blogovima, pa sam navratio do Bugenvilije. Stavila je lijepe slike Mjeseca, okovanog tankim oblacima i haloom. Pretpostavljam da su slikane prekjučer. Jučer je bio pun Mjesec. Ali i pomrčina. Nepotpuna (ovo na slici nije pomrčina), jer je zahvatila tek gornji rub Mjeseca. Izdigao se iznad horizonta da bi skoro upao u maksimum uz izgled kojeg nitko ne može zamijeniti s običnom fazom. I sad, gledam joj komentare. Samo nas dvoje-troje je komentiralo kako je zanimljiva ta slaba pomrčina bila. Ostali komentari su redom o tome kako je sinoć Mjesec bio prekrasan i lijep, te gugutanje i dodvoravanje. Lažu ka pasi. Nisu ni vidjeli Mjesec sinoć. Da jesu, sigurno ne bi rekli da je bio sjajan i okrugao. Kako mi je odvratno kad ljudi dođu i lažu na blogu. OK, dosta o tome. Kasnije sam oko ponoći, prije spavanja, stajao na balkonu i buljio u njega kojih 10 min. Uzimamo ga zdravo za gotovo, a to je uistinu nešto što bi, da nije vezano za Zemlju, bilo pravi pravcati planet. Ogroman je. Dovoljan je obični dalekozor da bi vidjeli kako je sav hrapav, s planinskim lancima i kraterima. Jednog dana ću nabaviti teleskop. Oduvijek sam ga htio, ali je skup. Snalazim se tatinim jakim dvogledom iz sovjetske Rusije. Pa evo jedna slika koju sam snimio početkom rujna, dva dana nakon prve četvrti. Dakle, ovo nije pomrčina.
Vrijeme: 02.09.2006. 23:12 Na slici je ispao ogroman zato što je optički povećan 53 puta (3x aparat, 50x dalekozor). Originalna slika ima kromatsku aberaciju (dugine boje po rubovima), pa sam zato sliku preveo u c/b, a onda lagano pojačao kontrast da bih reducirao mutnost zbog izmaglice. Evo mučnina je nestala. Praise the Lord! |
- 23:57 - gurni glavu kroz monitor (14) - snimi - #
06.09.2006., srijeda
Now I am become Death, the destroyer of worlds. (Pokus #1 - Manganov heptoksid)
|
Ovim člankom otvaram sezonu "napravi sam" članaka koji će se odnositi na pokuse izvedive u kućnoj radinosti, poglavito kemijske. Neće biti formula, osim tamo gdje nije prijeko potrebno, a vodit će se računa o ekološkim aspektima. Jedna bi bloggerica rekla da pišem samo gluparije, pe eto, nek čita kemijske gluparije. Nadam se da će se prenaraziti tom vražjom djelatnošću što se zove kemija, znanosti koja je među ostalim i digla razvoj kompjutera bez kojih sad ne bi imali blogove na kojima seruckamo jedan po drugome. Dakle, pokus broj jedan. Neki dan sam napravio jednu od najagresivnijih tvari s kojom sam se ikad susreo. Manganov heptoksid. Mn2O7. Prvi put sam se s tim spojem susreo davno, kad sam išao na natjecanje iz kemije, a sad sam ga napravio malo više. On se zapravo nikad ne sintetizira, jer je preopasan. Stabilan je samo na temperaturama nižim od -5°C, a što temperatura više raste, to se sve više raspada na manganov dioksid, ozon i kisik, da bi na 60°C eksplodirao. Na sobnoj temperaturi izgleda kao crno-zeleno ulje. Gotovo sve organsko što dođe u dodir s tom strašnom tekućinom plane ili eksplodira, jer je vrlo snažni oksidans. I to u ekstremnom smislu. Prekrcan je kisikom. Slijedi kratki opis sinteze. Dio teksta koji slijedi je čisto informativne prirode. Ni u kojem slučaju ne potičem čitatelja na ovu radnju i ni u kojem slučaju se ne smatram odgovornim za moguće posljedice izvođenja radnje. Pribor i kemikalije: Epruvete se mogu nabaviti u cvjećarnicama gdje im služe za pakiranje buketa. Štipaljka mora biti što veća, po mogućnosti drvena. Kalijev permanganat se može nabaviti u svakoj ljekarni, gdje košta otprilike 1.4 kn/g, što vam je i sasvim dosta. Nije na popisu "zabranjenih tvari", a još dođe u obliku pogodnih sitnih kristalića. Koncentrirana sumporna kiselina je stvar koju je na ovoj listi najteže nabaviti. Ljekarne ju imaju, ali vam je gotovo sigurno neće dati. Dok se god ovo izvodi po pravilima, nema opasnosti. Ako se pravila krše, pokus postaje neugodno opasan. Postupak. Postupak se izvodi vani. Stave se rukavice i naočale, te stara odjeća. Stavi se neki dobar CD u player. :) U čašu se stavi smjesa leda i soli. U potpuno čistu i suhu epruvetu se naspe kalijevog permanganata toliko da pokrije dno. Zatim se dokapa par kapi kiseline i pričeka par sekundi. Epruveta se zaroni u led, izvuče, dokapa još par kapi. Tako se stvori zelena smjesa (5%-tna otopina spoja u kiselini). Ohlađena smjesa se lagano potresa, pa se ostavi u ledu nekoliko minuta.
Napomena: U epruvetu se nikako ne smije stavljati ništa zapaljivo, jer će toliko snažno reagirati da će detonacijom lansirati tu korozivnu smjesu u zrak i posprejati sve okupljene. Sve organsko na što padne kap će biti izjedeno i/ili će se zapaliti. Epruveta može i prsnuti te zasuti eksperimentatora i gledatelje oštrim staklom natopljenim ovim uljem. Odlazak u hitnu pomoć bio bi neizbježan. I tako sam dobio manje od pola ml ovog spoja. Što sad s njim? Pronašao sam u vrtu mali korov. I zatim sam shvatio da su crtići istiniti... Doista postoje tvari koje u dozi od jedne kapi izazivaju detonaciju biljke. Kapnuo sam jednu veliku kap na biljku i ona je gotovo odmah snažno prasnula tako da sam pao na guzicu u zemlju. Bio sam u čudu, obavijen hrpom smeđih pahuljica manganovog dioksida i raznesene biljčice. Doslovno ju je izbrisalo s lica Zemlje. To na žalost nisam snimio, ali sam zato snimio utrošak zadnje preostale čiste kapi. Doduše, ovaj put nije prasnula u pahulje, samo se brzo zapalila. (6 s, 0.9 MB) U epruveti mi je još ostalo smjese spoja i kiseline, od koje su drugi korovi sahli za niti 5 sekundi, cvileći i ispuštajući ljubičasti dim i na kraju se doslovno taleći u ljubičasto-zelenu sluz.
Sad se promislite što bi učinilo ruci. Ili da vam kapne na glavu. Ili da skočite u bazen ovoga. Detonirali biste kao trula tikva u kontaktu s asfaltom nakon pada s 50. kata. I gore. Puno gore. To bi bilo to. Pokus nije otrovan za vrt, jer u tlo uđu MnO2, K2SO4 koje biljke vole. Dragi bloggeri, želite li opasnije pokuse od ovog? Otrovnije? Glasajte: da ili ne. |
- 20:52 - gurni glavu kroz monitor (19) - snimi - #
05.09.2006., utorak
Pad akcijskog potencijala. (+Noah 6 godina)
|
Već sam više od jednog dana u Zagrebu. Osjećam se tupavo, pogotovo zato što sam zaboravio četkicu za zube, pastu i hlače (imam samo duge, a prevruće je). Mrzim zaboravljati stvari koje često koristim, poput četkice za zube, to me uvijek oneraspoloži. Gadi mi se i sama pomisao na ispite. Ljeto mi je prošlo da ga gotovo i nisam osjetio (to se događa već 4.-5. godinu za redom). U Zagrebu sam ostao do početka kolovoza i iskusio prazni grad, a kad sam došao doma, apsolutna tupavost. Da nisam imao digitalac, poludio bih. Pokušavao sam hvatati škorpione, ali sam uhvatio samo krepanog (što nema veze, ali svejedno). Ah da, i ona jedna jedina obdukcija kojoj sam djelomično nazočio, to ne smijem zaboraviti napomenuti. Evo vratio sam Franka, bio mu je istekao rok. Brine me i to što mi se čini da polako postajem mizantrop. Strah me toga, jako. Nadam se da samo umišljam. Bilo bi puno bolje da mi je blog potpuno anoniman. Ima nekih stvari koje bih tako htio reći naglas, a onda se sjetim da me čitaju i ljudi koji me poznaju, pa samo umuknem u sebi. ... Gledao sam jedan film ovo ljeto, ne znam kako su ga naši točno preveli, zvao se "A Ring Of Endless Light". Nešto o nekoj curi koja ljetuje kod djeda i otkrije da ima visoku empatiju (gotovo telepatiju) prema dupinima. Ako izuzmem smrtni slučaj na kraju filma, moglo bi se reći da je ono relativno blizak opis ljeta kakvo bih htio. Cijelo (!) mirno ljeto, bez stresa. Plavo nebo, morski zrak. Mislim da je gotovo s tim. Mislim da se neće nikad ponoviti. Eventualno svi budu osuđeni na sivilo, zašto bih ja bio drukčiji? U tom filmu, unuka pročita djedu izvadak iz pjesme World Henryja Vaughana (koji je utjecao na Wordswortha i ostale): I saw eternity the other night Kad se sjetim da je to napisao čovjek koji je živio u 17. stoljeću, zamislim se i shvatim da je čovječanstvo vrlo grozna stvar, s oazama dobrih stvari. Paradoksalno, trpljenje je ono što nas drži na mjestu i gura dalje. Zašto imam osjećaj da sam umoran od svega? Pas mater, kako je ovo bilo jadno. Ne znam ni sam što pokušavam ovim. Znam da ću za par dana pogledati ovaj članak i reći kako je jadan. Ali tome dnevnici služe. UPDATE: Nisam uspio sve vidjeti jer sam na modemu. Ali pogledao sam 20% i prestrašilo me. Tip se slikao svaki dan punih 6 godina (još to čini) i na kraju je montirao film. Vidi se kako stari. Rekao bih da je ovo film o smrti. Navodno je to radila još neka cura iz Kine, ali samo 3 godine. Zamislite trud uložen u ovo! I sam sam mislio kako bi bilo dobro to raditi, no nemam čime slikati. Bilo bi zakon snimati neko dijete ovako, od prvog dana rođenja pa sve do smrti. Doduše, nitko ga nikad ne bi mogao pogledati cijelog dok je ta osoba živa. Svojevrstan Trumanov Show. |
- 21:50 - gurni glavu kroz monitor (12) - snimi - #
04.09.2006., ponedjeljak
Steve Irwin (22. veljače, 1962. – 4. rujna 2006.)
|
Danas, dok sam se pakirao za Zagreb, čuo sam na radiju izrazito ružnu vijest da je danas malo poslije 3 po noći po našem vremenu, poginuo Steve Irwin. Snimajući podmorski dokumentarac u Queenslandu, u prsa ga je ubola kratkorepa vrsta raže, koja se vjerojatno osjetila ugroženom pošto ju je slučajno taknuo. Ispred je bio snimatelj i životinja se od straha ukrutila. Navodno mu je probola srce, no neki izvori tvrde i da mu je samo probila prsa i ubrizgala otrov od kojeg je pao u srčani arest. Stresao sam se na tu vijest. Tip je meni osobno zakon, jedan od najboljih voditelja dokumentaraca. Shvaćao sam ga kao neranjivog čovjeka. Tip se hrvao s krokodilima i nije mu bilo ništa, i sad umre čudnom smrću. Ovakve smrti su izuzetno rijetke, ljudi se uglavnom oporave, jer ih raže ubodu u nogu i slično. HRT je sramotno kratko popratio ovaj tužni događaj koji je glasno protutnjio svijetom, ne davši ni prilog, nego tek obavijest od niti 20 sekundi. Zapravo još ne mogu vjerovati da je Lovac na krokodile mrtav, jer je uvijek bio apsolutno energičan u svojim dokumentarcima. No, umro je čineći ono što voli, a to je rad sa životinjama. Iza sebe je ostavio veliki doprinos zoologiji, te ženu Terri Raines, kćer Bindi Sue Irwin i sina po imenu Robert Clarence "Bob" Irwin. Bit će zapamćen po neviđenoj lakoći ophođenja s gledateljima, koncentraciji te apsolutnoj ljubavi prema životinjama. Kao i po famoznoj uzrečici "Crikey!". Vijest o njegovoj smrti obišla je svijet neviđenom brzinom, najviše zbog Interneta, na kojemu bi sasvim možda mogao i doseći kultni status i postati internetski fenomen. Tko zna. Vrijeme će pokazati. U svakom slučaju, postao je besmrtan kao malo tko. Steve, počivao u miru. Vidimo se... jednog dana!
|
