Marketing
Cijena neba - početak
Na današnji dan prije pet godina, u New Yorku, Washingtonu i Shanksvilleu, dogodio se teroristički čin usmjeren prema civilima. Sve okolnosti napada nikad nisu utvrđene ili nisu iznesene javnosti iz nepoznatih razloga. Većina okolnosti iznesena je krivo, o čemu ovaj članak neće govoriti.
Posljedice su dalekosežne, teško pregledne, te imaju utjecaj i na nas.
Ovdje je stariji članak osobne prirode.
CNN je bio tako ljubazan i objavio da će danas u 8:30 a.m. ET (dakle, 15:30 kod nas) dati cjelodnevni stream 11. rujna. Oni koji su to propustili, među njima i ja, mogu to pogledati.
Ovaj članak donosi detaljni strukturni opis dva nebodera blizanca kompleksa Svjetskog Trgovinskog centra u New Yorku. U njemu je mnoštvo podataka koje sam prikupio dugogodišnjom potražnjom. Opis ostalih zgrada će uslijediti nekom drugom prilikom.
Povijest
WTC (World Trade Center) je bio smješten na zapadu južnog dijela Manhattana.
Prije gradnje, zemljište od 16 jutara bilo je u vlasništvu Port Of Authority Of New York-a i sadržavalo je skladišta, sitne trgovine, itd.
Prvi nacrti kompleksa pojavili su se kasnih 50-ih. Prikazivali su široke i prostrane, niske zgrade. Uskoro je predložena gradnja jednog tornja od 150 katova, što je odbačeno zbog visoke cijene.
60-ih godina se sa svojom idejom javio japanski arhitekt Minoru Yamasaki, koji je već otprije bio poznat po svojim fasadama koje su nalikovale na gusti tekstil. Uskoro je u suradnji s građevinskim inžinjerom Lesliem Robertsonom donio nacrt koji je prikazivao dva tornja od 110 katova, odlikovana modernim dizajnom vanjske potpore - usko postavljenim srebrnim stupovima koji su tornjevima davali promjenjivi metalni izgled.
Tornjevi su inače bili prve građevine koje su se testirale na vibracije u zračnim tunelima.
Yamasaki je patio od agorafobije, pa je zato osmislio prozore siroke samo 66 cm, da se ljudi ne bi bojali raditi na tako ekstremnim visinama, a da bi opet imali lijep pogled.
Emery Roth & Sons su bili glavni inžinjeri, Skilling, Helle, Christiansen i Robertson građevinski inžinjeri, Jaros, Baum i Bolles mehanički inzinjeri, a Loring & Associates električni inžinjeri.
5. kolovoz 1966. bušenje temelja. Sva izvađena građa poslužila je proširivanju Manhattanna prema jugozapadu.
kolovoz 1968. početak izgradnje.
prosinac 1970. otvoreni prvi uredi u WTC #1
siječanj 1972 otvoreni uredi u WTC #2.
4. travnja 1973. glavno otvorenje kompleksa
7. travnja 1974. Philippe Petit 8 puta prelazi konopac razapet između tornjeva
13. veljače 1975. buknuo je podmetnuti požar na 11. katu 1WTC. Obuhvatio je 65% kata i cijelu jezgru te se proširio na gornje katove. Trajao je 3 sata i nije oštetio niti jedan dio konstrukcije. Katne grede se nisu zamjenjivale. Zbog tog incidenta uveden je protupožarni sustav.
prosinac 1975. WTC #2 otvara Observation Deck, s milijun posjetitelja u niti godinu dana
1976. otvara se restoran na 107. katu WTC #1 pod nazivom Windows on the World i postaje jedan od najunosnijih svjetskih restorana
svibanj 1977. Goerge Willig se uspinje s vanjske strane tornja tri sata.
26. veljače 1993. bomba u WTC #1 ubija 6 ljudi i ozljeđuje više od tisuću
Viši neboder, sjeverni WTC #1, držao je titulu najvišeg nebodera na svijetu tek godinu dana, kad ga je za 26 metara pretekao Sears tower u Chicagu.
Kompleks
Pri završetku gradnje, WTC se sastojao, kako je bilo predviđeno, od pet zgrada:
Kasnije su izgrađene još dvije zgrade:
Osim glavnih zgrada, WTC kompleks je uključivao i još niz manjih na Plazi, trgu između tornjeva. Također, na trgu je bila i fontana sa skulpturom, a direktno između tornjeva se nalazila glomazna modernistička skulptura.
Ispod tornjeva nalazila se ogromna robna kuća, parkiralište za 2000 automobila, te stanica podzemne željeznice World Trade Center.
David i Nelson
#1, još zvan David (po Rockelfelleru), bio je sjeverniji i visok 417 metara, a #2 (Nelson) južni, 415 m.
Nakon izgradnje tornjevi su djelovali identično; radio jarbol je na sjeverni toranj dodan tek kasnije.
U osnovi su bili presjeka otkrhnutih kvadrata, stranica duljine 63.5 m. Svaka fasada je imala 59 nosivih stupova kvadratnog presjeka širine 14 incha, sastavljenih od 4 čelične ploče čija je debljina u podrumu bila 4 incha, te je idući prema vrhu opadala, da bi na zadnjem katu iznosila 1/4 incha.Vanjska fasada je zapravo bila pravljena u tvornici, gdje bi se spajalo 3 stupa u visini dva kata, te bi se takva prefabricirana cjelina varenjem spajala sa zgradom.
Stupovi te cjeline bili su spojeni čeličnim pločama debljine 1-1.5 ili 1-1.25 incha. Te ploče su i označavale pod kata. Razmak među stupovima je iznosio 66 cm (Yamasakijeva idealna širina prozora za tako visoku zgradu).
Vanjski stupovi su bili vatrootporni. Isprva su bili omotani azbestom, koji se u novije vrijeme zamjenjivao manje otrovnim izolatorima. Izolacija je mogla izdržati više od dva sata vrlo intenzivnog, kisikom bogatog ugljikovodičnog požara (kakav je 11. rujna trajao niti 10 minuta).
Na izolaciju je išla sjajna aluminijska presvlaka sa središnjom brazdom.Primarna funkcija tih stupova bila je čuvati zgradu od lateralnih gibanja uzrokovanih vjetrom i potresom, a sekundarna - držati 40% vertikalnih sila.
Pri podnožju se 3 stupa spajalo u 1 širi, nalik na vilicu (ukupno 19 po strani), dajući građevinama dašak gotičkog stila.
"Otpiljeni" kutevi su pri podnožju često služili radoznalcima kao pogled u točku, gdje bi čovjek stavio bradu na taj dio fasade i gledao u nebo.
Unutar zgrade nalazila se nosiva jezgra, ogromna građevina dimenzija 42x28 m.Bila je izgrađena od 47 čeličnih stupova dimenzija od 1x3 foota do 18x18 incha povezanih čeličnim pločama te dijagonalnim gredama. Debljina stijenki svakog stupa u podrumu je bila 4 incha, te se smanjivala prema 110. katu.
Funkcija jezgre je bila držati 60% mase, manji dio lateralnih gibanja, štititi 3 evakuacijska stubišta i 99 okana dizala. Toliko je bila čvrsta i da je mogla izdržati 3-4 mase cijelog tornja na sebi. Temelji su joj bili 25 metara ukopani u Manhattansku Granitnu Ploču.
Katovi su u osnovi bili lagane i robusne čelične membrane koje su spajale vanjske potporne stupove i jezgru. Razmak između podova normalnog kata bio je 3.65 m.
Katovi su bili gradjeni od ogromnih greda, longitudinalnih i transverzalnih. Tupo nazubljena metalna ploča sjedala je na 80 centimetarsku mrežu čeličnih šipki debelih 1 inch, a u nju se lijevao se lagani beton, debeo 4 incha. Grede su zavarenim čeličnim "nitnama" i polugama sjedale na izbočenja zavarena na vanjskim i unutarnjim potpornjima.
Svaki je kat mogao izdržati pritisak od 150 kg/m2, te je bio pokriven sustavom za gašenje požara.
Pri vrhu svakog nebodera nalazilo se mnoštvo dijagonalnih potpornja usmjerenih od vanjskih zidova prema jezgri. Tako su formirali prostornu polugu u obliku kape. Njihova funkcija je bila dvojaka.
Kao prvo, u slučaju udara zrakoplova u fasadu, vuču nepoduprtih dijelova iznad rupe u fasadi preusmjeravaju preko jezgre na drugu stranu i tako zatežu suprotnu fasadu, onemogućavajući naginjanje gornjeg dijela, a kao drugo, u slučaju WTC #1, bili su i potporanj za veliki TV/radio jarbol na vrhu.
U svakom je neboderu bilo 11000 "viskoelastičnih" prigušivača ljuljanja, koji su u trenutku napada prije 5 godina, prihvatili ogroman dio kinetičke energije zrakoplova.
Ovakva moderna struktura kata bez potpornih stupova donijela je do tada neviđeni napredak, što je između ostalog omogućilo:
WTC neboderi su uistinu bili jedne od najjačih građevina koje je čovjek ikad izgradio, projektirani i jače od zamišljenog (tzv. overengineering)Pošto su bili testirani u zračnom tunelu, zaključilo se da je najbolje postaviti jezgru sjevernog nebodera u smjeru istok-zapad, a južnog u smjer sjever-jug, čime bi se smanjile vibracije. I djelovalo je - za najjačeg vjetra, zgrade su se vrlo sporo naginjale nekoliko cm u stranu, što je za zaposlenike bilo neprimjetno.
Osim toga, kod ovih zgrada je prvi put uveden posve novi sustav vertikalnog prijevoza ljudi. Naime, klasični sustav dizala je postajao vrlo neefikasan blizu 80. kata, jer što se više išlo u visinu, bilo je više ljudi, a time i više okana dizala, pa su najviši katovi bili pretrpani oknima.
Zato su ovi 110-katni neboderi bili podijeljeni na tri autonomna dijela, pomoću tzv. skylobby-ja, visokim katovima na kojima su putnici presjedali. To su bili katovi broj 44 i 78 koji se na neboderima vide kao horizontalne pruge.
Postojala su ekspresna dizala koja bi vodila direktno na skylobbyje, 107.kat i vrh, te lokalna dizala u 4 grupe koja su posluživala radne katove. Stoga, radnik koji bi htio doći na recimo 68. kat, uzeo bi ekspresno dizalo do 44., a onda lokalno do 68. kata. Time su se i smanjile gužve.
Svaka je trećina zgrade sa skylobbyjem još dodatno bila povezana eskalatorima.
Na 107. katu WTC #1 bio je restoran "Windows Of The World", a na krovu WTC #2 panoramski kat s najvišom otvorenom izvidnicom na svijetu (95 metara viša od izvidnice na Empire State Buildingu) koja je bila neizostavno mjesto svakog turista, kao i građanina New Yorka.
Neboderi su bili mjesto kulture, ne samo poslovne zgrade.
Ovim člankom odajem počast svim žrtvama. Direktnim žrtvama napada, te indirektnim u napadima SAD-a na Afganistan i Irak.
Post je objavljen 11.09.2006. u 00:52 sati.