20.09.2006., srijeda
Jedna knjiga iz djetinjstva
S početkom jeseni, stižu i flashbackovi. Valjda nekakav obrambeni mehanizam. Posjetio sam blog Porota rock band koji me svojim člankom Priča o gospodinu Sommeru sjetio čudnih njemačkih pisaca koji često pišu čudne knjige i tako pripremaju dijete na ponekad čudni i strašni svijet. Tako sam se sjetio knjige koja se zove "Konrad - ili dijete iz limenke".U originalu, "Konrad oder Das Kind aus der Konservenbüchse. Autorica je Christine Nöstlinger. Napravljen je čak i film (klikni za sliku). Ne znam kad sam ju pročitao. Vrlo davno, u svakom slučaju. Radi se o tvorničkoj proizvodnji djece. Knjiga je puna moralnih poruka na svakom koraku. Ne sjećam se točno cijele knjige. Berti Bartolotti, ekscentrična kućanica, jednog dana dobiva pošiljku koja je zapravo ogromna limenka s uputama i nekakvim ružičastim praškom u posebnoj vrećici/posudi. Otvorivši je, u njoj ugleda stravičan prizor - isušeno smežurano biće koje je čini mi se čak i mrmljalo. Ružičasti prašak je trebalo otopiti u par litara vode i onda time preliti to biće. Berta je to i učinila, a koža tog smežuranog stvora je sve upila kao spužva, te je narastao i pretvorio se u 8-godišnjeg dječaka. Konrad je bio sve samo ne običan dječak. Bio je proizveden na način da bude tjelesno savršen, te ispranog mozga da bi bio podložan roditeljima. Zbpg toga je i upadao u probleme jer se ponašao izuzetno pristojno. No, Berta, kojoj pošiljka zapravo nije bila namijenjena, bila je sve samo ne savršena. Otprilike luda, ali na simpatičan način (kuhala je bombone u nekom mesnom umaku i slično). Zaplet nastaje kad tvornica shvati da je krivo isporučila pošiljku te pokušava svim silama vratiti dijete, bez obzira na ikakve posljedice. Knjiga je sigurno jedna od najčudnijih koja mi je došla pod ruke.
Sjećam se da je bila zeleno srebrna, i imala ovu sliku na koricama. Knjigu je inače ilustrirao Frantz Wittkamp.Posvemašnji ton knjige iz vedrog prelazi u prilično tmuran, te uči čitatelja o strahotama primijenjene eugenike. Sjećam se da sam kroz čitanje gotovo mogao doživjeti strašni svijet unutar tvornice, gdje su se klonirana i izdresirana djeca ispranog mozga isušivala i trpala u limenke uz miris formalina. Nisam siguran kako knjiga završava, ali mislim da je sretno. U svakom slučaju, pun pogodak za osnovnoškolsko obrazovanje. Šteta što knjiga nije u sklopu lektire, jer bi djecu puno više naučila od nekih besmislenih knjiga, kakve naši učenici moraju čitati i o njima pisati te tako mrziti školu. |
