Pregled posta

Now I am become Death, the destroyer of worlds. (Pokus #1 - Manganov heptoksid)

Ovim člankom otvaram sezonu "napravi sam" članaka koji će se odnositi na pokuse izvedive u kućnoj radinosti, poglavito kemijske. Neće biti formula, osim tamo gdje nije prijeko potrebno, a vodit će se računa o ekološkim aspektima.
Jedna bi bloggerica rekla da pišem samo gluparije, pe eto, nek čita kemijske gluparije. Nadam se da će se prenaraziti tom vražjom djelatnošću što se zove kemija, znanosti koja je među ostalim i digla razvoj kompjutera bez kojih sad ne bi imali blogove na kojima seruckamo jedan po drugome.

Dakle, pokus broj jedan.
Neki dan sam napravio jednu od najagresivnijih tvari s kojom sam se ikad susreo.
Manganov heptoksid. Mn2O7.
Prvi put sam se s tim spojem susreo davno, kad sam išao na natjecanje iz kemije, a sad sam ga napravio malo više.
On se zapravo nikad ne sintetizira, jer je preopasan. Stabilan je samo na temperaturama nižim od -5°C, a što temperatura više raste, to se sve više raspada na manganov dioksid, ozon i kisik, da bi na 60°C eksplodirao.
Na sobnoj temperaturi izgleda kao crno-zeleno ulje.
Gotovo sve organsko što dođe u dodir s tom strašnom tekućinom plane ili eksplodira, jer je vrlo snažni oksidans. I to u ekstremnom smislu. Prekrcan je kisikom.


Slijedi kratki opis sinteze.

Dio teksta koji slijedi je čisto informativne prirode. Ni u kojem slučaju ne potičem čitatelja na ovu radnju i ni u kojem slučaju se ne smatram odgovornim za moguće posljedice izvođenja radnje.


Pribor i kemikalije:

epruveta

obična čaša

rukavice

štit za oči

štipaljka za epruvetu

sitan led

kuhinjska sol (obvezno!)

kalijev permanganat

koncentrirana sumporna kiselina

Epruvete se mogu nabaviti u cvjećarnicama gdje im služe za pakiranje buketa.
Štipaljka mora biti što veća, po mogućnosti drvena.
Kalijev permanganat se može nabaviti u svakoj ljekarni, gdje košta otprilike 1.4 kn/g, što vam je i sasvim dosta. Nije na popisu "zabranjenih tvari", a još dođe u obliku pogodnih sitnih kristalića.
Koncentrirana sumporna kiselina je stvar koju je na ovoj listi najteže nabaviti. Ljekarne ju imaju, ali vam je gotovo sigurno neće dati.
Dok se god ovo izvodi po pravilima, nema opasnosti. Ako se pravila krše, pokus postaje neugodno opasan.


Postupak.

Postupak se izvodi vani.
Stave se rukavice i naočale, te stara odjeća. Stavi se neki dobar CD u player. :)
U čašu se stavi smjesa leda i soli.
U potpuno čistu i suhu epruvetu se naspe kalijevog permanganata toliko da pokrije dno. Zatim se dokapa par kapi kiseline i pričeka par sekundi. Epruveta se zaroni u led, izvuče, dokapa još par kapi. Tako se stvori zelena smjesa (5%-tna otopina spoja u kiselini). Ohlađena smjesa se lagano potresa, pa se ostavi u ledu nekoliko minuta.

Uskoro se na površini počnu stvarati uljne kapljice spoja. Nakon nekoliko minuta će izreagirati velika većina smjese, a tamno zelenog ulja će biti najviše. Epruvetu se drži u ledu, cijelo vrijeme.

Napomena:
U epruvetu se nikako ne smije stavljati ništa zapaljivo, jer će toliko snažno reagirati da će detonacijom lansirati tu korozivnu smjesu u zrak i posprejati sve okupljene. Sve organsko na što padne kap će biti izjedeno i/ili će se zapaliti. Epruveta može i prsnuti te zasuti eksperimentatora i gledatelje oštrim staklom natopljenim ovim uljem. Odlazak u hitnu pomoć bio bi neizbježan.

I tako sam dobio manje od pola ml ovog spoja. Što sad s njim?
Pronašao sam u vrtu mali korov.
I zatim sam shvatio da su crtići istiniti...
Doista postoje tvari koje u dozi od jedne kapi izazivaju detonaciju biljke.
Kapnuo sam jednu veliku kap na biljku i ona je gotovo odmah snažno prasnula tako da sam pao na guzicu u zemlju. Bio sam u čudu, obavijen hrpom smeđih pahuljica manganovog dioksida i raznesene biljčice. Doslovno ju je izbrisalo s lica Zemlje.
To na žalost nisam snimio, ali sam zato snimio utrošak zadnje preostale čiste kapi. Doduše, ovaj put nije prasnula u pahulje, samo se brzo zapalila.

(6 s, 0.9 MB)

U epruveti mi je još ostalo smjese spoja i kiseline, od koje su drugi korovi sahli za niti 5 sekundi, cvileći i ispuštajući ljubičasti dim i na kraju se doslovno taleći u ljubičasto-zelenu sluz.

Sad se promislite što bi učinilo ruci. Ili da vam kapne na glavu. Ili da skočite u bazen ovoga. Detonirali biste kao trula tikva u kontaktu s asfaltom nakon pada s 50. kata. I gore. Puno gore.
To bi bilo to. Pokus nije otrovan za vrt, jer u tlo uđu MnO2, K2SO4 koje biljke vole.
Dragi bloggeri, želite li opasnije pokuse od ovog? Otrovnije? Glasajte: da ili ne.


Post je objavljen 06.09.2006. u 20:52 sati.