np: New Order: Crystal
Mislim da imam enterovirozu. A možda sam se samo prejeo štrudli od naranče. Uglavnom, nadam se da nije ono prvo. Slabo mi je i mislim da ću se ispovraćati. Tako bih se rado ispovraćao da mi prestane mučnina, a onda se sjetim da za početak povraćanja, mučnina mora postati vrlo jaka. Kmeeee...
Ako je enteroviroza, onda ću za dan-dva umjesto za stolom, sjediti na WC-u s kainom u krilu.
Oh radosti presvijetla!
Baš tako malo švrljam blogovima, pa sam navratio do Bugenvilije.
Stavila je lijepe slike Mjeseca, okovanog tankim oblacima i haloom. Pretpostavljam da su slikane prekjučer.
Jučer je bio pun Mjesec. Ali i pomrčina. Nepotpuna (ovo na slici nije pomrčina), jer je zahvatila tek gornji rub Mjeseca. Izdigao se iznad horizonta da bi skoro upao u maksimum uz izgled kojeg nitko ne može zamijeniti s običnom fazom.
I sad, gledam joj komentare. Samo nas dvoje-troje je komentiralo kako je zanimljiva ta slaba pomrčina bila. Ostali komentari su redom o tome kako je sinoć Mjesec bio prekrasan i lijep, te gugutanje i dodvoravanje.
Lažu ka pasi. Nisu ni vidjeli Mjesec sinoć. Da jesu, sigurno ne bi rekli da je bio sjajan i okrugao.
Kako mi je odvratno kad ljudi dođu i lažu na blogu.
OK, dosta o tome.
Kasnije sam oko ponoći, prije spavanja, stajao na balkonu i buljio u njega kojih 10 min. Uzimamo ga zdravo za gotovo, a to je uistinu nešto što bi, da nije vezano za Zemlju, bilo pravi pravcati planet. Ogroman je. Dovoljan je obični dalekozor da bi vidjeli kako je sav hrapav, s planinskim lancima i kraterima. Jednog dana ću nabaviti teleskop. Oduvijek sam ga htio, ali je skup. Snalazim se tatinim jakim dvogledom iz sovjetske Rusije.
Pa evo jedna slika koju sam snimio početkom rujna, dva dana nakon prve četvrti. Dakle, ovo nije pomrčina.
Vrijeme: 02.09.2006. 23:12
Apertura: 10
Duljina ekspozicije: 1/15 s
ISO: 80