utorak, 30.08.2016.
...šta je Šeledžija?....
|
- Eliceeeee...šta znači "šeledžija"? ....hahahahahaha... s takvim upadom započima ova današnja priča!.... ....sjećate li se radio Luksemburga....kad bi u tami slušali muziku pokušavajući uhvatit riječi najnovijih pjesama? ... sve su one bile na engleskom....a mi smo u školama učili francuski ili ruski....pa se sve što je bilo na engleskom zapisivalo i prevodilo danima...pazeći da netko ne vidi tvoje črčkarije, jer nismo znali kako se točni piše koja riječ.....a bilo je tu šumova, smetnja na vezi, onog metalnog krčenja.... svakakvih zvukova koji su mogli omest "hvatanje" teksta .... ...očito je da nismo samo mi imali tih problema.... imali su ih i muzičari koji su "skidali" te pjesme da bi ih mogli svirat na ljetnim terasama.... stranica s jednom pjesmom pojavila se na Fejsu.... (za potpun užitak ....nemojte pjevat.....samo glasnoj pročitajte tekst koji je pjevač imao ispred sebe) STEJ BAJ MI IN D NAJT HES KOM IN D LED IST DA EN D MUN IST DE ONLE DAJ FOR SI DO AJ WONT, BE A FRE OLA BI A FRE ŠI ZA LON, ES ŠI STEN STEN BAJ MI. DARLIN DARLIN, STEN BAJ ME NA, NA, STEN BAJ MI STEN BAJ MI S O L O ! DEF SKAJ, DEJ VI LUK A PAT ŠI TUNDE LEJ PART EN MAUNTEN, ŠI KROMBE TU D SI AJ WONT KRJ, AJ WONT KRAJ O, A, O ŠELEDŽIJA DŽAST A LON, ES ŠI STEN STEN BAJ MI.  - hahahaha a vidi duplog W.... i čega je kraj? krombe? ....a šta je šeledžija? - sad ja vičem i plačem... - piši blog! brzo piši blog! - ma šta znači šeledžija? ček da probamo otpivat - e sad sam i ja opet zaboravila, ajde pusti pismu - "DAJ FOR SI - pivam ja P.S: hvala kolegice....isplakala sam se... |
nedjelja, 28.08.2016.
...kad pogled skreće s ljepote....
...mislila sam pisati o Kotoru!.... pitoreskom gradiću usred Boke Kotorske....koji datira iz predhomerovskog vremena... ...o veličanstvenim visokim i širokim bedemima koje ga okružuju....  ...i protežu se u dužini od 4,5 km.... s tri ulaza u grad....  ...o njegovim uličicama koje su tako asimetrične da se lako možeš izgubit....  ....trgovima punim života i ljetne vreve....  ....suvenirnicama prepunih figurica mačaka....a mačke su živi suvenir na pjacetama i kaletama....  ....o Bokeljima, mornarici i plesu....  ...o jastogu za 15 € ili o siru i pršutu s pogledom na katedralu sv. Tripuna ....  ...ali nikako ne mogu zaobić slike smeća koje krase grad pod UNESCO-vom zastavom....  ...unutar zatvorskih prozora....  ....u fontanama...  ....i iako se očito sve uporno čisti...  ...nekih se navika teško riješit....  ...koja šteta....  ...možda ni kod nas nije bolje.... možda mi ne vidimo stvari oko sebe.... trebalo bi pitat turiste.... ali ..... |
subota, 27.08.2016.
...u noći punog mjeseca....
|
...svako večer, prije odlaska na spavanje pogledam u zvijezde, potražim pogledom mjesec, duboko udahnem i zatvorim škure.... ...tu je večer mjesec dominirao nebom....svjež povjetarac ulazio mi je u sobu obećavajući ugodno spavanje ..... ....zaspala sam u trenu.... .... nemam baš naviku sanjat, a još manje pamtit ono što sam sanjala.... ali ovaj san je bio stvaran.... "sjedila sam naslonjena na kameni zid kafića. Dok mi je konobarica uljevala sok u čašu uhvatila me je neka nervoza. - čemu ova nervoza, ovi trnci? - mislila sam i počela gledat svijet oko sebe. Niz ulicu se slijevala gomila turista, djece, žamor, vriska, fotografiranje, a usred te gužve dominirala je jedna osoba....viša od svih, hodao je polako, suvereno je dominirao tom gomilom kao čovjek koji zna gdje ide i pri tom kontrolira situaciju oko sebe pa se kretao kao da nikog nema oko njega...." ...probudila sam se ... ništa mi nije bilo jasno.... jel to san ili java? .... mjesečeve zrake su ispunjavale sobu ... znači da sanjam.... koja šteta .... okrenila sam se na drugu stranu i nastavila spavat "... pijem sok i slušam markantan glas kako govori... priča mi... pita me... refleksno odgovaram, kratkim odgovorima, palim cigaretu da sakrijem nervozu....ali ne ide... ne prija mi... ali ustrajem u njoj da okupiram ruke.... .... zaboravljam na sve...osim na ideju kako da ga dodirnem... neumjesno je, neprikladno...palim cigaretu.... opet ne ide .... pobjeći... pobjeći prije nego što dođem u napast .... "ne bježi! sjedi tu i uživaj" .... vidim kap čokolade kako klizi niz kožu...."e sad je već previše. Idem!".... - gdje ćeš sad? - prošetat pasa! ...i pobjegoh od ljepote ...zašto? ...valjda da mi ne uđe u naviku?...." ....probudila sam se.... gledam u mjesečeve sjene po zidovima sobe, glavom mi brzinom svjetlosti prolaze tisuće misli, brojim sekunde, one traju ko sati.... san nikako na oči... dignem se iz kreveta i odem u dnevni boravak... a tamo Tarja.... zauzela moje mjesto na kauču....legla na kušine... ne mrda...ne bježi....  ...širom je otvorila oči i prati moje pokrete čeka da se zaderem... spremna je da je bacim s mog mjesta.... kao dijete uhvaćeno na djelu .... osluškuje i čeka kaznu.... isti prizor kao i kod mene.... vidi se na njoj da razmišlja brzinom munje...broji sekunde....al ne mrda .... ....pustim je da stoji tako... sjednem na stolicu, zapalim cigaretu ....al ne ide.... ne prija mi.... skoro će 4 sata... bolje da se vratim spavat...možda se vrate snovi? ovaj puta ne smim pobjeć.... .....uzalud.... niti sna, niti snova....samo košmar...a nemam gdje pobjeć, ...sad čekam....čekam slovo, znak, glas, kavu.... sunce se već visoko diglo nad moji prozorom kad ponovo silazim u dnevni boravak.... a tamo Tarja opet na kauču.... sad na 4 kušina... i nju su mučili snovi? i ona je cijelu noć rastezala kušine po kauču? Znate li koji je to napor za ovako malog pasa? ...puštam je neka uživa....oprat ću sve poslije....  ....Samo jednu zelju imam moj živote ludi kad mi ona u san dođe da se ne probudim ... ...a dok čekam snove.... pridružujem se Tarji u iščekivanju  |
utorak, 23.08.2016.
...nešto nabrzaka ....
|
....na današnji dan, dok se slavi 25 godina povezivanja svijeta preko interneta, moj blog slavi 11-ti rođendan.... došla sam prije 11 godina, da bi mogla komentirat leptiriće koji su lepršali na blogu od Tril .... zato sam umjesto osobnih podataka, upisala ovo famozno "nešto nabrzaka" ...i nikad zbog toga nisam imala problema.... .... ovo je mjesto gdje smo se smijali, plakali, plesali, zabavljali, žalili, polemizirali, politizirali, veselili, pravili važni, informirali i dezinformirali, ostavljali poruke, razmjenjivali recepte, bavili se humanitarnim radom, obilježavali obljetnice, hvalili se djecom, renovirali kuću, borili se za prava životinja, osnovali tajnu skupinu "ćevaping", pisali putopise, čokoladirali se, bili stosmisleni, plesali, pjevali i nadasve komentirali .... jednom mi je na ulici Brod u boci rekao... "koja ste vi to ekipa! Da napišeš jedno slovo u tekstu skupila bi 100 komentara. Monty Python na blogu!" ... i napišem ja post....pisalo je samo "žnjf" i odmah je počela rasprava ....tako smo, bez čestih druženja, održavali kontakte .... ....tu sam već 10 puta proslavila svoj 13-ti rođendan ...točno se sjećam kad je kupina iz Ivanić Grada postala kupjena u Dubrovniku... pa iako je to bilo prije nekoliko više godina, slikam je i konzumiram svake godine, a ona Vam danas izgleda ovako ... (a moram i ja vodit računa o njenom stanju radi objektivnosti informiranja)  ...ima tu još more priča, evo sinoć, npr. umorni klavijaturist (staklenadama.blog) stoji na rivi....ja zaplešem, a on na sav glas vikne u mikrofon "To Elice!" ... čulo ga se preko cijele Rive.... pa su moji prijatelji komentirali "Nisi se ni digla od stola, a već nered i to preko razglasa!" ......ovaj mi je blog omogućio, osim ovih lijepih prijateljstava, koja ne mogu sve ni nabrojat, da budem sveprisutna, svuda rado pozvana, gdje god se pojavim uvijek sam dobrodošla.... i često čujem vesele uzvike sa strane: "evo nam blogerice! Evo Elica!" ... moram reć da sam polaskana, iako stvarno ne zaslužujem takvu pompu, ali mislim da zaslužujem da Kvadrica ministrica uvijek vodi računa da vidim nešto novo, kako bi imala o čemu pisat. ... ...ove godine je Kvadrica imala i reklamaciju na moje pisanje i slikanje! - uvijek kad praviš ručak za prijateljice staviš stolnjak, nad-stolnjak, duple tanjure, vinske čaše....stol postavljen kao za svatove, a kad sam ja kod tebe daš mi tanjur na goli stol i to je to! - ali meni je najdraže kad ti dođeš! - a vidim kako! - progrinta ...zbog toga sam se ove godine jako potrudila i servirala joj stol prije nego je došla!....  ...kakav je show nastao kad je ušla u kuću....ne moram ni govorit! ... (i tek mala opaska za Annabony - ovo nije razlog što smo išle vani jest. Taj dan ju je čekala njena najdraža spiza... eto dokaza da i ja znam kuhat   (koja gnjusna scena na ovom pjatu! ovako pretrpan nije nizakoga, a najmanje za ovaj blog  )...što reći na kraju? ... pa hvala Vam što me trpite! ....sretna nam obljetnica ..... Datum i vrijeme kreiranja bloga:23.08.2005. (21:22) Ukupno postova:1662 Ukupno komentara ostavljenih na vašem blogu:22907 Prosjek komentara po postu:13.8 Najviše komentara po postu:72 P.S. p.p. (pa zar ovo ne zaslužuje kavicu?) |
nedjelja, 21.08.2016.
....tko to tamo kuha....
|
...moglo bi se reć da imam naviku obilaženja restorana, jako sam loš gost jer ne mogu potrošit više od 150,00 kn po osobi....(s tendencijom da to uvijek bude manje od toga) .... ali sam zato dobar gost jer uvijek tražim nešto novo, nešto drugačije, specijalitet kuće ili kuhara, nešto što nisam nikad vidila ...niti jela.... i moram Vam reć da u našim jelovnicima ima jako dobrih stvari u kojima možeš uživat, serviranih s više ili manje originalnosti, ali uvijek dovoljno lijepo da se razveseliš kad stave tanjur ispred tebe.... .... dosta dobro znam tko je i što kuhao... tko je i što jeo... pa je tako npr. Elizabet Taylor na Titovoj jahti, 20.6.1971. godine jela salatu od plodova mora .... (osobno je baš ne bi probala .... al Vama mogu dat recept) .... ... isto tako često koristim priliku da se slikam s kuharima.... pa sam zamolila Kamanja za sliku.... - može! Možemo svo troje! - rekao je - ne znam gospodina! - kako ne znaš Karapandžu? - znam "svaki muškarac mora znat napravit ženi piletinu u šampanjcu za osmi mart" - citiram ja njegovu rečenicu rečenu prije 35 godina ....restorani žive od nas....stalnih... pa iako ne ostavljamo basnoslovne iznose, uvijek paze da nas iznenade ... zbog svega toga mi je smiješna pompa oko toga tko je kuhar koji je kuhao jednoj poznatoj osobi! (da se razumijemo radi se o vrhunskom kuharu ...al on je bio vrhunski i prije tih članaka, samo nikoga za to nije bilo briga!) ... nešto o čemu su novinari zaboravi pisat je "Tko je konobar koji ga je servirao?" ... pa kako ne znate? To je momak koji zna koja sam sve jela pojela u jednom restoranu u zadnje 3 godine (i ja sam se šokirala kad mi je počeo nabrajat).... ....sve su to priče od "plesala je jedno ljeto" ....al dobri kuhari će uvijek ostat skromni, samozatajni i učinit će sve da nas iznenade i razvesele... tako je bilo.... prije par dana u jednom Splitskom restoranu .... Kvadar.blog i ja ...uletile smo skuhane....smoždene od šetnje po zvizdanu u skoro prazan restoran (još nije bilo vrijeme ručka) .... konobar je odmah došao do nas: - molim Vas, ručat ćemo, ali možemo li najprije malo sjest, popit nešto hladno, zapalit cigaretu, otić na WC i kad dođemo sebi, onda bi ručale! - normalno da može! Samo se Vi raskomodite. ....sjele smo tako...uživale u hladnom soku....a kuhar, vidjevši da nema narudžbe, samo nam je mahnio preko stakla ... nakon 10 min stižu dva tanjura!  Photo by Kvadar - što je to? Nismo ništa naručile! - par kockica tune s pečenom salatom i listićima badema, kao riblje jelo, a ovo je mesni pjat... nije mi ni kuhar rekao što je.... malo raznog povrća, pečene šljive u slanini i mladi sir na gradelama ....kao neutralno-mesni pjat - tumačio je konobar ....počeli smo istraživat jela na tanjuru.... i ustanovili da šljive ne bi nikad u životu naručile ali da su savršene .... - zovi konobara da nam da jelovnike - meni je ovo bilo taman! Šta bi naručila? - ne znam....biftek...ramstek na rikoli... to nije preteško na ovu vrućinu ....dođe konobar...počne čistit stol - možemo dobit natrag Jelovnike? - može, al stiže nešto veliko! - veliko? - nešto što još nisam vidio u životu! - ali još nismo naručile! - samo se vi opustite. Sve je pod kontrolom! .... odjednom ispred nas osvane....  - gornji dio Vam je riba, a ovdje je meso!....  - fileti lubina na blitvi, goveđi filet s šampinjonima i malo janjetine....  - a što je ovo bijelo? - ili sir....ili kruh ...ili umak - pa Vi niste normalni! - ma pomalo, ovdje Vam nema tanjura....evo Vam pribor....snalazite se kako znate i umijete! - tko će ovo pojest? - ma to su Vam samo dvi uobičajene porcije....ali malo "rastegnute" s prilozima .... pogledam iza prozora...a tamo stoji kuhar.... Vice Majić.... i s osmjehom od uha do uha snima naše reakcije ... ....restoran se počeo punit gostima....a ja sam im vikala "help! help!!!!" ... shvatile smo da treba napravit pauzu, pojest malo naranče .... pa zatim nastavit s jelom....  .... nakon druge pauze istražujemo što još nismo probale, kad evo još jednog kuhara... Soniboj Grgin, dolazi do nas gleda dasku ispred nas i smije se .... - samo se ti smij! Ajde pomozi nam malo - ma nema tu puno hrane, ali je super raspoređena - tko zna kako ovo naplaćuju? Po centrimetrima ili po metrima? - po crnim točkicama! Izbrojite crne točkice i to je to! ... refleksno smo pogledale koliko ima crnih točkica na dasci.... - ma pusti sad točkice! Oprat ćemo im suđe, pod...nešto - rekla sam i nastavila glođat kosti  .... tad je došao račun! točno onoliko koliko uobičajeno trošimo.... gledam specifikaciju i umirem od smijeha... rekla je da hoće filet na rikoli...bogme to piše u računu.... znači da nismo ni sjele, a oni su već znali što mislimo naručit? ... zato....ne budite snobovi.... pitajte koji put ime kuhara...ili ga samo pohvalite... njemu ste zvijezda koju on želi zadivit, nasmijat, usrećit, nahranit, raspoložit.... pa kad već on cijeni Vas... pokažite mu da i Vi cijenite njega.... možda će jedan dan i Vas čekati slična daska.... Opaska: video Restorana Đir nikako ne mogu objavit...ne znam zašto neće ... možda je i bolje tako... P.S. Svi smo mi Bono, samo nemamo toliko love ali nas kuhari više vole .... (haiku) |
ponedjeljak, 15.08.2016.
....pogled kroz prozor...(druga crtica)....
|
....ima jedan prozor kroz koji se pruža prekrasan prizor....scene koje se mogu gledat s njega su neopisive....stoga donosim samo slike s vremenom snimanja.... .... kad je zvono na crkvi susjednog zvonika otkucalo da je vrijeme za dizanje zaštitne mreže....  ....pričekala sam da odzvoni osam puta te snimala prizore.... 20:01 sat  20:13  20:18  20:20  20:22  20:33  20:37  20:54  ...pred ovakvom Božanskom ljepotom moraš zastat i shvatit da si dužan uživat u ljepotama života .... P.S. p.p. |
subota, 13.08.2016.
...sinkronizirano plivanje...
...pačići vježbaju sinkronizirano plivanje.... ....a mama patka ih obilazi provjeravajući svaki detalj....  ....3 ....2....1 ....muzika ...  |
srijeda, 10.08.2016.
...crtica prva....bura!
|
... nije bila ni sredina kolovoza, kad sam odlučila otići na kupanje... - na kupanju si? Ne vjerujem! (prva prijateljica) - to objašnjava ovu olujnu buru, munje, gromove. Sad je sve jasno i molim te nemoj više odlazit na kupanje! (druga prijateljica) - velika je naoblaka, puše olujna bura, nema sunca, nema ljudi, vjerujem da su za tebe to idealni uvjeti za kupanje (treća prijateljica) ...bura je divljala.... more bi se velikom snagom povuklo od obale....  ....vratilo bi se natrag do sika....  ...ili bi zapljusnilo sve oko sebe...  ...opasno je ući u more da se ne razbiješ....a još je veća opasnost izać van...jer te more nosi i udara s tobom kao s kapljicom pjene...  (ako kliknete na sliku dobit ćete prizor u gif formatu) ....pratiš val izdaleka i pokušavaš pogodit kako će se razbit o obalu.... biraš koji ćeš slikat... čekaš ga....slušaš šumove ....njegova snaga i ljepota fascinira, i svaki je drugačiji... a cvrčci lude izvodeći svoju simfoniju.... nema nikog da im dirigira?  ....evo me....uzimam dirigentsku palicu da pokušam unijet sklad u ovaj prekrasan ambijent.... ...ali ne ide... mogu samo promatrat i divit se neodoljivoj ljepoti prirode |
ponedjeljak, 08.08.2016.
...oš...neš'....
...prvi dan na poslu poslije godišnjeg...na autobusnoj stanici natpis.... "Oš ić s menom u tebe doma??" ....ah ta mladost....lipo li im je tako zaljubljenima, nepismenima, nesamostalnima.... ...baš me zanima nastavak.... |
četvrtak, 04.08.2016.
...znak kod Grgura?....
...nema tome ni dva mjeseca, Poglavarstvo grada Splita donijelo je Odluku o zabrani kretanja gradom neprimjereno odjevenim osobama....a već danas je grad osvanuo upozorenjima, pa ukoliko idete prema Rivi....već na pazaru ćete naletit na znak... .... 50 m dalje Gradonačelnik sjedi u kafiću s komunalnim redarom.... a iza njihovih leđa je novo upozorenje...  ...koje očito nije dovoljno jer su dva momka u grupi bez majica.... na ulazu na Voćni trg....ili ispred našeg Sandučića žutog još jedno upozorenje...  .... na ulasku u Marmontovu ulicu....  ... sve bi to u redu, osim ovog znaka pred Voćnim trgom, jer je usred Pješačke zone, do Zlatnih vrata.... tu...ispred Grgura stoji jako upadljiva oznaka  ...i to nagnuta pod kutom da je se vidi i iz aviona....  ...da ne povjeruješ ....toliki plato unutar Pješačke zone ...pa se nije moglo nać primjerenije mjesto? Gdje su sad konzervatori?... Zar se znak nije mogao stavit na ulazak u gradsku jezgru gdje stoji i oznaka da ulaziš u pješačku zonu?  (opaska: slikano je u 12,00 sati) ...ili ipak znaku ovdje nije mjesto da bi kraljice noći mogle slobodno operirat po Đardinu...  ...jer tu nije zabranjeno u kupaćim kostimima.... Poanta: Alo konzervatori ....gdje ste??? Mislite li i Vi da je ovdje mjesto bilo kojem znaku? |
utorak, 02.08.2016.
...gdje su cajke?....
|
...svaki put kad idem negdje autobusom, pokušavam kupit kartu nekoliko dana prije. Znam da je to glupo i bespotrebno, ali osim što mi omogućava da izaberem mjesto na kojem ću sjedit (uvijek tražim 3 ili 13) ... činjenica da mi je karta u džepu daje mi osjećaj da je došlo vrijeme odmora, zabave i opuštanja, te da nema ničega i nikoga tko će pokušat promijenit ili odgodit vrijeme mog odlaska na put .... neće se dogodit ništa što netko drugi osim mene neće moć riješit....svi imaju respekt prema tom komadiću papira.... ...isto sam tako u Dubrovniku kupila autobusnu kartu 2 dana prije povratka kući... dobila sam sjedalo br 3. ....pristojno sam sjela na svoje mjesto kad mi dođe vozač i kaže: - to tako neće moći! - kako? - pa bit će nam tijesno! Nađite si neko mjesto u autobusu i sjednite, ovo je moje mjesto! ....svađati se ili ne?...gledam sjedala 1 i 2. To su ona koja se ne prodaju. Na njima sjedi mlada djevojka (bez karte)... sjednem do nje, a vozač se raskomodi na sjedalu za koje sam ja platila rezervaciju. .... krenemo.... djevojka ne plaća kartu.... ali pita vozače kad dolazimo u Metković da ju previše ne čekaju na cesti, tako sam znala da ću se uskoro i ja moći raširit na dva sjedala... tad su se i vozači zamijenili .... onaj koji me premjestio počeo me je gledat u retrovizoru.... gledao je...namigivao... al ja nisam obadavala.... kolega je izvadio CD i pustio muziku - nemoj cajke! - kaže mu vozač - nisu cajke! - odgovori kolega koji se odmarao ..najprije su se čuli neki šumovi....a zatim glas koji kuka što ga je ostavila pa je počeo pit...fačkat druge da je zaboravi..... pa kaže da mu majka ozdravi i da ne zabravi ljubav srca njegovog .... (ako Vas zanima slušat pisme....snimila sam) .... 45 min slušali smo tako necajke, u autobusu koji je zaboravio igdje stat (od Dubrovnika do Splita) ... kad je to primjetio, vozač se počeo izvinjavat kolegi, tješeći ga da će imat po ure vremena u Splitu da kao čovjek popije kavu, a on i tako treba nešto dodat svojoj ženi.... .... uđemo u Split kad će vozač svom kolegi - ovo ti je najluđi grad na svitu! Kažem ti! - misliš? - da! nema luđeg grada od ovog i moraš pazit kako voziš... ....te usred grada zaustavi autobus na zeleni semafor, izađe iz busa da iz gepeka da nešto ženi.... iza njega je kolona trubila, on se nije uznemiravao, davao je svojoj ženi uputstva... vratio se, sjeo za volan i čekao da se ponovo upali zeleno svjetlo, te kao da se ništa nije dogodilo, nastavio je razgovor gdje je stao - vidiš da su svi ludi i nervozni! rekao sam ti! ....ova vožnja ne bi bila tako interesantna da nisam bila u Trebinju na ćevape.... uz njih smo slušali Mariah Carey, zatim smo na jednom brodu popili kavu uz pjesme Bon Jovi-a  ....dok smo šetali mjestom iz kafića se čuo jazz...  ....dok smo se u Crnoj gori vozili trajektom (pitajući se zašto ovakvi trajekti ne prevoze auta umjesto Pelješkog mosta)  ....sa razglasa se čuo glas Olivera Dragojevića .... pa smo konstatirale da srećom nigdje nismo naletile na cajke... a kako i bi, kad su one bile u autobusu (za koji karta košta 20,00 kn više nego za neki drugi) ...te su čekale moj povratak kući. Očito je da su one uvijek tamo gdje ih najmanje očekuješ! |
