nedjelja, 21.08.2016.
....tko to tamo kuha....
|
...moglo bi se reć da imam naviku obilaženja restorana, jako sam loš gost jer ne mogu potrošit više od 150,00 kn po osobi....(s tendencijom da to uvijek bude manje od toga) .... ali sam zato dobar gost jer uvijek tražim nešto novo, nešto drugačije, specijalitet kuće ili kuhara, nešto što nisam nikad vidila ...niti jela.... i moram Vam reć da u našim jelovnicima ima jako dobrih stvari u kojima možeš uživat, serviranih s više ili manje originalnosti, ali uvijek dovoljno lijepo da se razveseliš kad stave tanjur ispred tebe.... .... dosta dobro znam tko je i što kuhao... tko je i što jeo... pa je tako npr. Elizabet Taylor na Titovoj jahti, 20.6.1971. godine jela salatu od plodova mora .... (osobno je baš ne bi probala .... al Vama mogu dat recept) .... ... isto tako često koristim priliku da se slikam s kuharima.... pa sam zamolila Kamanja za sliku.... - može! Možemo svo troje! - rekao je - ne znam gospodina! - kako ne znaš Karapandžu? - znam "svaki muškarac mora znat napravit ženi piletinu u šampanjcu za osmi mart" - citiram ja njegovu rečenicu rečenu prije 35 godina ....restorani žive od nas....stalnih... pa iako ne ostavljamo basnoslovne iznose, uvijek paze da nas iznenade ... zbog svega toga mi je smiješna pompa oko toga tko je kuhar koji je kuhao jednoj poznatoj osobi! (da se razumijemo radi se o vrhunskom kuharu ...al on je bio vrhunski i prije tih članaka, samo nikoga za to nije bilo briga!) ... nešto o čemu su novinari zaboravi pisat je "Tko je konobar koji ga je servirao?" ... pa kako ne znate? To je momak koji zna koja sam sve jela pojela u jednom restoranu u zadnje 3 godine (i ja sam se šokirala kad mi je počeo nabrajat).... ....sve su to priče od "plesala je jedno ljeto" ....al dobri kuhari će uvijek ostat skromni, samozatajni i učinit će sve da nas iznenade i razvesele... tako je bilo.... prije par dana u jednom Splitskom restoranu .... Kvadar.blog i ja ...uletile smo skuhane....smoždene od šetnje po zvizdanu u skoro prazan restoran (još nije bilo vrijeme ručka) .... konobar je odmah došao do nas: - molim Vas, ručat ćemo, ali možemo li najprije malo sjest, popit nešto hladno, zapalit cigaretu, otić na WC i kad dođemo sebi, onda bi ručale! - normalno da može! Samo se Vi raskomodite. ....sjele smo tako...uživale u hladnom soku....a kuhar, vidjevši da nema narudžbe, samo nam je mahnio preko stakla ... nakon 10 min stižu dva tanjura!  Photo by Kvadar - što je to? Nismo ništa naručile! - par kockica tune s pečenom salatom i listićima badema, kao riblje jelo, a ovo je mesni pjat... nije mi ni kuhar rekao što je.... malo raznog povrća, pečene šljive u slanini i mladi sir na gradelama ....kao neutralno-mesni pjat - tumačio je konobar ....počeli smo istraživat jela na tanjuru.... i ustanovili da šljive ne bi nikad u životu naručile ali da su savršene .... - zovi konobara da nam da jelovnike - meni je ovo bilo taman! Šta bi naručila? - ne znam....biftek...ramstek na rikoli... to nije preteško na ovu vrućinu ....dođe konobar...počne čistit stol - možemo dobit natrag Jelovnike? - može, al stiže nešto veliko! - veliko? - nešto što još nisam vidio u životu! - ali još nismo naručile! - samo se vi opustite. Sve je pod kontrolom! .... odjednom ispred nas osvane....  - gornji dio Vam je riba, a ovdje je meso!....  - fileti lubina na blitvi, goveđi filet s šampinjonima i malo janjetine....  - a što je ovo bijelo? - ili sir....ili kruh ...ili umak - pa Vi niste normalni! - ma pomalo, ovdje Vam nema tanjura....evo Vam pribor....snalazite se kako znate i umijete! - tko će ovo pojest? - ma to su Vam samo dvi uobičajene porcije....ali malo "rastegnute" s prilozima .... pogledam iza prozora...a tamo stoji kuhar.... Vice Majić.... i s osmjehom od uha do uha snima naše reakcije ... ....restoran se počeo punit gostima....a ja sam im vikala "help! help!!!!" ... shvatile smo da treba napravit pauzu, pojest malo naranče .... pa zatim nastavit s jelom....  .... nakon druge pauze istražujemo što još nismo probale, kad evo još jednog kuhara... Soniboj Grgin, dolazi do nas gleda dasku ispred nas i smije se .... - samo se ti smij! Ajde pomozi nam malo - ma nema tu puno hrane, ali je super raspoređena - tko zna kako ovo naplaćuju? Po centrimetrima ili po metrima? - po crnim točkicama! Izbrojite crne točkice i to je to! ... refleksno smo pogledale koliko ima crnih točkica na dasci.... - ma pusti sad točkice! Oprat ćemo im suđe, pod...nešto - rekla sam i nastavila glođat kosti  .... tad je došao račun! točno onoliko koliko uobičajeno trošimo.... gledam specifikaciju i umirem od smijeha... rekla je da hoće filet na rikoli...bogme to piše u računu.... znači da nismo ni sjele, a oni su već znali što mislimo naručit? ... zato....ne budite snobovi.... pitajte koji put ime kuhara...ili ga samo pohvalite... njemu ste zvijezda koju on želi zadivit, nasmijat, usrećit, nahranit, raspoložit.... pa kad već on cijeni Vas... pokažite mu da i Vi cijenite njega.... možda će jedan dan i Vas čekati slična daska.... Opaska: video Restorana Đir nikako ne mogu objavit...ne znam zašto neće ... možda je i bolje tako... P.S. Svi smo mi Bono, samo nemamo toliko love ali nas kuhari više vole .... (haiku) |
