utorak, 02.08.2016.
...gdje su cajke?....
|
...svaki put kad idem negdje autobusom, pokušavam kupit kartu nekoliko dana prije. Znam da je to glupo i bespotrebno, ali osim što mi omogućava da izaberem mjesto na kojem ću sjedit (uvijek tražim 3 ili 13) ... činjenica da mi je karta u džepu daje mi osjećaj da je došlo vrijeme odmora, zabave i opuštanja, te da nema ničega i nikoga tko će pokušat promijenit ili odgodit vrijeme mog odlaska na put .... neće se dogodit ništa što netko drugi osim mene neće moć riješit....svi imaju respekt prema tom komadiću papira.... ...isto sam tako u Dubrovniku kupila autobusnu kartu 2 dana prije povratka kući... dobila sam sjedalo br 3. ....pristojno sam sjela na svoje mjesto kad mi dođe vozač i kaže: - to tako neće moći! - kako? - pa bit će nam tijesno! Nađite si neko mjesto u autobusu i sjednite, ovo je moje mjesto! ....svađati se ili ne?...gledam sjedala 1 i 2. To su ona koja se ne prodaju. Na njima sjedi mlada djevojka (bez karte)... sjednem do nje, a vozač se raskomodi na sjedalu za koje sam ja platila rezervaciju. .... krenemo.... djevojka ne plaća kartu.... ali pita vozače kad dolazimo u Metković da ju previše ne čekaju na cesti, tako sam znala da ću se uskoro i ja moći raširit na dva sjedala... tad su se i vozači zamijenili .... onaj koji me premjestio počeo me je gledat u retrovizoru.... gledao je...namigivao... al ja nisam obadavala.... kolega je izvadio CD i pustio muziku - nemoj cajke! - kaže mu vozač - nisu cajke! - odgovori kolega koji se odmarao ..najprije su se čuli neki šumovi....a zatim glas koji kuka što ga je ostavila pa je počeo pit...fačkat druge da je zaboravi..... pa kaže da mu majka ozdravi i da ne zabravi ljubav srca njegovog .... (ako Vas zanima slušat pisme....snimila sam) .... 45 min slušali smo tako necajke, u autobusu koji je zaboravio igdje stat (od Dubrovnika do Splita) ... kad je to primjetio, vozač se počeo izvinjavat kolegi, tješeći ga da će imat po ure vremena u Splitu da kao čovjek popije kavu, a on i tako treba nešto dodat svojoj ženi.... .... uđemo u Split kad će vozač svom kolegi - ovo ti je najluđi grad na svitu! Kažem ti! - misliš? - da! nema luđeg grada od ovog i moraš pazit kako voziš... ....te usred grada zaustavi autobus na zeleni semafor, izađe iz busa da iz gepeka da nešto ženi.... iza njega je kolona trubila, on se nije uznemiravao, davao je svojoj ženi uputstva... vratio se, sjeo za volan i čekao da se ponovo upali zeleno svjetlo, te kao da se ništa nije dogodilo, nastavio je razgovor gdje je stao - vidiš da su svi ludi i nervozni! rekao sam ti! ....ova vožnja ne bi bila tako interesantna da nisam bila u Trebinju na ćevape.... uz njih smo slušali Mariah Carey, zatim smo na jednom brodu popili kavu uz pjesme Bon Jovi-a  ....dok smo šetali mjestom iz kafića se čuo jazz...  ....dok smo se u Crnoj gori vozili trajektom (pitajući se zašto ovakvi trajekti ne prevoze auta umjesto Pelješkog mosta)  ....sa razglasa se čuo glas Olivera Dragojevića .... pa smo konstatirale da srećom nigdje nismo naletile na cajke... a kako i bi, kad su one bile u autobusu (za koji karta košta 20,00 kn više nego za neki drugi) ...te su čekale moj povratak kući. Očito je da su one uvijek tamo gdje ih najmanje očekuješ! |
