Moderan čovjek se nalazi u stanju predoziranja beskorisnim informacijama. Junk food za um, predefinirane misli koje se na silu apliciraju u ljudske postupke. Čovjek uvijek zna kada mu nije dovoljno, ali nikad nije sposoban pojmiti kada mu je previše. Po svojoj prirodi, želimo sve i više od toga. Treba mi nešto da utiša misli dovoljno da ih mogu čuti, nešto da zatomi većinu osjetila i izoštri sliku koju pokušavam vidjeti. Samo na trenutak izaći iz ove bjesomučne hiperaktivnosti, očistiti um od kalkulacija i analiza, osvrnuti se na okolinu. Što se dogodi kad stisneš pauzu, skineš slušalice i osluhneš stvarnost? Kada prođeš kroz sve svoje stranice, postoji svijet koji nije na papiru, i njegov sadržaj je nekoherentan i razasut, ne čudi me što bježimo iz njega. Nesanica te frustrira jer se ne možeš othrvati svršenom danu, jer znaš da ondje više nema ništa za tebe. Ili možda ipak možeš zaspati i uživaš u svojim snovima, gledaš na njih sa sjetom jer ćeš ih većinu zaboraviti kao da se nikad nisu dogodili, a bili su tvoja stvarnost. Katkad se san uruši pod vlastitom težinom i prestane jer je bilo nepodnošljivo. Savršena alternativa stvarnom svijetu, ali kao i većina savršenih stvari, kratko traje i izvan je svake kontrole. Moramo se maknuti, na drugu obalu, u tuđu glavu, iza zidova sna, onkraj straha. Želimo biti praktički bilo gdje, samo ne ovdje. To je dobro, do određene razine. |
< | svibanj, 2014 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |