|
This is the end
Očekuje se da će Sunce, zvijezda oko koje rotira naš planet poživjeti još nekih pet milijardi godina. U međuvremenu će se početi hladiti te će narasti dvostruko u promjeru. U prijevodu to znači da će Sunce u potpunosti progutati Zemlju. Nakon što prođe nekoliko ciklusa širenja i skupljanja naša zvijezda će prema pretpostavkama potrošiti svoje gorivo i u potpunosti se ohladiti. S vremenom će njena jezgra izgubiti svoj gravitacijski utjecaj na vanjskim slojevima. Na posljetku, jedino preostalo od nekoć nepresušnog izvora energije koja je pogonila život će biti hladna, beživotna nakupina ugljika koja pluta svemirskim prostranstvima, do kraja svemira kakvim ga danas poznajemo.
Beautiful friend
Pojmiti vječnost je zapravo mnogo teže no što to smatra većina pisaca ljubavnih pjesama. Naime, Sunce je jedna od rijetkih konstanti u našim životima, jer ostalo je praktički nepromijenjeno od zore čovječanstva. Procjenjuje se kako je do danas našim planetom hodalo između 100 i 115 milijardi ljudi, svi oni (ili mi, ovisi kako se uzme) su bili samo nekoliko minuta u prosječnom danu vrlo prosječne zvijezde. Nadam se da ovo malo stavlja stvari u perspektivu, koja je fascinantna, ali nimalo briljantna.
Of our elaborate plans, the end
Postoje trenutci kada se ljudski život uspori u dovoljnoj mjeri da je moguće čuti svaku pojedinu notu iz akorda, trenutci kada je gotovo moguće kontemplirati kraj. Igrati se vječnosti je ipak nekako probavljivije no igrati se kraja. Naš život bi također mogli svesti na brojeve koji se mogu odnositi na našu visinu, dob, novac, broj kromosoma... Mnogi od tih brojeva nas čine međusobno različitima, ali postoji jedna stvar koju svi imamo zajedničku. Ultimativna jednadžba, čin u kojem se brojne stavke međusobno krate i sve strane se izjednačuju. Da, to je kraj. Vrijeme je pokazalo da smo si morali lagati o poimanju postanka našeg svijeta, vjerujem kako će vrijeme pokazati i da si uzalud lažemo po pitanju njegova prestanka. Sumnjam kako na početku bijaše riječ, ali vjerujem kako će na kraju biti samo jedan dah, posljednji dah.
Of everything that stands, the end
Teško je provesti čitav život i nikad biti sasvim u pravu ili krivu. (Promrzli prsti, cirkulacija je slaba.) Ljudski um je tako lako zavarati. Kad sanja, kad je pijan, kada misli da ima sreće. (Ritam srca postaje nepravilan.) Gdje sada žive moje ideje koje sam stvorio tako davno? Kamo odlaze moja sjećanja nakon što posljednji put zatvorim oči? (Krvni tlak se čini normalnim.) Katkad je bilo tako teško imati otvoren um u inače zatvorenom svijetu. Toliko teških spoznaja se pokazalo beznačajnima. Čak i neizrecive riječi jednom budu izrečene, i što je najbolje, baš ništa se ne dogodi. (Zjenice sporije reagiraju na vanjske podražaje.) Ako i postoji vječnost, u meni ne postoji 21gram nečega što bi trebalo svjedočiti njenom kraju. Ovo je kraj, i do kraja vječnosti više neću postojati. Svaki novi dan, sva ta lica, te pjesme i glasovi, taj miris ...ništa više ne znače. Život se pokazao kao privilegija samo onima koji nisu imali pravo na njega. (Puls je nestao.) Kada se riječi koje nisam stigao reći ujedine u svoj tihi akord, život će dobiti svoj epilog, svijet će vidjeti kako sebično želim taj posljednji dah...
No safety or surprise, the end
I'll never look into your eyes...again
|
