|
What you're sayin' it never really crossed my mind
Bila je to još jedna večer alkoholom induciranih odluka. Scena se odvijala u mojoj glavi, izazvana poluinformacijama i oblikovana dvojbenim zaključcima. Pijani slow-motion odvratnih mirisa i slika kojih se srećom sutra baš i neću sjećati. Zdravom razumu nepojmljiva rasvjeta nam je bojala kožu u plavo. Čovjek je prilično izdržljiva biljka, malo je situacija kada nismo u stanju naći soluciju. Ovo je bila jedna od njih. Baš tako, jedna od njih. Nalazio sam se u klasičnoj situaciji: „Should I Stay or Should I Go?“. Ironično, pretpostavljam da čak voli slušati The Clash. Ipak, mislim da su legendarni punkeri mislili na nešto drugo...
Počinjem uviđati razloge zašto je ponekad bolje ostati čak i na brodu koji tone.
I hear playin' and everybody's keepin' time
When illusion spin her net
I'm never where I want to be
I'm recallin' that girl I met in London town
Nisam bio siguran što se događalo unutar/izvan moje glave, novo pivo definitivno nije bilo od velike pomoći. Nije uputno baviti se matematikom u rane noćne sate, no to je lekcija koju bi svatko trebao naučiti sam za sebe. Nije uputno sumirati čitav svoj život kada ne znaš niti gdje se nalazi WC, i definitivno nije uputno kalkulirati svoj sljedeći potez u trenutcima kada ti je šank jedan od većih oslonaca u životu. Moje nebo je bilo crveno. Usprkos toj fazi posvemašnjeg bunila, čovjek napokon vidi ono što se skriva ispod kože, ma koliko mu osjetilo vida bilo izvrnuto. Tada sam vidio realnost vlastitih postupaka koje nikad neću moći opravdati, ali ih danas barem prepoznajem u neredu nesvjesnih pokreta i forsiranih refleksa. Distorzija moje stvarnosti je bila prisutna, ali ja sam vidio sve. Potencijalni promašaji ostali su samo pokušaji, ugušeni odgovorima koji nikad nisu stigli postati pitanja. Možda su neki snovi trebali postati sjećanja. Ta i mnoga druga pitanja ostavljam iza vrata koja bih, poučen prethodnim iskustvima, trebao dobro zalupiti. Postupak koji ne želim, ali pretpostavljam da moram. Zar je sve što mi treba u životu brava čiji ću ključ dva puta okrenuti i zatim dugo vremena razmatrati trebam li ga baciti? Čudno, imam dojam da nešto propuštam.
She was strange, young and tender and narrowed all my choices down
And liberty, she pirouette
When I think that I am free
We ran away into the night hypnotized
Našao sam put van iz labirinta bezličnih zidova koji su valjda predstavljali ljude. Opet sam mogao vidjeti svjetla grada, ali nisam mogao pronaći načine kojima mogu dokazati svoje pretpostavke. Repulzija i gađenje. Suočen problemom koji se nikako ne može odviti u željenom pravcu u biti istovremeno kupujem i tratim vrijeMe. Nisam siguran da postoji zakon fizike koji može dokazati nešto slično. Tamno mjesto u mislima koje zna za svjetlost koliko i rešetke znaju za slobodu. Zašto uvijek govore kako kraći put nije uvijek najbolji put? Još nisam doživio dulji put koji se pokazao boljim.
Ali nekad riječi imaju dva značenja. Osjećam kako ne idem nikamo, ali idem onamo veoma brzo. Dugo sam balansirao između isticanja i stapanja s okolinom. Samo sam htio mir, sada vidim, nikad neću biti na miru. U pokušaju da se distanciram, zaglavio sam do koljena u vlastitim mislima. Ridikulozno je koliko mi malo treba da krenem naprijed, a nepojmljivo koliko se stvari mora poklopiti da do toga dođe. Želiš konzumirati vlastiti život, zar ne? Svatko želi barem vidjeti kakav je okus.
You carved your name right next to mine, English Eyes
Watched by empty silhouettes
Who close their eyes, but still can see
No one taught them etiquette
I will show another me
You took the bishop when the king was standing right in front of you
|
