Mind mapping

Ima dana kada se ujutro probudiš sa takvom komfornom sigurnošću da ti se taj dan ništa bitno neće dogoditi. Ali nekad jednostavno ne znaš, zato ustajemo iz kreveta. I dogodi mi se situacija kada naizgled nezaustavljiva sila naiđe na nepomičan predmet. Ne možeš biti dovoljno spreman shvatiti nepojmljivo, opisati neopisivo. Elan može gospodariti osobom baš kao i mizerija, vjeruj, nismo se popeli na najveće vrhove osvrćući se prema provaliji.

Lost in a sea of memories
Learning to fly again
Morning comes early
Trying to trust these wings

Sve što sam ikad htio je naći korelaciju između stvari u trenutcima kada izgleda kao da je nema. Možda smo svi izgubljeni u alkemiji života, u praznim pokušajima pronalaska nečega što ne postoji. Odbijam vjerovati u tu teško iskomercijaliziranu sudbinu, odbijam vjerovati da mi život može odrediti skup dovoljno složenih matematičkih jednadžbi. Svjedoci smo jedinstvenog skupa varijabli, svjedočimo nečemu doslovce nevjerojatnom, mi postojimo (u nekom smislu) u neponovljenom i neponovljivom trenutku. Svaki ovaj trenutak je nemoguće ponovno replicirati, i poput tvog DNK, on je kompleksno remek-djelo, i nikad neće biti dupliciran. Ironija neponovljive perfekcije leži u činjenici da ona ne može trajati. Ponizan sam čak i pred ironijom svijeta koji mi slijepo diktira pravila. Unatoč svakoj interakciji sa ljudima, bez obzira na svako pravilo koje su mi nametnuli, ja vjerujeM. Unatoč kontradikciji unutar osobe, urušavanju morala usred previsokog stepeništa ljudskog samoproglašenog identiteta. Ja znam. I neću se natjecati. Ironija može biti rukopis, ali samo karakter može biti identitet. On je u nama.

Now I've gotta sort out these dreams
Feels like watching your life on a big screen

Nekad svoj život moraš hraniti antitezama svega u što vjeruješ, samo da bi mogao izbaciti otrovan balast misli i sjećanja. Baš kao da liječiš mamurluk od vina mamurlukom od whiskeya. U općem koktelu emocija nemoguće je razabrati ono što ne želiš baciti. Ali baš tada spoznaš koliko napreduješ svakom novom odlukom. Sjećam se hrabrosti koju sam imao dok sam bio nešto mlađi, shvaćam koliko je neophodno ne prezati od ničega. Sada znam koliko je teško istovremeno biti hrabar i trijezan, jer nemoguće stvari želiš iz razloga što ih je najteže dohvatiti. Međutim, sad mi se čini da je gotovo sve izgubljeno, i ništa postignuto. Možda je logično preispitati svaku svoju odluku, ali nema logike u gubljenju vremena. Ostavi si vremena samo koliko je potrebno da ti organizam procesuira ovu posljednju kemijsku reakciju. Reakciju koja se pokazala nepotrebnom, kao i bezbroj njih prije.

When I fall
Lord I fall, I fall, I fall down deep