|
Here comes the water...
Sve je prokleti začarani krug! Ciklusi života, periodi vremena, krugovi kotača, simptomatični deja vu. Prekrasna, mlada, zelena trava raste iz pepela. Svatko od nas u sebi nosi genetska obilježja ljudi koji su živjeli prije nekoliko desetaka, stotina pa i tisuća godina. Čak i idioti mogu imati djecu, samo da se zatvori krug. Kiša pada, stvara život, zatim ta voda isparava, kondenzira se i onda opet pada.
It comes to wash away the sins of you and I
Mnogo stvari uvjetuje čovjeka već od samoga rođenja. Genetika određuje mnogo osobina, karakter, intelekt, fizički izgled. Međutim, ljudi koji nas okružuju su ipak produkt okoline i iskustava, i u konačnici, oni su produkt jedni drugih. Utjecaj drugih ljudi na osobu nije nepoznanica u karakternoj jednadžbi. Drugi me potiču da radim na sebi, da napredujem. Nemam razlog tražiti izlike, ali zbog drugih ljudi sam i stagnirao, pa čak i uvjetno rečeno „propadao“. Važne odluke u životu ne bi smjele biti jednostavne, ali nekad su baš bezobrazno jednostavne. Hladno je svoditi ljude na faktore, no nekad moraš izbaciti ljude iz jednadžbe karaktera, ne da bi dobio rezultat, nego da bi uopće mogao nastaviti računati. Svatko od nas je ograničen do neke mjere, no što kad se osjećaš da možeš toliko više? Da se razumijemo, svatko od nas nekoga drži za rukav, k vragu, neki ne bi mogli živjeti da ih netko ne stavlja na svoje mjesto. Prije odluke, ne možeš znati. Toliko utjecaja, benevolentnost na kvadrat. Uvijek se suočiš sa X faktorom, nepoznatom varijablom. Ja sam napravio odluku. Kiša je oprala boje iz ovog dana. Ja sam oprao ruke. Oprao sam ruke od ljudi, oprao sam ruke od načina života, oprao sam ruke od svojih postupaka i navika. Prilično hladno sam odbacio čak i dio sebe. I osjećam se fantastično! Napokon imam dio života iza sebe za kojim se neću osvrtati sa sjetom.
Blacken the sky
It's over
Killed by contradiction
Fixation is all that's left behind
Nekad se moraš probuditi da bi mogao opet sanjati, nekad moraš biti konstruktivan da bi uopće mogao biti spontan. Nekad moraš umrijeti da bi živio. Ako znaš definiciju, onda shvaćaš suprotnost. Moje riječi su tek katkad pročitane, rijetko tumačene i gotovo nikad shvaćene. Baš zato su one ovdje, jer život je materijal s kojim je najteže raditi. Izazov je pisati papirom koji ne možeš zgužvati i baciti. Ja slavim kišu koja mi ponovno učitava svjež početak, jer to je najbolje što mogu dobiti. Proći će mnogo vremena prije no što uspijem. Jedino što mogu je nadati se da će ga biti dovoljno. Jednog dana neću biti previše sit da progutam vlastiti ponos. Riječi su isprane poput ovog dana. Ne mogu se ograničavati na riječi. Ne mogu si dozvoliti da se limitiram na ljude. Kako ću si onda dozvoliti da limitiram sebe na osobu.
I unlimit myself to You.
|
