Mind mapping

Katkad se zamislim, pogledam u nebo, prekrasno plavetnilo koje praktički simbolizira moje limitacije. Misao, vjerojatno posljednja granica s kojom će se čovjek ikad susresti. Kroz milijune godina, ako ikad nadiđemo ovaj oblik života, ako ikad osvojimo prostor i vrijeme. Ljudska misao će biti možda zadnje ljudsko u nama. S druge strane, ima nešto toliko nezemaljsko u nama. Biologija misli karakterizira kao elektronske impulse u mozgu, međutim, biologija nikad nije uspjela opisati misao. Jednostavnost koja rađa neviđenu kompleksnost, opcije i varijable. Misao, ona je tako beznačajna za konačan ishod univerzuma, ali možda ga je upravo misao i stvorila. Baš kao što svaka od njih stvara svoje mikrosvemire. Iako je misao kao takva u potpunosti neopipljiva, praktički nemjerljiva, moje misli se itekako lome, razbijaju o stijene neke konformističke logike. Jer svijet, on je izgubio svoje misli kao kolektiv. Bezlični automatizam praktički briše svaki trag da si tu, nemilosrdni žrvanj društva .

Katkad se razbudim, roletama jasno izrezane zrake sunca slikaju naše siluete na zidu. Svjetlost i sjena, dijametralne suprotnosti, a ne mogu postojati jedno bez drugoga. Gdje se nalazimo? Toliko smo sigurni da znamo sve, a ja nekad stvarno ne znam što je stvarno. Što ovaj svijet kvalificira da bude realniji od svijeta u kojemu se moje misli rađaju i žive? Zašto svu našu moć koju posjedujemo ne iskoristimo da oblikujemo našu okolinu, baš kao što oblikujemo naše misli. Izgubljeni slučaj. U svakom nastojanju da napravimo korak u pravome smjeru, mi radimo nekoliko koraka unazad u nekom posve krivom. Generalno ponašanje čovječanstva se savršeno može primjeniti na generalno ponašanje gledanog pojedinca. Generalizirati je često nezahvalno, ali gotovo uvijek nužno. Instinkt, evolucijski pokušaj programiranja živih bića, čovjeka vodi izvan granica logike. Mi ljudi smo izgubljena djeca ovog planeta, naši tragovi su odavno zameteni u bezizlaznom lutanju. Možda je lutanje baš ta sloboda koju tako idealiziramo. Zar je moguće da čovjek ima sve što želi bez napretka? Iskreno, nije nemoguće, ali čisto sumnjam.

Katkad sanjam, moji svjetovi se sudaraju. Dok znam da dolazi oluja, ja znam da mi ništa neće biti, jer pravila igre nikad prije nisu bila prekršena. Postoji li svijest unutar podsvijesti? Zaluđen, pijan vlastitim snom, ja ne reagiram očekivano, zar ne? Reagiram bolje, ali ja ne upravljam svojim snom, već se on odvija u mom umu kao apstraktni slideshow. Odjednom, događa mi se nešto bez presedana u drugom, „stvarnijem“ svijetu. Potpuna lucidnost, rijetka poput udarca munje u isto mjesto. Susrećem se sa količinom moći za koju me putem mog instinkta evolucija nije pripremila. Moja misao je došla u završni stadij, naišao sam na svijest usred nesvjesnog stanja, iskustvo je gotovo nezemaljsko. Unutar svojega uma vidim mnogo dalje od onog modrog neba iz prve rečenice. Sve je savršeno jasno. Prije nego što opet dotaknemo dno oceana, prije nego što dohvatimo najviše vrhove, prije no što prisvojimo druga zrnca zvjezdane prašine koja zovemo planeti, mi ljudi, moramo istražiti naš um.
Dragi čitatelju, dobro došao u moj Mind Mapping.

In memoriam Sir Arthur C. Clarke