Mind mapping

Volim kada se ukaže nova prilika da se isključim. Volim kad stavim slušalice u uši. Volim način na koji moj um funkcionira kada svira ta jedna pjesma. Ocrtava jednu novu sliku, rapidno mijenja nijanse boja, teksture, zatvorenih očiju gledam nešto novo. Limitirani smo našim spoznajama, naše granice počivaju samo na onome što razumijemo (ili barem mislimo da razumijemo). No ja ne moram izmisliti novu sliku, niti stvoriti teksturu da bih je dotaknuo. Ljepota je u tome što ne znaš, a prokletstvo u tome što ti je znanje samo milimetar dalje od dohvata ruke. Moć spoznaje otključava prolaz u stvari koje prije nisi mogao niti sanjati. Jer, i u rađanju ideje postoje parametri, drevni algoritmi koje ne razumijemo. Svejedno, nakon dugo vremena sanjam.

Distanciranje, fenomenalan alat koji rado primjenjujem. Iz razloga što se relativno lako zasitim. Iz razloga što mi to koristi. Iz razloga što me to čini sretni(ji)m. Iz razloga što to mogu. Nikad nije ni bilo potrebno da drugi razumiju, zato rado perem ruke od ljudi. Barem onoj mjeri koliko voda može oprati ruke. Nedavno sam pročitao knjigu stanovitog ruskog psihologa i matematičara o evoluciji čovjekove svijesti. Među prvim stavkama je rekao kako smo svi mi ljudi zapravo strojevi koji rade na nekim defaultnim postavkama. Svijest, ili barem jedna od vrsta svijesti, takozvana apsolutna svijest je stanje u kojem se čovjek gotovo nikada ne nalazi. To je neobično, jer svaka zdrava osoba rođena na ovome planetu je i više no sposobna da bude u apsolutnom stanju svijesti svaki trenutak budnog stanja. Zašto tome onda nije tako? Ključna riječ je evolucija, odnosno put koji mi još moramo prijeći.

Upravo razmišljanje o svijesti te čini relativno svjesnom osobom. Možda dovoljno svjesnom da se zapitaš; Kako bi strojevi stvorili umjetnost, glazbu ili humor? Pitanja sustižu jedno drugo poput valova uzburkanog jezera znanja. Malenog jezera, u naizgled beskonačnom svemiru. Neopisivo, bilo bi neopisivo znati apsolutno sve. Nemoguće, bilo bi nemoguće zadržati zdrav razum.

Poslušaj onaj stari savjet znanstvenika, primjeni globalno na lokalno. Pronađi paralele, stavi sve u prave proporcije i gledaj. Čuda ovog svemira su među nama, fizika, kemija, biologija i matematika. Najprofinjeniji segmenti tkanine svemira, meni osobno najodbojnija područja znanosti, oni čine prirodu. Priroda je, u konačnici, umjetnost u svome najvišem obliku. Upravo iz razloga što objedinjava sve elemente.

Volim kada vidim stvari koje prije nisam vidio. Volim kako 12 tonova čini glazbu. Volim način na koji mi um funkcionira kada čujem tu glazbu.