Mind mapping

...ne mogu zaspati. Kasni su sati večeri sa ponedjeljka na utorak. Nekako, imam osjećaj da više nikad neću spavati.

Iskrene riječi su one koje tobože imaju najveću vrijednost. No kakva je stvarno vrijednost riječi? Možeš li to izvagati, izmjeriti? Ako možeš, molim te, javi!

Heheh, da nisam pod gasom, vjerojatno ne bih ni pisao ovaj post, ali eto, pričam s frendom i mislim da sam zaključio jednu nevjerojatnu stvar. Shvatio sam smisao: Žene su definitivno zlo, ali kad si popijemo događaju nam se loše stvari. Veza je i više no očita.

No, u suštini, ovaj post ne bi trebao osuđivati nikoga, pa čak niti sjene koje moja percepcija čini zadrtima, nerealnima, pa usudio bih se čak reći i nelogičnima. Ne, mi smo ljudi. Ovaj svijet definitivno nije raj, za taj zaključak u biti ne bi trebao biti ni filozof, fitness trainer, blog editor niti bakica na placu. Ovo nije raj, a mi ne MORAMO biti savršeni/idealni/fantastični, mi MORAMO biti svoji, biti ljudi, duše koje imaju svoju jednostavnu svrhu, onu koja nas za kišnih dana poput magneta usmjerava u pravome smjeru.

Da, pričam ti staro lice koje smatram ipak poznanikom. Ne, one nisu nužno zlo, one su hrpa iznimaka koje potvrđuju pravilo.

Nikad neću shvatiti što on ima s "ditetom" u tebi? Zar njegov pogled budi više no moje oči? Osjećaš li se više kao kompletna osoba? Nadam se, jer inače ne gubim samo ja svoje vrijeme.

Logika ali i vjera mi govore, nalažu kako ne smijem odustati, jer sve će kao biti u redu. Vjeruj, ako ne vjeruješ u takvo nešto pišaš u vjetar. Pardon na vulgarnosti, obećajem, neće se ponoviti, baš kao niti sva iskrenost koju bi ti netko možda poklonio. Iskrenost je posljednji poklon koji ti mogu pokloniti na ovome svijetu, žao mi je što nikad nećeš razumjeti.

Sada je prokletih četiri sata ujutro? Pa zar ne bi normalna osoba, ili barem ona koja si utvara da je baš to poput mene, trebala svoje misli prepustiti moru snova, ideja onoga carstva kojemu se prepuštamo kad utonemo u san, utopimo se u moru želja, priča, riječi i slika..