subota, 09.02.2008.

Exits exist in life

The wise man said just walk this way
To the dawn of the light…


Kao da znam kamo idem. Što me čeka u novoj zori, možda samo čekanje novog mraka, hm… ne znam. A vrijedi pokušati zar ne? Opreka pesimizma i optimizma, dan dolazi poslije noći, gdje završava bijelo počinje crno. Ali krajnosti su ono što nas muči. I vatra i led mogu biti smrtonosni.

The wind will blow into your face
As the years pass you by…

Što nas tjera da idemo dalje? Možda neznanje, stvar koje se moramo najviše bojati nas upravo pokreće da ujutro otvorimo oči? Možda, štajaznam?

Hear this voice from deep inside
Its the call of your heart


Kako lijepo kada se na planinu ne penješ sam, kada ti netko pruži ruku kad visiš s litice. No kako znaš da te neće pustiti? Kako znaš hoće li upaliti svijeću kada te proguta mrak? Ne znam, možda je u povjerenju stvar. I tako se oslanjamo na nešto tako nedokazivo… iz dana u noć, iz noći u dan…

Close your eyes and your will find
The passage out of the dark


Striček koji jesi na nebesima:

Here I am
Will you send me an angel?
Here I am
In the land of the morning star


Mile Kekin je jednom rekao:
“Treba mi sad bilo tko, dal’ kurva ili anđeo
u mraku ionako ne vidim”

Mene je ipak strah tog mraka, imam fobiju da je nešto uvijek blizu.

The wise man said just raise your hand
And reach out for the spell
Find the door to the promised land
Just believe in yourself
Hear this voice from deep inside
Its the call of your heart
Close your eyes and your will find
The way out of the dark


Da vjerujem su sebe? Možemo li se dvaput zabuniti? Znam da ne želimo, iskreno, nije me ni briga. Sve je u našim rukama, naravno, osim onoga što nije, a u tome nema pomoći. Ostavimo neke stvari u tišini prošlosti. Neka nas više nikad ne probude…
Okrenimo se jutru što nam donosi novi dan, nove izazove, planine i ravnice, hladnoće i vrućinu. Otvorimo oči po posljednji puta da pronađemo sredinu, a onda…

Feed my eyes, can you sew them shut?
He who tries, will be wasted
Feed my eyes now you've sewn them shut!


Kolika je cijena sreće? U kojoj mjeri neznanje uvjetuje sreću? Možda je najbolje biti slijep, možda onda ne vidimo teškoće problema. Možda u raju vlada neznanje, možda smo u raju slijepi. Ne znam. To nije raj u koji ja vjerujem.

Raj nije mjesto gdje problemi ne postoje. - Raj je mjesto gdje se problemi mogu riješiti!


13:05 | Komentari (6) | Print | ^ |

<< Arhiva >>