nedjelja, 16.12.2007.

In your head... in your head

Negdje duboko u nama, skriva se On. Ne želimo da izađe van, ali on se smije…

The demon never sleeps
The demon never lies
He beats my heart and leaves no echo...


U glavi se nalazi pravi pakao, vatra i crne misli koje teku u rijekama. I taj pakao se uključuje sam od sebe… kao da postoji neka sklopka. A kako se isključuje? Nitko ne zna… I On se smije, zna da će kad tad izaći van, pokazati lice, i tada običan smrtnik postaje marioneta, bespomoćna lutka koja bi si skratila muke jer joj je dosta konaca i ostalih sranja.

What heavy burden holds me back
Every step along the track?
Fear that reaches deep inside of me…


Otkucaji srca postaju sve brži, jači, vid se izoštrava, adrenalin teče tvojim žilama, to je nešto iskonsko, životinjsko, tako ljudski. To je mržnja, On to mrzi, ali i ja mrzim njega, i više ga neću oslovljavati s velikim slovom, smeće prokleto. Ja sam on, i on je ja, ali granica itekako postoji, granica između crnog i bijelog nije siva, lako je premostiva, između ludila i racionalnosti…

Do you know who you are
In your robes of skin?
How many creatures live inside you?

Man is born forever free
But is everywhere in chains
Trapped inside this earthly prison cell...


Da, to je pakao u ljudskoj glavi. Tko zna? Možda samo ondje i postoji.

ALI nasuprot crne stoji bijela boja, nasuprot vatre je voda. Nasuprot mržnje stojiš Ti.
Život nam daje sve, i bol i sreću. Nadu i jal. Sjećanja i očekivanja. Kada vrijeme pregazi sve loše što se dogodilo ostaje sutra. Da, sutra je novi dan, ne nužno i bolji. Kakvi bismo mi to kockari bili kada ne bi gledali prema sutra?

And when sleep takes you tonight
Will you wake to see the light...?


20:00 | Komentari (4) | Print | ^ |

<< Arhiva >>