|
Poslušajte jedan fenomenalan uradak Akira Yamaoke, majstora ambijentalne glazbe koji je ovu stvar napisao kao dio soundtracka za fenomenalni horror Silent Hill.
Take a look in the pool and what do you see
In the dark depths there faces beckoning me
Can't you see them it's plain for all to see
They were there oh I know you don't believe me
Noćne more, što one predstavljaju? Snovi, nešto tako nedefinirano, ničime ih se ne može dokazati, izmjeriti, no ne može ih se niti osporiti, oni su tu, svi ih doživljavamo. No kako oni utječu na nas?
Pokušaj se fokusirati na san. Vidjet ćeš toliko besmislenih stvari koje ne možeš niti opisati, no negdje unutra kriju se i Oni. Da, tko su to Oni? Ljudi koji se pojavljuju u ''sporednim ulogama'' u snu. Da li oni žive ondje ili su samo projekcija našega uma, oni nemaju imena, lica, katkad čak niti glasa. Tko su oni i otkud im pravo da dolaze u naše snove?
Oh.....I've never felt so strange
But.....I'm not going insane.
Okolina, nema ničega, sivilo, magla, iskrivljene slike i zidovi. Zidovi našega uma. Noćna mora. Kako opisati noćnu moru? Suma svih naših strahova se manifestira onda kada smo potpuno sami, u našim snovima.
Zamisli, nakon napornog dana, oči ti se same zatvaraju, polako uranjaš u san. Noćna mora. Zarobljen između sna i jave, negdje duboko u vlastitom umu. Zapravo, ništa nas ne plaši koliko mi sami.
I've no doubt that you think I'm off my head
You don't say but it's in your eyes instead
Hours I spend out just gazing into that pool
Something draws me there I don't know what to do.
No negdje u kulisama se nalazi rješenje, odgovor na tisuću pitanja vezanih za snove. Noćna mora. Trčim...magla mi sužava vidno polje, bubnjevi u pozadini pozivaju na strah. Zarobljen u noćnoj mori nultog predznaka koju sam podsvjesno sam stvorio. Kamo pobjeći? A od koga uopće bježim? Ima li smisla bježati? Ima li ovo ikakvoga smisla?
Oh.....they drain my strength away
Oh.....they're asking me to stay.
Vidiš li ih...stoje ondje, pričaš s njima, no oni su lica bez imena, oni ne postoje. Proklete duše koje je generirao moj um, bezlične figure osuđene na propast kad se probudim...ako se probudim.
Melodija, da ona je i ovdje, kao da daje nadu, put, smjerokaz ka jutru, no nema nade. Ono što sami stvorimo može nas i uništiti, ono čega se bojimo najviše na svijetu dolazi na vidjelo, problem je u tome što mi nećemo priznati čega se bojimo. Ne, u noćnim morama nema nade, samo užas.
Nightmares.....spirits calling me
Nightmares.....they won't leave me be.
Kako da to ikome objasnim? Magla, sjene ljudi koje ne poznajem, pruga i vagoni nasukani ondje već godinama.
All my life's blood is slowly draining away
And I feel that I'm weaker every day
Somehow I know I haven't long to go
Joining them at the bottom of the pool.
I negdje, u tami bezdana naših umova, nalaze se ti ljudi, izranjaju iz magle kada ih se pozove, oni su tu da nas prestraše.
Now.....I feel they are so near
I.....begin to see them clear
Nightmares....coming all the time
Nightmares....Will give me peace of mind.
Kako bi bilo povesti nekoga sa sobom? Ne, to nije moguće, osuđen si na samoću i nema pomoći.
Oh.....we'll drown together
It.....will be forever.
Nightmares.....forever calling me
Nightmares.....Now we rest in peace.
Just don't forget, it's all in your head.
|
