|
You lead me on the path
Keep showing me the way
I feel a little lost
A little strange today
Gotovo svakodnevno sa starim vodim borbu o raznim stvarima. Često puta mi govori kako nešto treba učiniti na određeni način, a ne na način na koji ja to radim. Njegovo je mišljenje da je većina uvijek u pravu te da treba uvijek biti dio te iste većine. Ja se s tim mišljenjem ne slažem u potpunosti. Ako je nešto što svi rade normalno, to ne mora značiti da neke stvari koje rade pojedinci nisu normalne. Ali ljudima je već ispran mozak, svijet je pretrpan raznim glupim stereotipima koji bespotrebno narušavaju miran život ljudi.
Razmišljam o budućnosti, o svom životu. Pitam se kamo to vodi? Da li sam ja sposoban raditi od osam do četiri? Da li je za mene predviđen neki drugi put?
Pitam se što je potrebno čovijeku da odustane od prosječnog života i ode raditi ono što želi sa sobom.
I think I'll take a hold
Of whatever comes my way
Then we'll see what happens
Take it day by day
Po običaju nastavljam sa nizom pitanja...
Da li je život potraćen ako nisi osnovao obitelj sa 2,6 djece, u garaži je tvoj auto kojim ideš na svoj stalni posao i viđaš ženu tek nekoliko sati dnevno jer i ona radi?
Da li je život potraćen ako si otišao od kuće bez ičega, samo s nadom da ćeš jednog dana biti sretan, te da zaista radiš ono što želiš, makar to bilo slikanje na ulici, skvotanje ili bavljenje glazbom koju voliš? Da li je život potraćen ako imaš sve što si u životu htio iako se to razlikuje te famozne većine?
I thought I had it all
I had it all worked out
Just what my future held
That there would be no doubt
But then the card came up
And I took another turn
But I don't know if it's
Fulfillment that I earn
A ljudi su zli, da sada netko iz moje blizine ode u inozemstvo biti slobodni umjetnik na cesti, svi bi govorili kako je to propalica koja nema ništa u životu.
I baš sam na to mislio... zašto bi neki uvriježeni standardi zaista bili mjerilo nečijeg života, odnosno, njegova uspijeha i neuspjeha. Bojim se da je ljudsko društvo došlo do stupnja gdje sreća više nije važna. Važno je samo ono opipljivo, materijalno, iako je ljudska duša u ruševinama...
I would like you to know
When you see the simple things
To appreciate this life
It's not to late to learn
Da se razumijemo, ne želim podcijenjivati nečiji rad. Znam da je posao najpošteniji način da se preživi i prehrani obitelj. Svjestan sam toga da je obrazovanje neophodno za posao u kojem se može zaista uspjeti i koji osigurava vašu budućnost.
Samo se pitam da li zaista mora biti ovako?
Novac ne mora biti mjerilo uspjeha.
Jedan moj dobar prijatelj se po cijele dane ubija od posla koji poštuje. Još kao klinac je pokazao zanimanje za to i zaista taj posao obavlja izvrsno. No nakon par godina gotovo neprekidnog rada i posla koji ne pita da li je praznik, nedjelja ili nešto slično, on shvaća da je nesretan. Pita se koliko će još moći na taj način. I tako crnči po cijele dane a još nema niti punih dvadeset godina. Kakva je njegova budućnost, i iako ima odličnu plaću i slobodu za razliku od nas iz njegove generacije, on nema pravi život.
Don't want to be here
Somewhere I'd rather be
But when I get there
I might find it's not for me
Današnje društvo jednostavno tjera na rad, a ljudsko zadovoljstvo se stavlja u drugi, treći ili peti plan... odatle vjerojatno i ona usrana rečenica : ''sreća je u malim stvarima''. Ja ne želim sreću u malim stvarima, želim živjeti sretno...
Možda ja to sve krivo tumačim. Bilo kako bilo ja se ne želim u srednjim četrdesetim godinama svojega života vraćati kući očajnički čekajući svojih pet minuta odmora.
Nije da sam protiv rutine, štoviše, žudim za jednom rutinom jer mi ona pruža određenu sigurnost, samo ne želim postati njenim robom. To nije u mom interesu.
U mom interesu je jednog dana živjeti sretno sa svojom obitelji, na način koji me čini sretnim, znam da će uvijek biti prepreka, poteškoća, znam da bez muke i žrtve nema ničega. Možda moj život neće biti u skladu s prosjekom, no to je moj život i živjet ću ga onako kako ja to želim !
Don't know what I want
Or where I want to be
I'm feeling more confused
The more the days go by…
|
