23

Kupus vulgaris

nedjelja, 23.03.2025.

Ide ovako:

Kelj,
pa zelje,
pa brokula,
pa blitva.

Znam da vam ništa nije jasno, ali moram si zapisati. Mali kriptirani šalabahteri za slaganje omiljenog menija.
Mi smo blitvari.
Popis je naopak.

Pomfri i jaja? Brokula i jaja?
Jedni bi jednu, drugi drugu kombinaciju.
Dakle, sve.
To sto je nestalo plina nije nikakav problem.
Eci peci pec - pećnica.

Pa ti kuhaj, ispunjavaj želje, udovolji svima.
Sreća pa nisam od jučer,
pa mi uspijeva gotovo sve.

Pa duuugi razgovor o ljubavnom problemu. Mislim, nisam stručna ali mogu slušati,
ne smijem ignorirati zacakljene oči.
Pa se ne smijem petljati ali moram biti mudra, podržavajuća, puna razumijevanja jer eto, imam godina u guzici. A opet, ni na koji način se ne petljati, jer ... što dvoje zapetljaju, treći ne razmrsi.
Nije mala stvar sto zaslužila sam privilegij da mi se može povjeriti, da mi vjeruje.

Ljubav je za dvoje, i tu stvarno vrijedi zakon isključenja trećega, makar on bio i mama. ;)

Blitve amo...

Spajalica

subota, 22.03.2025.

Prebacilo me na zamjenu..
Bolovanja.
Upoznala dvije žene koje rade na skraćeno radno vrijeme.
Djeca bolesna.
Jedna dijagnoza mi je poznata iz iskustva. Mi smo imali sreće i izvukli se.
Pričat ćemo, kažem, razumijem te.
Druga ima dijete s rijetkom dijagnozom. Jedan na milijun.
Nije mogla vjerovati da poznajem još jedno dijete s istom. Toliko pitanja je imala...na koje nisam imala odgovore. Kaže da joj je doktorica rekla da ima još jedno dijete s istom dijagnozom u blizini, ali da joj ne smije reći zbog prava pacijenata na privatnost.
Nije mogla vjerovati da sam uopće čula za dijagnozu.
Želi razgovarati s mamom tog djeteta, da zna što je čeka, da zna koja prava su uspjeli ostvariti. I u vezi bolesti, koja je nepredvidiva, koja nosi sto mogućih komplikacija.
Obećavam da ću kontaktirati drugu mamu, i da ću ih spojiti da razgovaraju direktno.
Znam da će i njoj biti lakše da ima s kime podijeliti (bolno) iskustvo.
Samo retki nađu retke, kažem.

Spajam lica.
Spajalica.

Kako je tamo, pitaju...

petak, 21.03.2025.

Svugdje ima pluseva i minuseva, odgovaram, ali najlakše je tamo gdje navikneš...
Na mjesto, na ljude, na ustaljene rutine. A opet, brzo se čovjek navikne na sve, ako si dopusti.
Vrijeme prolijeće brzinom tame, brzinom svjetlosti: iz zime u ljeto i tako u krug, vječno. Mi smo tu, dok se ne umorimo.
A napisala bi ja još, ali nema smisla tipkati. To ću ostaviti za susrete. Kao jučer, banuti.
Pa se uz kavu, pošteno napričati o svemu što veseli, sto tišti, što se događa, a što odgađa.

-Već si budna, pita.
-Ma tako sam u zadnje vrijeme programirana, kažem.
-Otusirala sam se jutros, nije mi se dalo sinoć.
-Obuci se, hladno je, odgovaram.. -Osuši kosu...
-Nije tako hladno danas, ali hoću.

Uz ranojutarnju kavu skrinšotam račune i plaćam one sa skorašnjim dospijećem. Čist račun - duga ljubav. Za peripatetike i patetiku jednostavno nemam vremena, makar odvrtim filmove (u glavi) ponekad. Slabo koristi od toga, a i komu? Jačemu? Ja, čemu? Ja o čemu? Jao, čemu? :)

Slažem današnji meni u glavi, opravdavam opravdane izostanke, cijepam drva za potpalu za hladna jutra plaćam račune i ne računam na...
Jer, iskustvo...

A tamo, kako je?

Razgovor

utorak, 18.03.2025.

Punoljetna je maturantica.
Želi studirati nešto i to isključivo u Zg-u, kao i većina normalnih Dalmatinki. ;)
Obožava čitati ruske klasike, mislim da ih je pročitala više od mene. (Roditelj nije ništa učinio, ukoliko ga dijete ne prešiša, tješim se).
Iako neće studirati književnost (laknulo mi je što je tako odlučila), drago mi je da čita tako komplicirane knjige. Međuostalim o zato što vježba mozdane vijuge i jača svoj intelektualni kapacitet.
Dva su fakulteta u opciji - obje su struke koje pomažu životom oštećenima, i mislim da je (nesvjesna) odluka pala još u djetinjstvu - trebalo je pomoći bratu u rehabilitaciji, a ona to nije mogla, nije znala - bila je mala. Pa je (vjerujem), sada (svjesno) odlučila usmjeriti svoj život u pomaganje drugima.
Inače, brat je sada posve zdrav i pametan i sposoban momak (da ne brinete), jer se nečiji laički rad i trud i briga i sve drugo (ljubav?) na našu i njegovu sreću isplatio.

Sutra je vodim na razgovor za posao. Neku večer me je znakovito gledala kao kad djeca nešto trebaju od vas - dopustenje za izlazak, džeparac ili nešto već tako slično.
A ona da želi raditi ovo ljeto tu i tu. Jer posao koji je radila već dvije sezone je dosadio.
Ili ga je nadrasla - da budem preciznija.
Pa sam, sretnim spletom okolnosti susrela već sutradan svoju glavnu i odgovornu ženu za zapošljavanje, koja je zaposlila i mene.
Pa smo napisale mail, sutra ide na razgovor. Iz škole je došla pomalo nervozna - kaže, već je zvala, sutra je razgovor.
Vrtim dane u glavi, nije prošlo ni dva-tri od poslanog maila, volim takve brzopotezne prilike.
Ništa se ne sekiraj, govorim, samo budi ti - kakva jesi i bit ćeš primljena u roku od 5 minuta koliko će trajati razgovor.
Smirila se vidim, jer već počinje provocirati: Što da joj kažem, da mi posao treba zbog novaca?
Smijem se i kažem joj da ne treba biti baš toliko izravna jer je žena pametna i da već zna zbog čega je došla, ali da za novce ipak pita. Mislim, ne direktno da joj se iskešira novac na razgovoru na posao nego da pita za plaću, za radno vrijeme, za opis posla koji će obavljati i sve drugo što je zanima.
Iako, razbijam joj tremu, pa kažem - ti ćeš taj posao naučiti za tri dana, tako da - ne sekiraj se. Pitanje je samo hoće li ti sjesti. Ali, ne sekiraj se niti oko toga - ionako se javljaš samo zbog novaca.
Smijemo se.
Za svaki slučaj (koji je htio da sam slobodna baš kad treba) je vozim na taj razgovor. Iako kaže da ne moram - moram, jer osjećam da joj još uvijek bar mrvicu trebam.
U slučaju da je ulovi trema, da se ima na kome ispuhati. ;)

Drž'te nam fige. Za prvo, drugo, treće.

Pramaliće

nedjelja, 16.03.2025.

Oj pramaliće,
kako je lipo, kad počne nicati cviće,
kad počne pupati grabar, jasen i drinak,
a šparoge niču iz stine.
Koruna se zgusne, arija lipo zadaje,
nebo je modro i svitlo, vitar mek i tepa.
Kako je lipo kad počnu se štrkati ovce,
kad mrtve strane ožive od pisme pastirske,
kad vrganj zaore brazdu i prospe se zemlja crljena,
prhka, mokra i tepla pokrije plodno sime.

Zvona veselije zvone, kanti veselije poju,
sve ča je teško je lagnje, nade su jače od tuge.
Delo će spuniti dane, noći vreda prolaze.
Trdi žuljavi dlani govore, da život je dobar.
Ribari s pipon u zubi već pletu mriže.
Barke su jopet u moru, ćapi ribe će dojti u dragu,
kroki stegnuti rebra, more osoliti lice,
kašete menul i škombar nažuljiti rame.

Oj, kako je lipo, tamo u istarskoj dragi, pramaliće.

Pramaliće

petak, 14.03.2025.

Nadmašiti patničku, ratničku,
Antiprolitnju protukišnju pismu
Ljubavnu pojebziju
Je izazov prirodni.

Crni mačak s bilon točkon na I
Se skutrija na kauču
A. .mačke......mijauču
I grizu kabel od punjača
Potajno
Misleći da rep je to od miša
Na kojeg blogerica A je alergična.

Rekao mi je tip-top tip da postoji svijetleći kabel.
Ali 12 eura je 12 eura.
Ne želim prosvijetljenog mačora.
Želim mir.
U svijetu.

I svi je tu.

My blueeyed son

Piše komentator da je kantautor imao samo 21 godinu kada je napisao (i otpjevao) ovu pjesmu, koja zvuči kao da ju je napisao netko tko je živio tisuću godina.
Old soul, kako bi se reklo u nas. :)

A hard rain's A-gonna fall

Kao kontrapiz jutarnjem ptičjem orkestru.

DO, RE, MI, FA, SOL, LA, TI, DO

srijeda, 12.03.2025.

Do dva u noći bijah budna, bludna, luda...
Kao da čudna sam, čulna, luna...

Zakasniti pet minuta ponekad je dobra stvar, za samospoznaju.
A tisuću puta sam rekla sebi: leđa ne podmeći tuđoj sreći,
Pusti ih da troše svoja
Da osjete na vlastitoj koži - sve
I među između
Dobra i luda.
Mudri_jaši.

U redu (it's OK) je biti u redu (in line) u uredu (in office).

Pa se ti misli.
Uzalud za lude.

Kr..uh naš svagdašnji

nedjelja, 09.03.2025.

Sanjala je nešto što je zaboravila čim je otvorila oči. Odmah potom osjetila je neobičan miris za kojeg nije mogla definirati od čega dolazi. Bio je nekako ugodno-neugodan, poput mirisa pečene kave kojeg se sjeća iz djetinjstva. Mama bi kupila sirovu kavu koju bi pekla u pećnici i kućom bi se širio takav miris.
Bacila je oko na pećnicu i vidjela je da je upaljena. Otvorila je vrata pećnice i ugledala ugljenisani kukuruzni kruh kojeg je sinoć stavila peći, a zatim legla na kauč i zaspala.
O tempora, o mores... love me (!) godine jos relativno mladu, pomislila je, a ni stresa mi ne fali.
Zamutila je sebi instant kavu, popila svoju pilulu mira, legla na kauč da odmori od neupamćenog sna. Zatim se sjetila da kuću treba prozračiti koliko god da miris bio ugodno-neugodan, podnošljiv, pa je ustala.
Otvorila vrata, prozor...
A kad je već na nogama, otvorila je i vrata zamrzivača, izvadila novi kukuruzni kruh, ubacila ga u pećnicu i opet legla.
Nedjelja je.
Treba joj odmora.

Globalizam

petak, 07.03.2025.

Ona je mlada.
Ni četrdeset.
Ostavila je troje malodobne djece s mamom na drugom kraju svijeta i došla tu da ih prehrani. Radi za minimalac ali je zadovoljna plaćom. Kaže da je u Kuvajtu radila za tri puta manje. Pitam je za obrazovanje. Fakultetsko. Informatika. Pitam je za muža. Rastavljena. Kaže, bio je bad provider and multiple cheater.
Kaže da će pokušati svoju sreću ostvariti tu.
Zbog vremenske razlike, dječjih školskih obaveza i posla, s djecom se čuje nedjeljom.
Mama joj čuva/odgaja/brine za djecu.
Posve sama.
Mami je 60.

How old are you?

srijeda, 05.03.2025.

Recimo da emotikoni (smajlići) imaju smisla (uvjetno rečeno) za neku tekstualnu komunikaciju između djece (nižeg) školskog uzrasta koji žele impresionirati vršnjake novim setom sličica, ikonica, koji predstavljaju emotivni ures poruci koju šalju, ili su reakcija na primljenu poruku.
Stvarni izraz lica i emociju druga osoba nikako ne može vidjeti, ni pročitati.

Nedavno napisah nekome da ne razumijem tu vrstu komunikacije za gluhonijeme (pardon my french) jer od od odrasle/zrele osobe očekujem da se zna izraziti vlastitim riječima jasno i nedvosmisleno jer nismo balavci da se igramo sličicama koje je netko kreirao za niže razrede pučke škole.

Ili jesmo? Pa gledajući jedno drugome u lice prezentiramo svoju poker-face suzdržanost, a putem ekrana se igramo neozbiljne djece.

Ne znam. Ne razumijem.
Jedini smajlić koji toleriram u tekstu je dvotočka-desna zagrada ili točka-zarez desna zagrada. I tada, kada ih upotrebljavam, upotrebljavam ih s oprezom, nastojeći ne podcijeniti inteligenciju su/tipkača. Mislim: dovoljno si valjda inteligentan/na da ti ne moram crtati (lijepiti ikonice) uz tekst.
Ili, podcjenjuješ moju sposobnost čitanja, ukoliko par riječi moraš gatnirati s nekakvim silly-faceom.

WtF?!

Mr...Njaut

utorak, 04.03.2025.

...kažu mi da je ulovio nešto ogromno i bacao to u balkonska vrata. Da je imao luđački pogled. Da ne znaju je li miš ili pantagana.

...meni je donio guštericu, skoknuo s njom na kauč i krenuo je žvakati.

...a mislim se, što i očekivati od crnog mačka - da će po cijeli dan ležati pored tople peći i presti.

...vratim se doma, a on na cesti. U nekoj svojoj obijesti.

...umiljat je samo kad je sit i umoran.

...mijauče kraj vrata po vas dan, stalno hoće van.

..........
Recept: Konzervu za pse pomiješati s suhom mačjom hranom. Taj ne bira što mu se servira.
....
Skroz je omaČorio.

Prolje(v)će

ponedjeljak, 03.03.2025.

Najavljuju proljeće...
Mahom vidim te najave na ekranima.
Vakula rekao...
Netko uslikao vjesnike i objavio.
Nekako sam zatečena.
Ložim vlažna drva, pokusavam nas ugrijati.
Jučer, stavljajući robu da se suši na burin, vidim narcise da su se izdigli iznad trave.
Mislim, pa da... trebalo bi tu travu...nesto.
Ma nek se bore.
I ja se borim i tko mi krči put?
Što ja imam s narcisima?
I ruže, i hortenzije, i loze i te sitnice tričave?
Što zapravo znače?
Obavezu za koju nemam vremena. Nemam želje...
Proljeće dođe i prođe, ciklus se ponavlja...
Ionako prekratko traje to narcisoidno proljeće da bi mu davali na važnosti.

Čekam, zapravo, limun da procvjeta.
Nijedan parfem nije mu ni do koljena.
Opije mirisom.
Napije zdravljem.
Žuti se, daje se...
Svima.

Shared location

subota, 01.03.2025.

Svako malo gledam tu točkicu na karti što primiče sve bliže i bliže doma. Mogu izračunati koliko će vremena trajati put.
Skretanje s rute. Pauza, pretpostavljam. Potvrđuje porukom. Sreća da sam odspavala popodne, mislim.
Do kasno u noć moja mati bijelo platno tka. ;)
Da žedna je, da željna je ... prave hrane. Kroasani, macaroni, madeleinsi su super ali... Mogla si mi donijeti jednog u džepu, pišem. Sestra će ih naučiti praviti, odvraća urotnički...
Jednom ću ih morati pustiti da odu za svojim životom. Do tada ipak...brinuti, hraniti, strpljivo pustati, ispraćati, dočekivati, razgovarati,, tješiti planirati i jednostavno biti. Tu.
Kao ishodište.
Kružnice života.

Kupus vulgaris

Spajalica

Kako je tamo, pitaju...

Razgovor

Pramaliće

Pramaliće

My blueeyed son

DO, RE, MI, FA, SOL, LA, TI, DO

Kr..uh naš svagdašnji

Globalizam

How old are you?

Mr...Njaut

Prolje(v)će

Shared location

Dvoslike

Linkovi