Kad se čovjek suoči s nečim jako teškim u životu, nema alternative, nema bijega. Jedino pošteno, jedino moguće, jedino ljudski, pa čak i korisno (pravedno;) je - boriti se. Snaga se uči. Jer um caruje, snaga klade valja.
22.03.2025. (06:31)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
To mi je dugo vremena bila osnovna svrha, biti spajalica. Nekad je teško, nekad nezahvalno, a nekad pun pogodak.
Meni je pisanje dugo bilo spašavanje vlastite glave, preusmjeravanje, puzzle slaganje. I tu sam isto puno ljudi spojila. Zato nisam nestajala, jer sam skužila da sam potrebna. Imala sam odgovornost, blože strašno! :-)) Još si nekome potrebna, zamisli to. Nekome raspoloženje ovisi o onome što ćeš i kada napisati. Kada nekoga ne bi duže vremena bilo, dizale bi se potražnice u bespuću internetskog prostora. Blog je bio dosta drugačije mjesto. Mijenjamo se i mi kao ljudi. S godinama. Učahurujemo se. Rastemo izunutra, u neki svoj prostor. Ne osjećamo više odgovornost za ikoga ovdje. Možda tek za svoju ranu. Pa dok beremo ljekovito bilje, spravljamo ljute trave, nemamo vremena za druge oko sebe.
22.03.2025. (09:32)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Šuša, razumijem, a kad ti tako kažeš, obavezna sam. I radost je lakše podnijeti kada se podijeli, a kamoli bol(est), tugu... Podrška, razumijevanje ljudi koji prolaze isto je najiskrenija - ne trabunjaju ti ljudi fraze, čisto ljudsku utjehu (koja je isto potrebna) nego dijele iskustvo, traže načine i rješenja.
Sarah, imam memoriju slona i znala sam da ćeš se zakačiti na naslov, a i na stih... Ne treba nama puno direktnih riječi da sw razumijemo.
I ja kroz pisanje ovdje raspravljam sa - sobom. Ono što narodski kažu - biram društvo.
Ponekad su nam potrebne bitke 1 naspram 1. Ja naspram ja. Jer drugi... ... ... ... imaju svoje demone s kojima se moraju nositi/boriti. :)
22.03.2025. (10:28)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sarah... moram...još ovo za blog... za to koliko smo mi jedni drugima ovdje bitni je - manje bitno od toga zasto imamo potrebu biti, baš tu.
Meni je jednom netko tada životno bitan predbacio što pišem tu, te da je ovo zastarjela, davno napuštena platforma, kao postoje mnogo popularnije i suvremenije mreže... Što me povrijedilo, ne zbog toga što se podcjenjuje moje znanje, kolika tolika upućenost u internetske sfere, domene i zakutke - imam istu mail adresu minimalno 30 godina, znam nešto i o programskim jezicima (jesam školovala) , znam ponešto i o softveru i o hardveru, znam promijeniti i grafičku karticu i matičnu ploču ako to dovoljno želim ;) i onda ti netko za koga smatras da te poznaje, izjavi takvu podcjenjivačku banalnost da se upitaš - boze dragi gdje sam zašo, i zasto? Ne tu, na blog, nego tamo, gdje ljudi ne znaju ni što je binarni sustav...niti imaju pojma o kodovima, osim ako se ne radi o dress-kodu. Ma... Ne želim i nisam se željela nikada eksponirati previše. Valjda .mi je ovo ovdje ponekad potaman. A ponekad previše.
Znam ja svoj bioritam. Znam kad imam lufta, znam kad nemam. Nekad sam doslovno pisala da se zabavim. Nikada s namjerom da ikoga tu upoznam, da idem s one strane nicka. Totalno dam sebi zadala ograničenja, i šlus. Jebiga.
22.03.2025. (11:33)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zašto bi i bilo drugačije, ako želiš upoznavati ljude u poznaješ, ako ne želiš ne upoznaješ, meni je drago zbog svih koje sam upoznao, i još mi je draže što neke nikada neću upoznati, kad je nas zadesila rijetka dijagnoza, tražili smo sve moguće izvore informacija, pa smo eto upijali znanje i na jednom blogu, i to je bilo dragocjeno, koliko god saznanja nekad bila zastrašujuća, tapkanjem u mraku je gora opcija, a to koliko čovjek može izvući snage je fascinantno, mislim da granica ne postoji, inače Sarah be si utvara da je i mene spajala, Bože kako je ta žena umišljena :)
22.03.2025. (15:42)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@ Pa jesam...spajala sam:-)) lažovčino:-P i jesam, umišljena sam:-) @ jedan na jedan odlično je, a još je bolje kad te netko sa samom sobom spoji:-) to je posel! Zakačila sam se više na tvoj kom kod mene i na njega sam ti odgovarala zapravo. U real lifeu moje su proslave rođendana bile upravo smiješne! Kakve ja sve ljude znam, koji jedni s drugima teško da mogu u istoj prostoriji boravit! Pa sam i njih spojila:-)
22.03.2025. (18:50)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ne trebam spoj. Trebam spokoj vječni ;), Sarah... Supatniče, razumijem... i nebo i zemlju... i potezanje svih mogućih i nemogućih veza. Meni je isto za ključnu pretragu pomogao internet, zapravo jedan znanstveni rad, tu mi je zazvonilo o čemu bi se moglo raditi i tu je sve krenulo u pravom smjeru. Trebalo je poslije puno puno rada ali i puno puno sreće.
22.03.2025. (21:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Eh, da, bolesna djeca... Svi mi "takvi" roditelji smo isti; željeli bismo da se to desilo meni, a ne djetetu...
Premda, još nešto, ako nije neumjesno; imao sam i ja iskustava sa spajanjem; oprez je majka mudrosti; lakše je s krumpirima nego s ljudima; mislim da je ključno najaviti "pitat ću" a ne odmah za drugoga obećati, jer ti poslije, ako im se ne dopadne, oni bezobrazniji vele, "zašto si dao moj broj" i zaborave u kolikoj su potrebi bili; posve nevažno o kojoj se vrsti potrebe radilo :)...
23.03.2025. (07:28)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nisam nikada tako razmišljala.. Mislila sam, ako se već desilo, učinit ću sve da izvučemo najbolje moguće iz njega, da bude što spremniji za život. Kao i za svako dijete.
A to za brojeve, znam. Nemam 15. :)
23.03.2025. (08:05)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dvi, tri rici...
Kad se čovjek suoči s nečim jako teškim u životu, nema alternative, nema bijega. Jedino pošteno, jedino moguće, jedino ljudski, pa čak i korisno (pravedno;) je - boriti se.
Snaga se uči.
Jer um caruje, snaga klade valja.
22.03.2025. (06:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
morska iz dubina
Budi spajalica, klamerica, radosnica:-)
22.03.2025. (06:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dvi, tri rici...
Morska, nema nam druge, a ni treće. :)
Tu smo da izduramo.
22.03.2025. (07:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Šušunjara
Ako mozes- pomozi!!! Spoji ih.... Tebe nista ne kosta, a njima znaci puno.
22.03.2025. (09:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sarah
To mi je dugo vremena bila osnovna svrha, biti spajalica.
Nekad je teško, nekad nezahvalno, a nekad pun pogodak.
Meni je pisanje dugo bilo spašavanje vlastite glave, preusmjeravanje, puzzle slaganje. I tu sam isto puno ljudi spojila. Zato nisam nestajala, jer sam skužila da sam potrebna. Imala sam odgovornost, blože strašno! :-))
Još si nekome potrebna, zamisli to. Nekome raspoloženje ovisi o onome što ćeš i kada napisati. Kada nekoga ne bi duže vremena bilo, dizale bi se potražnice u bespuću internetskog prostora. Blog je bio dosta drugačije mjesto.
Mijenjamo se i mi kao ljudi. S godinama. Učahurujemo se. Rastemo izunutra, u neki svoj prostor.
Ne osjećamo više odgovornost za ikoga ovdje. Možda tek za svoju ranu. Pa dok beremo ljekovito bilje, spravljamo ljute trave, nemamo vremena za druge oko sebe.
22.03.2025. (09:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dvi, tri rici...
Šuša, razumijem, a kad ti tako kažeš, obavezna sam. I radost je lakše podnijeti kada se podijeli, a kamoli bol(est), tugu...
Podrška, razumijevanje ljudi koji prolaze isto je najiskrenija - ne trabunjaju ti ljudi fraze, čisto ljudsku utjehu (koja je isto potrebna) nego dijele iskustvo, traže načine i rješenja.
Sarah, imam memoriju slona i znala sam da ćeš se zakačiti na naslov, a i na stih...
Ne treba nama puno direktnih riječi da sw razumijemo.
I ja kroz pisanje ovdje raspravljam sa - sobom. Ono što narodski kažu - biram društvo.
Ponekad su nam potrebne bitke 1 naspram 1. Ja naspram ja. Jer drugi... ... ... ... imaju svoje demone s kojima se moraju nositi/boriti.
:)
22.03.2025. (10:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dvi, tri rici...
Sarah... moram...još ovo za blog... za to koliko smo mi jedni drugima ovdje bitni je - manje bitno od toga zasto imamo potrebu biti, baš tu.
Meni je jednom netko tada životno bitan predbacio što pišem tu, te da je ovo zastarjela, davno napuštena platforma, kao postoje mnogo popularnije i suvremenije mreže...
Što me povrijedilo, ne zbog toga što se podcjenjuje moje znanje, kolika tolika upućenost u internetske sfere, domene i zakutke - imam istu mail adresu minimalno 30 godina, znam nešto i o programskim jezicima (jesam školovala) , znam ponešto i o softveru i o hardveru, znam promijeniti i grafičku karticu i matičnu ploču ako to dovoljno želim ;) i onda ti netko za koga smatras da te poznaje, izjavi takvu podcjenjivačku banalnost da se upitaš - boze dragi gdje sam zašo, i zasto? Ne tu, na blog, nego tamo, gdje ljudi ne znaju ni što je binarni sustav...niti imaju pojma o kodovima, osim ako se ne radi o dress-kodu. Ma...
Ne želim i nisam se željela nikada eksponirati previše.
Valjda .mi je ovo ovdje ponekad potaman.
A ponekad previše.
Znam ja svoj bioritam.
Znam kad imam lufta, znam kad nemam. Nekad sam doslovno pisala da se zabavim.
Nikada s namjerom da ikoga tu upoznam, da idem s one strane nicka.
Totalno dam sebi zadala ograničenja, i šlus. Jebiga.
22.03.2025. (11:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Supatnik
Zašto bi i bilo drugačije, ako želiš upoznavati ljude u poznaješ, ako ne želiš ne upoznaješ, meni je drago zbog svih koje sam upoznao, i još mi je draže što neke nikada neću upoznati, kad je nas zadesila rijetka dijagnoza, tražili smo sve moguće izvore informacija, pa smo eto upijali znanje i na jednom blogu, i to je bilo dragocjeno, koliko god saznanja nekad bila zastrašujuća, tapkanjem u mraku je gora opcija, a to koliko čovjek može izvući snage je fascinantno, mislim da granica ne postoji, inače Sarah be si utvara da je i mene spajala, Bože kako je ta žena umišljena :)
22.03.2025. (15:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sarah
@ Pa jesam...spajala sam:-)) lažovčino:-P i jesam, umišljena sam:-)
@ jedan na jedan odlično je, a još je bolje kad te netko sa samom sobom spoji:-) to je posel!
Zakačila sam se više na tvoj kom kod mene i na njega sam ti odgovarala zapravo.
U real lifeu moje su proslave rođendana bile upravo smiješne! Kakve ja sve ljude znam, koji jedni s drugima teško da mogu u istoj prostoriji boravit! Pa sam i njih spojila:-)
22.03.2025. (18:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dnevnik jedne babe
Pomozimo kome možemo, borimo se dokle možemo... Puno možemo i kad smo na koljenima!
22.03.2025. (21:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dvi, tri rici...
Ne trebam spoj. Trebam spokoj vječni ;), Sarah...
Supatniče, razumijem... i nebo i zemlju... i potezanje svih mogućih i nemogućih veza. Meni je isto za ključnu pretragu pomogao internet, zapravo jedan znanstveni rad, tu mi je zazvonilo o čemu bi se moglo raditi i tu je sve krenulo u pravom smjeru. Trebalo je poslije puno puno rada ali i puno puno sreće.
22.03.2025. (21:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
j.
Eh, da, bolesna djeca... Svi mi "takvi" roditelji smo isti; željeli bismo da se to desilo meni, a ne djetetu...
Premda, još nešto, ako nije neumjesno; imao sam i ja iskustava sa spajanjem; oprez je majka mudrosti; lakše je s krumpirima nego s ljudima; mislim da je ključno najaviti "pitat ću" a ne odmah za drugoga obećati, jer ti poslije, ako im se ne dopadne, oni bezobrazniji vele, "zašto si dao moj broj" i zaborave u kolikoj su potrebi bili; posve nevažno o kojoj se vrsti potrebe radilo :)...
23.03.2025. (07:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dvi, tri rici...
Nisam nikada tako razmišljala..
Mislila sam, ako se već desilo, učinit ću sve da izvučemo najbolje moguće iz njega, da bude što spremniji za život.
Kao i za svako dijete.
A to za brojeve, znam. Nemam 15. :)
23.03.2025. (08:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...