Marketing
Kako je tamo, pitaju...
Svugdje ima pluseva i minuseva, odgovaram, ali najlakše je tamo gdje navikneš...
Na mjesto, na ljude, na ustaljene rutine. A opet, brzo se čovjek navikne na sve, ako si dopusti.
Vrijeme prolijeće brzinom tame, brzinom svjetlosti: iz zime u ljeto i tako u krug, vječno. Mi smo tu, dok se ne umorimo.
A napisala bi ja još, ali nema smisla tipkati. To ću ostaviti za susrete. Kao jučer, banuti.
Pa se uz kavu, pošteno napričati o svemu što veseli, sto tišti, što se događa, a što odgađa.
-Već si budna, pita.
-Ma tako sam u zadnje vrijeme programirana, kažem.
-Otusirala sam se jutros, nije mi se dalo sinoć.
-Obuci se, hladno je, odgovaram.. -Osuši kosu...
-Nije tako hladno danas, ali hoću.
Uz ranojutarnju kavu skrinšotam račune i plaćam one sa skorašnjim dospijećem. Čist račun - duga ljubav. Za peripatetike i patetiku jednostavno nemam vremena, makar odvrtim filmove (u glavi) ponekad. Slabo koristi od toga, a i komu? Jačemu? Ja, čemu? Ja o čemu? Jao, čemu? :)
Slažem današnji meni u glavi, opravdavam opravdane izostanke, cijepam drva za potpalu za hladna jutra plaćam račune i ne računam na...
Jer, iskustvo...
A tamo, kako je?
Post je objavljen 21.03.2025. u 06:34 sati.