Punoljetna je maturantica.
Želi studirati nešto i to isključivo u Zg-u, kao i većina normalnih Dalmatinki. ;)
Obožava čitati ruske klasike, mislim da ih je pročitala više od mene. (Roditelj nije ništa učinio, ukoliko ga dijete ne prešiša, tješim se).
Iako neće studirati književnost (laknulo mi je što je tako odlučila), drago mi je da čita tako komplicirane knjige. Međuostalim o zato što vježba mozdane vijuge i jača svoj intelektualni kapacitet.
Dva su fakulteta u opciji - obje su struke koje pomažu životom oštećenima, i mislim da je (nesvjesna) odluka pala još u djetinjstvu - trebalo je pomoći bratu u rehabilitaciji, a ona to nije mogla, nije znala - bila je mala. Pa je (vjerujem), sada (svjesno) odlučila usmjeriti svoj život u pomaganje drugima.
Inače, brat je sada posve zdrav i pametan i sposoban momak (da ne brinete), jer se nečiji laički rad i trud i briga i sve drugo (ljubav?) na našu i njegovu sreću isplatio.
Sutra je vodim na razgovor za posao. Neku večer me je znakovito gledala kao kad djeca nešto trebaju od vas - dopustenje za izlazak, džeparac ili nešto već tako slično.
A ona da želi raditi ovo ljeto tu i tu. Jer posao koji je radila već dvije sezone je dosadio.
Ili ga je nadrasla - da budem preciznija.
Pa sam, sretnim spletom okolnosti susrela već sutradan svoju glavnu i odgovornu ženu za zapošljavanje, koja je zaposlila i mene.
Pa smo napisale mail, sutra ide na razgovor. Iz škole je došla pomalo nervozna - kaže, već je zvala, sutra je razgovor.
Vrtim dane u glavi, nije prošlo ni dva-tri od poslanog maila, volim takve brzopotezne prilike.
Ništa se ne sekiraj, govorim, samo budi ti - kakva jesi i bit ćeš primljena u roku od 5 minuta koliko će trajati razgovor.
Smirila se vidim, jer već počinje provocirati: Što da joj kažem, da mi posao treba zbog novaca?
Smijem se i kažem joj da ne treba biti baš toliko izravna jer je žena pametna i da već zna zbog čega je došla, ali da za novce ipak pita. Mislim, ne direktno da joj se iskešira novac na razgovoru na posao nego da pita za plaću, za radno vrijeme, za opis posla koji će obavljati i sve drugo što je zanima.
Iako, razbijam joj tremu, pa kažem - ti ćeš taj posao naučiti za tri dana, tako da - ne sekiraj se. Pitanje je samo hoće li ti sjesti. Ali, ne sekiraj se niti oko toga - ionako se javljaš samo zbog novaca.
Smijemo se.
Za svaki slučaj (koji je htio da sam slobodna baš kad treba) je vozim na taj razgovor. Iako kaže da ne moram - moram, jer osjećam da joj još uvijek bar mrvicu trebam.
U slučaju da je ulovi trema, da se ima na kome ispuhati. ;)
Drž'te nam fige. Za prvo, drugo, treće.
Post je objavljen 18.03.2025. u 20:11 sati.