komentiraj (8) * ispiši * #
MOBIL
četvrtak, 23.03.2023.Zaspalo dete na prvi bus po drugi put, u istom tjednu.
Prvi puta sam to jedva opravdala, jer - nismo igrali s onim putnik-suosjećanjem, ni time što se radnim danom u jutarnjem turnusu ustaje barem sat ranije nego li sva normalna (gradska) djeca, tinejdžerskim hormonalnim disbalansima i sličnim forama, nego jednostavno(m) istinom - dete je zaspalo.
Drugi puta nije prošlo, empatije u sustava niente, istina ne donosi uvijek povoljne i priželjkivane ishode, pa sam rekla razrednici da piše neopravdani, bez beda.
Ova se poslije detetu opravdavala, pozivajući ga na razgovor sa strane, i meni mailom također, i ispalo je kao da je taj neopravdani nevoljko zapičen.
A rekoh, što je tu je, batina je iz raja izašla, neopravdani je opravdano zaslužen.
Poslije je otac djetetov, moj suprug, i ravnopravni suodgojitelj, rekao detetu da donese mobitel na pregled i da upali melodiju alarma.
I znate kaj???
Dete je imalo naštimanu onu identičnu melodiju za buđenje koja mu je svirala na mobilu prije o-ho-ho godina navečer, uspavanku.
To je ona igračka na navijanje iznad kinderbeta kaj se vrti i svira, dok dete ne zaspe, ak ne znate kaj je mobil.
ha hhhha aaaaaaaaaaaaah ha.
komentiraj (16) * ispiši * #
Štrickanje (maslinarski prilog)
nedjelja, 19.03.2023.Prekjučer i jučer fizikalije u masliniku; muž je koristio motorku jer je neke grane trebalo sasvim ukloniti, a ja sam se igrala s velikim i malim škarama i prorjeđivala grančice da krošnja dobije zraka. Da ploda bude manje, da bude krupniji, da lakše dozrije, da ga bude lakše brati. To su otprilike ti neki razlozi zbog kojih smo mi to radili, a vjerojatno to zbog toga rade i drugi u svojim maslinicima. On mi je prepuštao da ja odlučim koje su grane viška (ja sam kao nešto čitala o tome, gledala vedea, sličice, grafikone, poneki stručni rad.. pa on možda misli da ja nešto više znam, ili mi prepušta taj rizik i odgovornost kod ozljeđivanja stabla, tko bi ga znao), dok motorka ipak meni nije zgodna za baratanje pa je on morao raditi najbrutalnije rezove na stablima.
Ovo je bila prva jača rezidba u masliniku pa ćemo tek najesen znati jesmo li dobro radili. Masline su inače zamijenile vinograde ovdje, iz raznih razloga, pa je i ovaj naš maslinik na mjestu staroga vinograda kojeg je bio sadio mužev djed i kojeg smo u jednom trenutku odlučili povaditi, iako smo ga bili većinom pomladili.
Glavni razlog zbog kojeg smo ga izvadili su fazani, koje ovdje lovačko društvo uzgaja i pušta da bi imali uopće zbog čega ići u lov, a zatim se ti fazani nemaju čime prehraniti jer više nitko ne sije ni žito ni pšenicu, pa su se fazani okomili na vinograde kojih više gotovo i nema. Uglavnom, sve bi pozobali i postalo je besmisleno obrađivati vinograd. Tako da smo morali zaboraviti na sva znanja oko toga. Tako su tisućljetna tradicija, znanja i iskustva prenošena s generacije na generaciju stradale pred jednom običnom pticom, ili pred ljudima koji te ptice vole loviti, ili zbog nas malobrojnih koji im se nismo htjeli, smjeli ili znali suprostaviti.
Maslinik je inače u građevinskom području; s južne strane njega oko hektar starih ledina (nekadašnjih vinograda) je prodno, kupci su uglavnom Slovaci i izgradnja na tim parcelama je već počela, a i na drugima će vjerojatno ubrzo. Uglavnom, i ovdje je došlo pismo iz katastra o nekom prekrajanju parcela, pa smo išli uspoređivati staro stanje i novoplanirano: kod izgradnje se misli na svaki centimetar, nema da ostane viška prostora; hrvatska zemlja je očito skupo plaćena.
Strahujem pomalo, da će maslinik zasjeniti te zgrade i vile koje dolaze, i da neće više dobivati dovoljno sunca, vjetra, zraka...
I tako, dok sjeckam ja te grane i razmišljam o i svemu i o ničemu, muž krči neku divlju kupinu na sjevernoj međi i dobacuje da su škare za nervozne ljude kao stvorene, a ja mu odvraćam da se ne izražava pravilno jer škare su za nemirne duše - dušu dale, a za nervozne je motorna pila. Ili puška.
Ima jedno pravilo u rezidbi maslina, kad sam već spomenula ptice, koje kaže da maslini treba prorijediti krošnju toliko da ptica može slobodno proletjeti kroz nju. Mi smo, za sada, ipak oprezni, jer odrezanu granu je nemoguće vratiti na stablo, nemoguće je predomisliti se kada jednom napraviš rez.
komentiraj (8) * ispiši * #
PSIHOPAS
srijeda, 15.03.2023.Rekla sam mu da ukoliko ovaj pas poživi kraće od mene, ubuduće više - nemamo psa.
Pogledao me je, tražeći dodatno pojašnjenje, jer zna da ni on ni ja u životu nismo živjeli bez pasa.
Nećemo, jer nas je ovaj "koštao" kao tri odjednom i točno je znao na što mislim dok to govorim. Nije trebalo argumentirati, pa ni ovdje neću ulaziti u detalje i objašnjenja. Odšutio je, znam, ne sviđa mu se ideja.
Jer, pas je pametan, razumije sve što ga se tiče, a i ono što ga se ne tiče - pažljivo sluša. Riječi, zavidan fond razumije. Razumije sinonime pojedinih riječi. Na primjer: gladan. To je gotovo pa zabranjena riječ u mojoj kući. Moramo paziti jer na nju reagira odmah. Skoči s kauča i netremice te promatra. Papati, jesti, isti - isto - ne smiješ izreći. Kao ni hrana. Bez obzira je li jeo malo prije ili još nije ništa dobio, on reagira. Još gore je ako izgovoriš kratke rečenice tipa "Oćemo li?", "Ajmo!", "Šetati" - isto se odmah uključi, bez obzira izgovaraš li to njemu ili nekome drugome. Monstrum, uvijek se uključi, ubaci i tamo gdje mu nije mjesto.
Kad je zaista gladan, skoči, tucne me nogama po bedrima i to ponovi nekoliko puta. Pogledam ga, a on me gleda u oči netremice čeka akciju. Ustanem, krenem prema frižideru i sjetim se da bi ga mogla malo zezati. Priđe mi straga, skoči i gurne me šapama naprijed. Dođem na sred kuhinje i pitam ga "Di je?". Pogleda u mene pa u frižider. Na sekundu mu vidim nemoguvjerovati misao u očima, dok pravim se blesava glumeći da ne znam gdje me usmjerava. Hitro skoči na moje noge, pa na vrata od frižidera i opet me gleda. Tu popustim. Ne mogu glumiti vječno. A i on će krenuti lajati, revoltiran, glasno, zvonko i uporno.
Brzo uči. To je bilo očito od početka. Dođi, sjedi, lezi, šapu, mrtav, hop (na moja leđa, stolicu, u portapak, gdjegod...) je savladao u nekoliko dana. Trebalo mi je odmah biti jasno da pas je - monstrum, psiho, koji će nas nadrasti i postepeno zavladati našim životima. Ili to što tugaljivo zavija na You-tube videa tipa "baby puppies cry" trebalo nam je biti dobar signal da će moći prepoznati i naše, ljudske emocije i - zloupotrijebiti ih: skočit će na kauč i namjestiti se uz dijete koje je došlo iz škole - da ga mazi.
Pamćenje mu je slonovsko. Prije dvije godine nam je uginuo mačak, a na pitanje "Di je mačak?" poput strijele će skočiti na kauč i uznemireno lajati na prazno dvorište. Taj mačak mu je bio odani prijatelj, svašta mu je tolerirao, pa razumijem. Donekle.
Ima toga još, ali ne da mi se - moram u š*e=t*nj#u. Sama. Pssst.
komentiraj (14) * ispiši * #
PUNO
ponedjeljak, 06.03.2023.Cijenimo to mjesto mjesto na kojem lovimo mir.
Ne osjećamo potrebu za razdvajanjem.
Ne umišljamo da smo oni koji odvezujemo orahovu ljusku
i puštamo je da plovi.
To je privilegij koji obvezuje.
Na razne načine.
I to da (se) pazimo:
ja na tebe. ti na mene.
ti od mene, ja od tebe.
Nema tog znanja za koje bi se sidrili.
ono bi, možda, nudilo sigurnost.
Možda ima vjere?
Kad ulovimo sumnju, pitat ćemo: Koliko?
komentiraj (15) * ispiši * #
VIC?
subota, 04.03.2023.Ostala sam vam dužna ispričati vic, ali žalim slučaj, jutro nije dobro vrijeme za pričanje viceva.
Dakle - neću.
Ne vidim vam lice, ne vidim jeste li se probudili izgužvani od jastuka, mamurni od lošeg sna, bauljate li nespretno po stanu obavljajući jutarnje rituale. Ne znam jeste li nervozni na samo prisustvo drugoga u vašem intimnom prostoru, budi li se u vama nervoza od nečijeg glasnog ispuhivanja nosa u kupatilu, bespotrebnih i agresivnih svjetala, počinjete li dan s grčem u želudcu i možda bi vam jednostavno pao mrak na oči da čujete još i Vic. Bolje - ne.
Zatim, ne znam kako se smijete.
Zamislite, ja vam ispričam Vic, a vi se krenete nekako piskutavo smijati. Kreketavo. Histerično. Mlako. Ili još gore - luđački. Jer još niste popili terapiju.
Pa pukla bih odmah ujutro, pokvarila si dan.
Volim ja svoja jutra rana, volim kad mi uspije preduhitriti ptice, a nekmoli vas.
Tako da - ništa.
Ali nešto drugo sam vam htjela reći, možda vas bude zanimalo...
Otkrila sam jučer (bljesnulo mi) da moje perilice za rublje imaju dušu. Jedna je skroz opaljena kad je upaljena - veselo skakuće kada ima ciklus centrifugalni (uzele ste kontracepciju?), a druga voli dodire. O trećoj - sanjam. Ovu prvu sam odlučila ne koristiti jedno vrijeme; moram je rastaviti da vidim u čemu je štos, kvaka (vic?), ali nikako sastaviti sat-dva u komadu da je rastavim, pa da angažiram Čovika da je presloži i nanovo sastavi. Draga mi je, ali me previše iscrpljuje. Pa radije koristim ovu drugu, koja voli dodire. Jučer sam to otkrila: stavim ja prašak, omekšivač, dam joj struju, vodu, sve joj dam, a ona neće pa neće. Upalim je, ugasim, napravim veliki reset - neće. A onda se desi slučajan, instiktivni dodir srednje jakog intenziteta, otkriće, i ona kresne! Nije li to krasno? Emotivno-senzualno-genijalna stvar! Da mi nije nje - plakala bih po cijele dane rublje perući na obali mora, našeg plavog, Jadranskog. A imam puno rubalja, naime - puno nas je doma. Ali, hvala bogu, svi smo dobro i što je još bolje - svi još spavaju.
Jedino ptice pjevaju naveliko već.
komentiraj (8) * ispiši * #
VIC
petak, 03.03.2023.Vrlo smo kompleksna bića, melju nas razne stvari i mimo naše volje i htijenja (život? egzistencija?), a taremo se ponekad oko stvari koje su beznačajne, ali nam se u nekim trenucima čine kao da su centar svemira i da ih je potrebno razriješiti baš odmah. Nekada i jesu, i baš moramo reagirati bez odgađanja, odmah, istog trena, jer odgađajući ih - stvari se gomilaju i prijete da nas uguše.
Ali ona druga strana (nas) ne surađuje, zabušava, opstruira. Pa se hrvamo sami sa sobom, sa drugima, goli i u blatu, klizeći - kako sebi, tako i drugima - iz ruku; vrlo često igramo besmislene igre.
Neki dan sam čula vic koji mi je jako trebao prije puno godina, i baš vezano za situaciju i povijest odnosa sa osobom koja mi ga je ispričala. Lijepo je bilo dobiti takvu malu "odu" uzajamnoj gluposti, "trnu u oku", prihvatiti je obostrano u potpunosti, uz smijeh.
Dobar vic je uvijek dobro čuti, jer ponekad treba rasturiti i logiku i ratio i emociju, i samo se svemu dobro nasmijati. I vidjeti olakšanje u očima. I u očima u očima.
komentiraj (10) * ispiši * #