Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/dvitririchi

Marketing

PSIHOPAS

Rekla sam mu da ukoliko ovaj pas poživi kraće od mene, ubuduće više - nemamo psa.
Pogledao me je, tražeći dodatno pojašnjenje, jer zna da ni on ni ja u životu nismo živjeli bez pasa.
Nećemo, jer nas je ovaj "koštao" kao tri odjednom i točno je znao na što mislim dok to govorim. Nije trebalo argumentirati, pa ni ovdje neću ulaziti u detalje i objašnjenja. Odšutio je, znam, ne sviđa mu se ideja.

Jer, pas je pametan, razumije sve što ga se tiče, a i ono što ga se ne tiče - pažljivo sluša. Riječi, zavidan fond razumije. Razumije sinonime pojedinih riječi. Na primjer: gladan. To je gotovo pa zabranjena riječ u mojoj kući. Moramo paziti jer na nju reagira odmah. Skoči s kauča i netremice te promatra. Papati, jesti, isti - isto - ne smiješ izreći. Kao ni hrana. Bez obzira je li jeo malo prije ili još nije ništa dobio, on reagira. Još gore je ako izgovoriš kratke rečenice tipa "Oćemo li?", "Ajmo!", "Šetati" - isto se odmah uključi, bez obzira izgovaraš li to njemu ili nekome drugome. Monstrum, uvijek se uključi, ubaci i tamo gdje mu nije mjesto.

Kad je zaista gladan, skoči, tucne me nogama po bedrima i to ponovi nekoliko puta. Pogledam ga, a on me gleda u oči netremice čeka akciju. Ustanem, krenem prema frižideru i sjetim se da bi ga mogla malo zezati. Priđe mi straga, skoči i gurne me šapama naprijed. Dođem na sred kuhinje i pitam ga "Di je?". Pogleda u mene pa u frižider. Na sekundu mu vidim nemoguvjerovati misao u očima, dok pravim se blesava glumeći da ne znam gdje me usmjerava. Hitro skoči na moje noge, pa na vrata od frižidera i opet me gleda. Tu popustim. Ne mogu glumiti vječno. A i on će krenuti lajati, revoltiran, glasno, zvonko i uporno.

Brzo uči. To je bilo očito od početka. Dođi, sjedi, lezi, šapu, mrtav, hop (na moja leđa, stolicu, u portapak, gdjegod...) je savladao u nekoliko dana. Trebalo mi je odmah biti jasno da pas je - monstrum, psiho, koji će nas nadrasti i postepeno zavladati našim životima. Ili to što tugaljivo zavija na You-tube videa tipa "baby puppies cry" trebalo nam je biti dobar signal da će moći prepoznati i naše, ljudske emocije i - zloupotrijebiti ih: skočit će na kauč i namjestiti se uz dijete koje je došlo iz škole - da ga mazi.

Pamćenje mu je slonovsko. Prije dvije godine nam je uginuo mačak, a na pitanje "Di je mačak?" poput strijele će skočiti na kauč i uznemireno lajati na prazno dvorište. Taj mačak mu je bio odani prijatelj, svašta mu je tolerirao, pa razumijem. Donekle.

Ima toga još, ali ne da mi se - moram u š*e=t*nj#u. Sama. Pssst.






Post je objavljen 15.03.2023. u 07:00 sati.