Zaspalo dete na prvi bus po drugi put, u istom tjednu.
Prvi puta sam to jedva opravdala, jer - nismo igrali s onim putnik-suosjećanjem, ni time što se radnim danom u jutarnjem turnusu ustaje barem sat ranije nego li sva normalna (gradska) djeca, tinejdžerskim hormonalnim disbalansima i sličnim forama, nego jednostavno(m) istinom - dete je zaspalo.
Drugi puta nije prošlo, empatije u sustava niente, istina ne donosi uvijek povoljne i priželjkivane ishode, pa sam rekla razrednici da piše neopravdani, bez beda.
Ova se poslije detetu opravdavala, pozivajući ga na razgovor sa strane, i meni mailom također, i ispalo je kao da je taj neopravdani nevoljko zapičen.
A rekoh, što je tu je, batina je iz raja izašla, neopravdani je opravdano zaslužen.
Poslije je otac djetetov, moj suprug, i ravnopravni suodgojitelj, rekao detetu da donese mobitel na pregled i da upali melodiju alarma.
I znate kaj???
Dete je imalo naštimanu onu identičnu melodiju za buđenje koja mu je svirala na mobilu prije o-ho-ho godina navečer, uspavanku.
To je ona igračka na navijanje iznad kinderbeta kaj se vrti i svira, dok dete ne zaspe, ak ne znate kaj je mobil.
ha hhhha aaaaaaaaaaaaah ha.
Post je objavljen 23.03.2023. u 10:17 sati.