Una canzona vera?

Veljača u mistu

To vrime kada triba upaliti "traktora" i
obraditi ono malo preostale zemlje koja nije obrasla u kupinu i draču ili na kojoj nisu nikle apartmanske zgrade novonastalih europskih skorojevića, koji su se napokon dokopali slane vode, pretvorivši pretvorbe i privatizacije u betonizaciju.
Doduše, ne triba žuriti sa svime, prvo treba osluškivati.
Zemlju, ptice, misec, oblake i slične entitete, a osobito susjedu.
Nekidan sam čula zvuk freze (traktorića, motokultivatora) i pobojala sam se da je već počelo.
Ali nije, bila je lažna uzbuna - to susjed je prevozio drva.
Drugi dan - opet, i već sam pomislila da kasnim, a ono ekipa krenula u maškare.
Kažu da je bolje biti prvi u selu nego zadnji u gradu, a ja imam susjedu koja je prva, kada je sjetva/sadnja u pitanju.
Radije pustim nju da bude ta koja je natjerala svoje muškarce da zasuču rukave i da krenu ratovati protiv total(itar)no tvrde i suhe zemlje. Inače će mi Čovik prigovoriti da mi je glava u jantaru, a virujte mi, to je gore nego da počne beštimati sve u šesnaest, iznerviran makinom koja ne da kasno pali, nego ne pali nikako.
Ta glava u jantaru, to vam je zemljoradnički mentalni sklop, zatucani, ako san ha dobro shvatila, ali ja uvik tvrdim da je to nešto praiskonsko u ljudima, neki životni impuls usklađenosti čovjeka i prirode, njihova međuovisnost.
Zemlja te zove da je obrađuješ, a ti je čuješ. Ili si gluh.
Jedino, eto, mogla bi mu napomenuti da provjeri ulje, filter, da nabavi dovoljno nafte i da prova makinu da ne bi bilo beštimji kad počme utrka s vrimenom, a stroj krene štucati i kašljucati. Misli on o svemu tome, ali je navika da mu ja to napomenem. Jer čoviku uvik triba ženski poticaj da bude progresivan, isto kao što mu triba i muška (ili barem traktorska) zajebancija da postane agresivan.
A i ja bi mogla provjeriti kako stvari stoje sa sjemenjem, mogla bi se baviti idejnim projektiranjem i dizajniranjem vrtla i nekim predradnjama, bez kojih to oranje i kopanje ništa ne vridi.

Uz to, i masline triba obrizati, ali to je već druga priča, a ja neman do kad pričati.

Iščem mira (ili ŠČAP)

Nakon ručka sam prilegla, a onda se njegov kombi pun voća i povrća parkirao ispod prozora, baš kao i uvijek četvrtkom, uvijek u isto vrijeme.
Počeo je trubiti. Nisam ustajala, jer JA odmaram i nema te sile koja će me dignuti.
Pašče je osjetilo moju nervozu, koja je nezaustavljivo rasla. Otišlo je pred vrata pa mi je lajući i režeći poručivalo ga pustim vani i da će ga ono, rastrojeno, raščetvoriti. To pašče je toliko odano da nije ni svjesno koliko je ta frka nepotrebna. I problematična.
Šššššš, rekla sam mu, pravimo se mrtvi.
Nije prestajao lajati, a ovaj vani je trubio i dalje.
Došlo mi je da skočim kauča, ščepam prvo psa, pa onoga vani i ŠČ! Gotovo.
Onaj vani je nakon podužeg vremena ipak osjetio izostanak reakcije i iščeznuo.
Pašče je skočilo na kauč, šćućurilo se i odmah zaspalo.


Uto zvoni mobitel. Javim se. Ženski glas mi govori da sam jučer kliknula na njihovu stranicu i da...
Poklopila sam. Jednostavno nemam više strpljenja takve stvari otkantavati ufino.
Zaklopila sam oči i taman se počela opuštati kad - zvoni opet.
Opet se javim (nikad ne znaš) i opet onaj ženski glas ubrzano govori da sam jučer kliknula na njihovu stranicu i da...
Opet sam poklopila.
Nemir je narastao do maksimuma. Ustala sam, pristavila kavu, a mobitel je zazvonio i treći put. Pogledala sam broj. Javila sam se.
Rekla je da sam jučer kliknula na njihovu stranicu i da...
Pustila sam je da izvergla to što već ima i potpuno je mirnim glasom upitala:
-Hoćete li kupiti psa?
-Znate, vi ste kliknuli i...
-Hoćete li kupiti ulje?
Poklopila mi je.
Koje ludilo, pomislila sam, ovako se još nismo igrali.
Taman sam počela srkati kavu, stiže mi mail, otvaram, a na ekranu piše:

Pozdrav,
tu smo da u 3 minute pronađemo za vas brži internet, način kako smanjiti trenutne mjesečne račune i omogućimo vam da sami birate svoj TV sadržaj.
Trenutno analiziramo preko 200 ponuda, a tek manji dio je vidljiv na našim stranicama. Imamo u ponudi i akcijske ponude koje ne možete pronaći u poslovnici ili direktno kod operatera.
Sve to brzo, jednostavno, besplatno i iz udobnosti vašeg doma.
Molim vas, javite nam kad vam najviše odgovara da se čujemo telefonski ili mailom?
Srdačan pozdrav,
A. P.

Bože, promislim, koliko maltretiranja da bi mi se napokon predstavila.
Kakve li su to ponude koje su nevidljive na stranicama, nepostojeće u poslovnicama i direktno kod operatera?
Nekakve suptilne, nevidljive i tajanstvene ponude o kojima možemo isključivo razgovarati telefonski ili mailom, i to baš u trenucima kada bi ja malo počinula?
A onda sam joj pristojno odgovorila na njen mail i više mi se ne javlja.
Doduše, napisala sam joj i da obriše moj mail i broj mobitela, možda je i to razlog, stvarno ne znam. Možda me je poslušala?

Poslije sam još dugo razmišljala o tome koje sam sve stranice posjećivala i tko li me još neće zazivati izdaleka čim odlučim sklopiti oči.

8-10-e!

Osamdesete su bile, točnije osamdesetdeveta, zadnji puta kada sam vjerojatno gledala EuroViziju, ali di su osamdesete, a di smo sad?
Koja elegancija, koja romantika, koja nevinost, naivnost, a nadasve sladunjavost, vedrina... je tada vladala :).

Sjećam se, tada sam bila kod babe, a babi je bio pokvaren televizor, pa smo to gledali kod susjede doma, bilo nas je dvadesetak u boravku. Iskreno navijanje i naravno: pobjeda.

A danas, što imamo:

Raz, dva, tri - šč!

Kruška

Jučer bila u tjednom šopingu i zapela za još jedno stabalce.
Na licu mjesta išla proguglati o sorti i prvi rezultat je dao da se radi o staroj sorti kruške i da plodovi dospijevaju ljeti. Ajd, dobro, ima još mjesta za pošumljavanje vrta pa prvo upitah svog Strongmana oće li mi iskopati još jednu rupu, jer ja ovaj, imam snage i znanja samo za površinske radove, rezidbu, veranje i branje. I za konzumaciju, za to sam baš nadarena. Kako je pristao na kopanje, uzela je ja doma, i sada čekamo da malo popusti ovaj led i ide ona uskoro u vrt. A i ta moja ovisnost o stablima uopće nije loša, zamislite da svaki tjedan zapnem za neke cipele, čizme i slične artikle.
Pa to bi tribalo vriću eura Strongmanu uprtiti na leđa, dok me prati.
A ja podigla na bankomatu tristo eurića, i to mi izbacilo sve u sitnim novčanicama, kao da sam opljačkala sitnog dilera.

O vrtu intenzivno razmišljam ovih dana, sigurno je da ćemo ga i ove godine posaditi, makar minimum minimuma, jer što je vrt bez pomidora, paprike, kukumara, balancane i zeru petrosimula. I blitve! Skoro san zaboravila najbitnije! Bez blitve nema pravoga ručka. Znam da o hrani nije popularno pisati na blogu, ali protiv blitve valjda nema nitko ništa? :D

Nego ta kruška, kad sam se dokopala kompjutera čitam, to uopće nije stara sorta. Mislim, postoji, kao sorta, isto koliko i ja, to je neki talijanski križanac i nije normalno koliko nas ovi internetski rasadnici varaju. Ako je kruška stara sorta, onda sam i ja stara a to nikako ne može biti istina. A što se tiče starih sorti, čitam nekidan na Agroportalu da je samo desetak naših starih sorti povrća zaštićeno, i to mi je strašno, za voće (stare domaće sorte) uopće nemam pojma je li se itko izborio i potrudio da bude zaštićeno. Jer, jednom kada ne bude zaštićeno, vjerojatno se neće moći niti naći na tržnicama, pretpostavljam.

Di san ono stala? Što smo pričali?
Nemam pojma, uglavnom, ledeno je jako i neću ništa obrizivati od stabala dok ne prođu ovi ledovi, velike oseke i još neka čuda.
A da kruška? Zašto kruška? Pa nemam pojma, zato jer krušku još nemam u kolekciji biljaka, a ja vam eto, čini mi se, radin kolekcionarski voćnjak za slučaj smaka svita.
Da iman što isti kad ostanen sama na svitu.
Ekola.

Pozdrav svima s ledenoga juga.

Beetlejuice