Cijenimo to mjesto mjesto na kojem lovimo mir.
Ne osjećamo potrebu za razdvajanjem.
Ne umišljamo da smo oni koji odvezujemo orahovu ljusku
i puštamo je da plovi.
To je privilegij koji obvezuje.
Na razne načine.
I to da (se) pazimo:
ja na tebe. ti na mene.
ti od mene, ja od tebe.
Nema tog znanja za koje bi se sidrili.
ono bi, možda, nudilo sigurnost.
Možda ima vjere?
Kad ulovimo sumnju, pitat ćemo: Koliko?
Post je objavljen 06.03.2023. u 09:05 sati.