ANAGRAMI

RAT VAM JE URAGAN.
AMARO U INI, A REALNO?

Dva kratka komentara na dva zadnja poduža posta dvojice blogera.
Ispreturat ću ja i blogerice, ne brinite :)

Ovo(na)strano

"Mein Name ist Veronika Voss", izgovarajući ove riječi polako i naglašeno, nonšalantno je ušetao u dnevni boravak ravno iz kupatila, sav mokar, umotan u ručnik, i produžio prema štednjaku provjeriti u kojoj je fazi ručak koji sam kuhala pa ostavila dopola zgotovljen, jer sam morala malo odmoriti ispod ventilatora.
"Veronika Boss???", pitala sam, gledajući ga, fokusiravši se sasvim na njegovo lice, da mi nešto slučajno ne promakne: neki tik, neka gesta, nešto što će mi objasniti situaciju.
"Voss. Veronika Voss. Mein Name ist Veronika Voss", ponavljao je ni ne gledajući me, nego s nekim blaženim smiješkom probavao umak od gljiva.
"Tko ti je sad to?", pitala sam, "...i što je sada odjednom, je li to neka novootkrivena seksualnost, novi identitet, koji ti je...??", gledala sam mu dlakava, nimalo ženstvena prsa i pokušavala shvatiti što izvodi.
"Sjećaš se što je ono govorio tvoj nećak dok se jedno vrijeme igrao barbikama?", pitao me, ne skidajući s lica taj iritantni blaženi osmijeh.
"Sjećam se, govorio je I'm a princess", izgovorila sam tiho, smiješivši se već i sama, i pokušavala shvatiti što izvodi, upetljavajući i nevino dijete u svoje ispaljenje.
"Eeee, pa ja sam Veronika Voss", rekao je i značajno me pogledao.
"Tko je to??? Daj ne pili više, reci mi tko je to, i zašto si je se sjetio baš pod tušem?", rekla sam već dobro iznervirana.
"Opća kultura - nula bodova... pa to je kultni film, stari, kako se ono zvala glumica...", gleda me, smiješi se dok mu voda kapa niz leđa, niz bradu, niz dlakava prsa.
"Naručit ću te na pregled prostate, testisa, mozga, čega god... Nismo na Kviskoteci, što ti je, neću pogađati?", ljutim se.
"Pogledaj na YouTubeu, nađi film, pogledaj, uostalom...ni ne trebaš, samo nađi scenu u kojoj ona kaže
Mein Name ist Veronika Voss i to je sve. SVE. Ostatak filma je sasvim nebitan".
"Film je crno bijeli?", ozbiljna sam.
"Je."
Uto sam ja ušutjela, on je ručao, obukao se i otišao na posao.
Ne znam što će dalje biti.
Ništa mi nije jasno.
Idem gledati film.
Isječak.
Možda skontam nešto.
Bilo što.
...


Bonus:

Kjaro?

sklopiti oči i ne gledati
ne gledati stalno u tuđe mane
u svoje nesavršenosti
u tuđa nepodudaranja s nama
u naša razilaženja s drugima
u bolne točke
u nepreklapanje skupova
i snagu snopova
sastavljenih po drugačijim principima
pa strogo odijeljenih
prazninom, mrakom

ne hvata niti reflektor sve na sceni
većina stvari ipak treba ostati u tami
uglavnom sve treba ostati u mraku
osim onoga što osvjetljuje onaj
koji drži svjetlo u svojim rukama
ostavljajući sve drugo
izvan dohvata onima koji upiru oči
tražeći vidjeti nešto više
nešto dublje, nešto šire
a niti trebaju, niti mogu
vidjeti išta drugo
osim osvijetljenog mjesta
u točno određenom trenutku
u prostor-vremenskoj točki.

Sve je igra zapravo
igra dječaka i psa

igra laserom.

(Paziti na oči, sklopiti ih ponekad i - ne gledati)

On the road again

Bila san do dućana, autom, pa samo da zalipin što je sviralo na radiju. Volin kad auto ima radijo koji funkcijonira, pa te ponese osjećaj za filing, pa parkiraš ispod stabla u ladovini, samo da odslušaš stvar do kraja.

(par natuknica za neki budući post: mladi par na cesti, smart-parking, susret i razgovor s emigracijom, chit-chat u butigi. kapa na Planini. ručak)

Last minute to leave

Moram vam javiti da je danas prijelomni dan:
zapuhalo je,
zahladilo je,
navlače se oblaci,
kiša samo što nije,
vrime je da
napokon padne
da dobro zahladi
ohladi more
i opere ovu mašćobu iz zraka
i alkoholna isparavanja
od kojih možeš samo dišući
i to plitko
dobiti kolesterol
mantavicu
i višak kilograma.
i to nije fer
i nije pošteno
da mi udišemo sav taj masni smog
i čestice izgorjelog ugljena
i ispušne plinove nastale u gužvama
jer vi volite more
jer vi volite landrati
jer vi volite plandovati
jer vi volite bančiti
jer vi volite raspašoj
jer vi ste uvik u pravu
pa vam naši ugostitelji pripremaju
baš ono što vi najviše volite
pizze, čevape, hamburgere i masne podlanice
i sva ta nemediteranska s*anja
a na kraju će kolpati koga?
pa nas, i to zbog vas.
vrime je da kupite prnje i da idete ća.
Dici će vam škola, triba ih opremiti.
Godišnji su vam istekli,
triba raditi.
pare se potrošile
triba zaraditi nove.
želim vam
sritan sritan
sritan put!
Ciao! Adio! Čus! Šlus!
:*

P.S. jeste li zapikirali kakav plac, staru kućicu, snujete li snove o idili na moru?

More, voda i GO

Otkad mu je umro otac, mužev rođak dolazi na more iz Njemačke češće, da bi riješio neke stvari oko kuće .
On je već treća generacija tamo i ne govori hrvatski. Pokojni otac mu je govorio hrvatski, ali oženio je Njemicu pa je ova dijete naučila njemački, kao materinji, a otac nije inzistirao na tome da dijete progovori i hrvatski. S njegovim ocem smo kontaktirali - to je stara garda, koja je držala do roda, a i usput bi zamolio za kakvu uslugu dok bi bio tu i tako...

E sad, po ostavinskoj raspravi nakon smrti njegovog oca ispali su neki problemi na Vodovodu oko vodmjera, i oko vlasništva brojila, i oko imena na računu i da ne duljim, nama i Nijemcima-rođacima je sve jasno, ali ovi iz Vodovoda ne mogu popratiti papirologiju o nasljeđivanju, pa katastarske čestice, pa diobe, pa kupoprodaje, pa ne znam što sve ne, pa su tako moga muža prvo na računu proglasili udovicom, a potom su nam i prestali stizati računi, da bismo saznali da su nekako račune prebacili i na rođaka Nijemca. Kako je nama i rođaku Nijemcu sve jasno, išli su moj suprug i rođak Nijemac sve to razmrsiti s Vodovodom, nekoliko puta, naravno neuspješno. Pa su uključili i odvjetnicu, koja je svoje usluge naplatila, ali ništa riješila nije. Pa su opet išli muž i rođak Nijemac, pa naravno - ništa, pa su ovi iz Vodovoda izlazili na teren pa im se na terenu kao sve razbistrilo, ali račun i dalje dolazi na rođaka Nijemca. I tako već godinu dana, kad god rođak Nijemac dođe iz Njemačke, moj muž i on provedu jedan dan na Vodovodu, i vrate se uvjereni da su evo baš ovaj put - uspjeli.

Do ovog problema mi bi se onako, na brzinu pozdravili, jer zapravo se slabo i poznajemo, pa i ta jezična barijera, ali eto, od kada imamo taj problem s vodom, nekako se više družimo, razgovaramo i smijemo bizarnim situacijama.
Preksinoć se rođak Nijemac došao pozdraviti jer ide na put, vraća se kući, i mi smo se bome baš raspričali. On ne zna hrvatski, mi ne znamo njemački, ali engleski danas sve to premosti. Ispričao nam je puno dogodovština tu, ono baš nemogućih situacija s našom birokracijom, a mi smo ga uvjeravali da je to sve normalno i da se ne treba čuditi, nego da se samo mora naviknuti. Usput smo mi njemu ispričali sve o životu ovdje, on nama o životu tamo i baš smo se smijali.
I na kraju smo se i izgrlili i izljubili, a zapravo imamo große Problem.
A slijedeći put kad dođe, rođak je obaćao da će donijeti i bačvu piva pa da ćemo napraviti i feštu.
Ne znam samo hoćemo li zvati i ove iz Vodovoda, jer da nije bilo njih, ne znam bi li se ikad bili ovako zbližili.

Jutro u Japanu

1 grafikon

Moliću lipo, ako ode ima kogod pametan pa da klikne na link i da pogleda grafikonsku situaciju u zemlji izlazećeg sunca (i to po sva četiri kriterija: novi slučajevi, smrtni slučajevi, cjepiva, hospitalizacije), i da mi sve to rastumači, jer meni to ništa nije jasno.

Ima i drugih zemalja tamo za odabrat, pa mozete putovati i istraživati di vas je volja i koliko vas je volja, bez obzira na cjepni status.
S druge strane (svita), američki CDC daje preporuku za apdejtanje statusa. Ne misle na fejspuk, naravno.

Dobro jutro

Jedna GRUBA RIČ za MORE

NEOGRANIČEN PRISTUP

Jutros sam umjesto bloga otvorila Jutarnji list.
Naišla sam na jedan krasan naslov, o jednoj staroj dami, o plućima jedne države, o umjetnom disanju i financijama, i pročitavši uvodni dio teksta jako se zainteresirala za temu kad - lokot.
Pisalo je: PRETPLATITE SE ZA NEOGRANIČEN PRISTUP.
Rekla sam si: jebeš to, život je more (a ne bazen), kliknula na Slobodnu Dalmaciju, otvorila rubriku MORE i htjela pročitati nešto o tome kako uspješno loviti u kurentu, kad - lokot i poruka: PRETPLATITE SE ZA NEOGRANIČEN PRISTUP.
Sve je to isti bager, rekla san i ugasila sve.
Na botun.

(P)lutanje

Ima tu jedna žena, mila, fina, kulturna, draga - tu živi, jer tu se udala. Ne smin napisati oklen doklen je došla da se kogod ne uvridi i ne iznapada je. Ne smin napisati ni kako se zove jer je to tamo dosta često ime pa bi odma znali i ko je. Ne smin napisati ni koliko godina ima jer bi vi odma počeli filozofirati o klimakterijima, vrstama, podvrstama, predvrstama i postvrstama istih.
Ne smin van napisati ni koje je struke jer bi vam štošta bilo jasno.
Uglavnom: žena se kupa dva puta dnevno: ujutro i navečer,
ka da uzima terapiju.
Uz to, ona ima i rutu plivanja.
Vjerojatno joj nikad nije uspilo (a niti neće) naučiti tehniku plutanja.
I najbolje od svega: ona to rutinsko plivanje po receptu preporučuje svakome koga trevi na cesti.
Srića, velika srića je da je mi, oduvik i zauvik odovud - ne obadivamo.
Mislin, doživljavamo je, volimo je, draga je i sve to, ali ne govorimo joj nebuloze tipa: brate, ženo, kad si u Rimu, ponašaj se kao Rimljani.

Plivaj kako i koliko ti triba, al pusti druge da plutaju kad i kako ih je volja.

U fokusu: točka

Nemam force vama tu objašnjavati neke stvari, a pogotovo ne one koje mi se nisu sasvim razbistrile. Same od sebe.
Primjerice, zadnjih sam dana toliko umorna od vrućine i od sviju (da ne nabrajam), da sam u kauč-pozi bila fokusirana na samo jednu točku (na plafonu) i nisam se imala snage podići i vidjeti o čemu se tu točno radi.
Prvo sam mislila da se komarac zalijepio i da visi naopako čekajući da ja zaspem da mi se krene napiti krvi, pa sam ustala i umetnula tabletu za/protiv komaraca u aparat za tablete i čekala. Točka se nije pomaknula s mjesta ni taj dan, a ni sljedeći, pa sam to priopćila i Čoviku.
On je prestao čitati (Dežulovića, vjerojatno) i prišao mi je, namjestio glavu iza moje i nekoliko trenutaka promatrao tu točku zajedno sa mnom. Točka se mogla vidjeti i s njegove stolice, ali, eto, valjda je htio vidjeti to što ja gledam iz moje, kauč-perspektive.
"Nije to komarac", rekao je.
"Znan da nije. Ventilator bi ga otira već, to je nešto drugo."
"Ne znan", rekao je i vratio se čitati (pokojnog Matijanića, možda).
Promatrala sam danima tu točku, koliko mi vrijeme dopušta, naravno, i nisam ništa određeno spoznala o njoj.
Jutros, nakon dobrog sna, popela sam se na kauč, uhvatila točku prstima, odlijepila je s plafona i pogledala je izbliza.
Izgledala je kao mrvica, komadić osušenog cvijeta oleandra.
Nisam bila posve sigurna da je to što držim u rukama i gledam zaista to što sam pomislila da jest, pa sam je bacila u miješani komunalni otpad i, za svaki slučaj, oprala ruke.

Sad ću, nadam se, biti fokusiranija.

Hokus pokus parapokus

Jučer me nije bilo tu jer sam se bavila nekim vLažnim stvarima.
Zapravo, da ne bi došlo do zabune i brkanja pojmova, moram ih najprije objasniti (sama sebi, naravno): kad kažem "vlažno", onda razlikujem "važno" i "lažno" - dakle; vlažno.
Uzmimo dvije čaše; recimo... one vinske, na stalku, s tankim stijenkama, koje, kada ih kucneš prstom, ili jednu drugom, visoko i dugo rezoniraju.
Dakle, uzela sam takve dvije čaše i u jednu sam ulila vodu, običnu vodu, slavinsku, nebuteljiranu i dodala prstohvat soli (pazila sam, o kako sam pazila na salanitet otopine); u drugu pak, ulila sam more (more, more naše plavo).
Sve sam prekrila krpom i ostavila preko noći.

I jutros: ne mogu vjerovati!?
Nikome, a bogme ni sebi.
A vi?

Jutros samo dvi:

Fala Vam.

Dobrojutro more

prišla san mu, jutros, da ga pitan nešto važno, natašte:

o, što li si, o more, o amore, o more zlato?

ja san ti, mala, jedna obična, mutna bara, puna žaba i žabara.

o, more, o more, amore mio, pa kako si jutros tako... slatko?

da-da; i slatko san, i plitko, i pitko... krekeće mi more.

a ja ga gledan, pa se čudin, pa se pitan je li more dobro, ili ludin?

Tri put samo

san malo molala
i ušla u more:
jedanput š Njin
dva put š Njima
i basta.
...
trudila san se da pri tomen izbjegnen teroriste, i nekako mi je (jedva) uspilo.
Noću.
Jer ovi:
danju okupiraju svaku stopu obale,
svaki kantun mora
guraju se s plastikama
otimaju se za kantice i lopatice
izvode perverzije s napuhancima
skijaju se po moru
i sanjkaju se na banani.
noću isto izlaze i bazaju oko mora,*
vozaju em-bicikle, em-romobile, em landrovere
pa i po škrapan (moraš stalno paziti).
ližu pice, grizu sladolede, i žderu tone pive
a ujedno i škljocaju
u more, u nebo, u ljude
u prazno
u isprazno
tako da...
užas.
...
čekan da se ižive i da iđu ća.

Za..., rez

je moja najslabija - točka;