Nemam force vama tu objašnjavati neke stvari, a pogotovo ne one koje mi se nisu sasvim razbistrile. Same od sebe.
Primjerice, zadnjih sam dana toliko umorna od vrućine i od sviju (da ne nabrajam), da sam u kauč-pozi bila fokusirana na samo jednu točku (na plafonu) i nisam se imala snage podići i vidjeti o čemu se tu točno radi.
Prvo sam mislila da se komarac zalijepio i da visi naopako čekajući da ja zaspem da mi se krene napiti krvi, pa sam ustala i umetnula tabletu za/protiv komaraca u aparat za tablete i čekala. Točka se nije pomaknula s mjesta ni taj dan, a ni sljedeći, pa sam to priopćila i Čoviku.
On je prestao čitati (Dežulovića, vjerojatno) i prišao mi je, namjestio glavu iza moje i nekoliko trenutaka promatrao tu točku zajedno sa mnom. Točka se mogla vidjeti i s njegove stolice, ali, eto, valjda je htio vidjeti to što ja gledam iz moje, kauč-perspektive.
"Nije to komarac", rekao je.
"Znan da nije. Ventilator bi ga otira već, to je nešto drugo."
"Ne znan", rekao je i vratio se čitati (pokojnog Matijanića, možda).
Promatrala sam danima tu točku, koliko mi vrijeme dopušta, naravno, i nisam ništa određeno spoznala o njoj.
Jutros, nakon dobrog sna, popela sam se na kauč, uhvatila točku prstima, odlijepila je s plafona i pogledala je izbliza.
Izgledala je kao mrvica, komadić osušenog cvijeta oleandra.
Nisam bila posve sigurna da je to što držim u rukama i gledam zaista to što sam pomislila da jest, pa sam je bacila u miješani komunalni otpad i, za svaki slučaj, oprala ruke.
Sad ću, nadam se, biti fokusiranija.
Post je objavljen 07.08.2022. u 08:40 sati.