More, voda i GO

Otkad mu je umro otac, mužev rođak dolazi na more iz Njemačke češće, da bi riješio neke stvari oko kuće .
On je već treća generacija tamo i ne govori hrvatski. Pokojni otac mu je govorio hrvatski, ali oženio je Njemicu pa je ova dijete naučila njemački, kao materinji, a otac nije inzistirao na tome da dijete progovori i hrvatski. S njegovim ocem smo kontaktirali - to je stara garda, koja je držala do roda, a i usput bi zamolio za kakvu uslugu dok bi bio tu i tako...

E sad, po ostavinskoj raspravi nakon smrti njegovog oca ispali su neki problemi na Vodovodu oko vodmjera, i oko vlasništva brojila, i oko imena na računu i da ne duljim, nama i Nijemcima-rođacima je sve jasno, ali ovi iz Vodovoda ne mogu popratiti papirologiju o nasljeđivanju, pa katastarske čestice, pa diobe, pa kupoprodaje, pa ne znam što sve ne, pa su tako moga muža prvo na računu proglasili udovicom, a potom su nam i prestali stizati računi, da bismo saznali da su nekako račune prebacili i na rođaka Nijemca. Kako je nama i rođaku Nijemcu sve jasno, išli su moj suprug i rođak Nijemac sve to razmrsiti s Vodovodom, nekoliko puta, naravno neuspješno. Pa su uključili i odvjetnicu, koja je svoje usluge naplatila, ali ništa riješila nije. Pa su opet išli muž i rođak Nijemac, pa naravno - ništa, pa su ovi iz Vodovoda izlazili na teren pa im se na terenu kao sve razbistrilo, ali račun i dalje dolazi na rođaka Nijemca. I tako već godinu dana, kad god rođak Nijemac dođe iz Njemačke, moj muž i on provedu jedan dan na Vodovodu, i vrate se uvjereni da su evo baš ovaj put - uspjeli.

Do ovog problema mi bi se onako, na brzinu pozdravili, jer zapravo se slabo i poznajemo, pa i ta jezična barijera, ali eto, od kada imamo taj problem s vodom, nekako se više družimo, razgovaramo i smijemo bizarnim situacijama.
Preksinoć se rođak Nijemac došao pozdraviti jer ide na put, vraća se kući, i mi smo se bome baš raspričali. On ne zna hrvatski, mi ne znamo njemački, ali engleski danas sve to premosti. Ispričao nam je puno dogodovština tu, ono baš nemogućih situacija s našom birokracijom, a mi smo ga uvjeravali da je to sve normalno i da se ne treba čuditi, nego da se samo mora naviknuti. Usput smo mi njemu ispričali sve o životu ovdje, on nama o životu tamo i baš smo se smijali.
I na kraju smo se i izgrlili i izljubili, a zapravo imamo große Problem.
A slijedeći put kad dođe, rođak je obaćao da će donijeti i bačvu piva pa da ćemo napraviti i feštu.
Ne znam samo hoćemo li zvati i ove iz Vodovoda, jer da nije bilo njih, ne znam bi li se ikad bili ovako zbližili.