Dva kotača dovoljna

26.05.2010., srijeda

TREKKING NA MLJETU 22.5.2010.

Oko 200 ljudi je prošlo mljetskim stazama. Posvetit ću se najbitnijima :) ; Bobo, Valek, Branko, Ema, Ninoslav, Hrvi, Roža, Tomislav, Domagoj, ja i 3 nove cure koje smo upoznali u busu-Vanda, Tihana i Lana. Putovali smo busom iz Zagreba do Trstenika, tamo se ukrcali na brod i došli u hotel na prijave tek nešto prije ponoći u petak. Atmosfera u busu je bila fantastična, svi smo se zarakijali zahvaljujući Valekovim putnim asesoarima i Brankovim konobarskim sposobnostima koji su obuhvaćali točenje rakije i visikija u tunelima, zavojima itd. Roža i Valek se najviše zgazili :) Još su nastavili cugat kad smo došli u hotel i išli na spavanac tek oko 2, start trke je bio u 9:30 idući dan (u subotu). Moram priznati da sam se stvarno osjećala spremnom za ovu trku i nekako sam gajila nade da ću u OK vremenu završiti (zbog mljetskoj terena, nema mnogo brda). Još prije puta je pao dogovor da Roža, Ninoslav, Branko i ja trčimo zajedno. Muž mi još uvijek ima ozljeđeno koljeno pa je rekao da će trčat koliko ide i onda planinarit. Ostatak vesele ekipe je došao planinarit i zabavit se. Staza je imala 8 kontrolnih točaka i cca 31km bez gubljenja. Mljet je predivan, to i vrapci na grani znaju pa nema smisla o ljepotama Mljeta pisati na veliko i na široko. Stazu je slagao Šimun, poznati pustolovac (a sad i znam i da je veliki zabavljač i zajebant). Na Šimunov znak trka je počela. Favoriti su se već u početku izdvojili. Hrvi je odmah ostao iza nas, Branko je otpao na drugom ili trećem kilometru, ostali smo Roža, Ninoslav i ja. Do KT 4 smo i bili u toj grupaciji, nakon toga je Roža povukao i sve ostalo je već povijest....mamuran nakon pijanke Roža je ušao u cilj (za nas) kao pobjednik. Visoko 5. mjesto za Rožu!!! Legenda mljetskog trkkinga. Svi su znali za njega i Valeka jer smo bili jako glasni u busu, cure iz busa nisu mogle vjerovati Rožinom plasmanu :) Sljedeće godine ima da ide na ultru! :) Trku nastavljam s Ninoslavom koji do KT 10 zaostaje pomalo iza mene. E da! Kod muža u torbu sam stavila hranu i kako me povukla masa na početku, ostala sam i bez muža i bez hrane-imala sam samo 3 šećerna bombona... na kraju se ispostavilo i više nego dovoljno :) Negdje nasred trke sam se izgubila (sama sam se navigavala do KT 9) i to fest...s kolegicom i prijateljicom Gogom (koja je na kraju došla treća) i Ninoslavom, popeli smo se na vrh brda i izgubili nešto manje od sat vremena....Nakon toga mi se javio prkos i otrčala sam u dobrom tempu ostatak staze. Na jednom dijelu se preplivavalo 12 m; stvari u vreću za smeće i plivaj! More je bilo hladnjuckavo, ali mi je super došlo jer sam bila osvježena za finiš. Na kraju sam došla 7. na cilj i rasplakala se od sreće :) Žana, meni jedna od najnajdražih sljemenašica, moja prijateljica, koju smo sretali po putu nas je fest opskrbila napitcima i hranom i, naravno, oraspoložila nas svojim humorom :) Ostatak ekipe je oduševljeno ušao u cilj i odmah su pali dogovori za ostale trekkinge i trke :) Onaj, THE ONE, kojeg smo željno i s nestrpljenjem iščekivali, Valek, ušao je u cilj nakon 10 h (pakla) šepajući, ali iz daljine već bacajući fore :) Svima se zahvaljivao na pljesku kojeg je dobio poput kakvog pobjednika, a za sve nas-to i jest. Napokon, svi na okupu, prepričavali smo doživljaje ostatak dana :) Eto, to je više-manje to, sad ću samo par zanimljivih stvari nabacati- Bobo je nastupio u, za nas, još nikad viđenim tenisicama (??) :) Na startu su drugi natjecatelji upirali prstom u to čudo :)) Fantastični trojac zgodnih i pametnih cura nas je oduševio, dogovori za planinarenje i druženje su pali još u busu! Dan nakon trke su se skoro svi okupali u Malom jezeru, vrijeme i atmosfera je bila fantastična! Smještaj u hotelu i hrana također, žderalo se sve u 16. Jedva čekamo Velebit trekking! ;) Rezultati : Roža - 4h 35min Ivka - 5h 34min Hrvi, Branko - 5h 59min Ninoslav - 6h 15min Domagoj - 7h 17min Tomslav, Bobo, Vanda, Ema - 9h 7min Valek - 10+h i diskvalifikacija (nema KT 13) Pozdrav, Ivka ;)

- 11:35 - Komentari (4) - Isprintaj - #

20.05.2010., četvrtak

Divnog, prvog dana u mjesecu svibnju krenuli smo prema Kumrovcu. Plan je bio pozdravit druga Tita i napravit dobar trening. Oboje je učinjeno. Krenuli smo na put Boris, Neven i ja. Nisam bila sigurna hoćemo li doći do cilja (i natrag) jer nismo imali Samca ni mog muža, koji tu duljinu imaju u peti, a ja sam poznata po odustajanju... .Iznenadili smo i sebe i sve druge s kojom lakoćom smo došli do tamo. Momci su došli u Podsused oko 7, u pola 8 već smo bili na putu za Zaprešić. Ravno, ravno, malo gore, malo dolje i eto nas. 42km u jednom smjeru od mene, dečki su sumarno napravili nešto više od 100km jer ne žive na rubnom dijelu grada kao ja :) Pojeli smo i popili tamo, malo odmorili i krenuli natrag. Neven i ja smo tad dogovorili da ćemo zajedno krenuti na plivanje u Posejdon. I jesmo ovaj tjedan. Nekoliko dana kasnije održan je Forrest Gump u maximirskoj šumi, trka u trajanju od 12h, organizirana od strane AK Sljeme, čiji sam ponosni član. Imala sam čast trčati u štafeti s prošlogodišnjom pobjednicom Veronikom Jurišić (koja je u 12h otrčala nevjerojatnih 125km!!), Katjom i Silvijom. Ja sam trčala 2h i za to vrijeme napravila 19,4km. Dosta sam zadovoljna jer je (za mene) to super rezultat uzevši u obzir da sam pozdravljala i pričala s nekoliko prijatelja koji su došli tamo za vrijeme trke. PS-smršavila sam ;) U međuvremenu sam položila i biokemiju, što znači više slobodnog vremena ;) btw-ovaj Neven iz Kumrovca nije Samac :) Pozdrav ;) Ivka

- 12:50 - Komentari (5) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.