Dva kotača dovoljna

30.06.2013., nedjelja

VELEBIT 100

Je li bi rado čuli zanimljivu priču ? Naravno ! Priča nas razoružava i priprema na glavnu poruku, u njoj se prepoznajemo. Sjetimo se da bi i sveto pismo moglo suhoparno nabrajati pravila, a u stvari je zbirka uzbudljivih i lako razumljivih priča. No nismo ovdje zbog svetog pisma, već poradi šlag utrke treking lige, kultnog svetišta svih trekera: VELEBIT ULTRA TRAIL - a 2013. BROJKE: 100 km 1 izazov ! 104 aktera (98 muškaraca, 6 žena). 6000 metara kumuliranog uspona, 6000 metara kumuliranog silaska 32 sata limita. Nakon 7 mjeseci priprema; 22. je dan 06. mj. 2013., sat zvoni u 03.00 sata, poradi nervoze nisam ni oka sklopio. Odlazim do kuhinje, kajgana i panceta, pripremam ih i jedem stojećki, projektu je došao kraj, za dva sata kreće moja pustolovina života. ČISTO LUDILO: Ova unikatna komedija dogadja se u frizerskom salonu „Čisto ludilo“ i ispunjena je spontanim, iskričavim humorom. Uvijek je tijesno vezana za grad u kojem se događa, lokalne prilike i ljude, a sve što se u njoj upotrebljava stvarno je i autentično. U Klubu Kina Grič u 12. mj. 2012. nakon spomenute predstave („Čisto ludilo“) zagrebačkog kazališta Komedija čiji ste kratki sadržaj upravo pročitali započela je priča o strategiji i taktici koja je potrebna za završetak utrke VELEBIT 100. Carin&Tadeja, prekaljeni „ratnici" ovog sporta, prvi su mentori. Nakon teorije, trebalo se i pripremiti. PRIPREMA: U sklopu zimskih priprema AK SLJEME pod vodstvom „gurua“ dužinskih priprema u Hrvata Dragana Jankovića odradio sam zimsku bazu. Trčalo se od 20 – 35 km po snijegu, ledu i kiši na savskom nasipu, Bundeku, Jarunu, nedjeljom se radila Lagvić liga. Kako bih simulirao uvjete na utrci dva i pol mjeseca prije utrke prešao sam na režim: subota navečer 20 -30 km oko Jaruna, nedjelja ujutro rute od 25 – 37 km po Medvednici u društvu prof. Miokovića, hvala Mile. POZORNOST: Utrke ovog tipa aktere uvlače u vrtuljak svoje događajnosti, ne dopuštajući mu da predahne. Taj odnos trebanja aktera i utrke neraskidiv je. Spartanska utrka VELEBIT 100 (posvećena na spomen svim braniteljima na Velebitskoj bojišnici u akcijama Poskok 1 i Poskok 2) zapravo predstavlja avanturističko putovanje čovjeka na putu do spoznaje krajnjih mentalnih i fizičkih granica. START: 05.00 sati; trg Marasovića (ulaz u Nacionalni park Paklenica). Na samom startu trema i nervoza je nestala, došlo mi je do glave da je to to, da sam stigao do kraja puta i da će se sve „uskoro“ završiti, rekao sam si: „napravi to do kraja“ ! i onda je čika Šimun označio start, kolektivna emocija - vrištimo, trekerska gozba je počela ! Prvi dio, po mom ukusu, uzak i divlji kanjon Male Paklenice, skok s kamena na kamen, svako malo penji rukama i nogama, to se traži ! U ovim trenucima krećemo se u savezu: Tadeja, Dražen i ja. Dvostruka pobjednica (u nedjelju se uspostavilo i trostruka, svaka čast Tadeja, kapa dole !) diktira tempo, ulijeva nam sigurnost. Slijede prva cvikanja: Mala Paklenica, Njive Lekine. Oko 08.00 sati nalazimo se na Ivinim Vodicama (izvor 15 km udaljen od starta), limena kanta, voda iz bunara, prava romantika. Staza nas vodi dalje podno Sv. brda, pogled na isto u kombinaciji s morem i suncem…, reći ću samo: „tko nije bio, neka niti ne zamišlja“ ! Trčimo prema dole, u 09.00 sati nalazimo se na Libinju – tranziciji 1 (22 km), sunce već prilično prži, kratki predah u hladu automobila, jedan Corny i idemo dalje. Prema KT 6 Bukva, Tadeja ubrzava, Dražen i ja ne možemo tako, pa u svom tempu nastavljamo dalje. Vruće je, užasno je vruće, nalazimo se na makadamu iznad tunela Sv. Rok, kretanje je svedeno na najmanju moguću brzinu, pjevaju se borbene pjesme, pitamo se što nam je ovo trebalo. U ovim trenucima nalazimo se na 30 km utrke, napori su veliki, utrka se pretvara u agoniju, počinjem sumnjati u ishod. Ususret nam dolazi vozilo GSS - a, staje, pita nas: „jesmo li dobro ?“, ne govorimo ništa, klimamo glavom gore dole. Srećemo Carina, ovog puta u logistici, diže nam moral. I konačno spas, Mali Alan – tranzicija 2 na 40 km. Trpam u sebe kukuruzni kruh, kekse, pol` jabuke, isotonic i vodu, dobio sam se, k`o nov sam. Slijedi lakši dio, makadam po šumi kroz minska polja, za natjecatelje iz inozemstva ovo je bila prvorazredna turistička atrakcija. Krećemo se prema najmarkantnijem vrhu Velebita 1752 m n/v Sv. Brdu, Dražen povraća, pa put nastavljam sam. Nakon osvajanja Sv. brda, nalazim se na polovici utrke. Oko 20.00 sati stižem do KT 17 Borisovog doma, srećem poznata lica: Pećo, Golec, Ćura, pitaju me: „je li idem dalje ?“, odgovaram, naravno da da ! Ulazim u noć što pojačava osjećaj pustolovine, penjem prema gore ka KT 18 Stražbenica. Na putu prema Stražbenici prestiže me natjecateljica iz Mađarske, kaže: „da je bila dva, tri puta na stotki u Mađarskoj, ali da joj je ovo prva prava stotka“, znamo da je Mađarska poznata po planinama. Srećem Gašpera, te zajedno stižemo do Rujna – tranzicije 3 (77 km). Slijedi veliko finale. Uspinjem se prema Crnom vrhu, svako malo zaspim u hodu, teško održavam budnost, za svaki korak izdajem si naredbu: napravi korak, napravi korak…u ovim trenucima empirijski spoznajem svu težinu ove utrke ! Shvaćam da mi se može desiti da ne uspijem i obuzima me užas, dajem totalni gas, penjem se do vrha poput životinje. Vani sviće, užasno mi je hladno, sav se tresem, aktiviram astro foliju, omotao sam se od ramena do koljena, sve šuška za popizditi, ali djeluje. Spavajući u hodu krećem se prema cilju. Hotel Alan – cilj, PLJESAK ! derem se JAČE PLJEŠĆITE ! Nakon 26 sati i 56 minuta u 08.00 sati ujutro 23.06.2013. uspješno je završila moja pustolovina Velebit 100. Zvonimir Roža Oznake: pustolovne utrke

- 19:53 - Komentari (5) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.