Dva kotača dovoljna

01.10.2011., subota

Put u češku

UVOD :) Ideja je krenula negdje početkom proljeća, surfajući sam naletio na stranicu sa slikam touring bicikala ( http://tinyurl.com/58ucfo ) i počeo razmišljati o tome.. Natuknuo sam Bruni da bi mogli napraviti takav izletić a on naravno odmah pristao počeli smo razmišljati gdje bi mogli ići. Prve ideje su nam bile po hrvatskim otocima, Velebitu, do Budimpešte i natrag.. Ali na kraju je pala odluka da idemo na Greenway koji povezuje Bec i Prag jer su moji doma kada su čuli da idemo cestom do Budimpešte poludili i počeli pripovijedati o vađenju organa i razno raznim stvarima. Greenway je onako dosta pitom pa je to prošlo doma na sjednici upravnog odbora i kod mene i kod Brune. Bicikli i stvari s kojima smo išli na put Paralelno s odabirom rute smo i kupovali stvari koje nam trebaju. Bruno je za početak trebao bicikl :) , na svu sreću našli smo odličan bajk za male pare jer je bio godište 2006.. Ja sam od prije imao jednu stariju specijalku koju je trebalo prilagoditi za taj put, ne bi čovjek vjerovao koliko je teško nabaviti neke dijelove, a kada po dućanima traziš za sto ti treba svi se isčuđavaju.. imao sam problema s nabavkom stražnjeg nosaca jer na specki nemam očice za postaviti nosac, Bruno takvih problema nije imao jer je na njegovom bajku nosac bio već kada ga je kupio. Namučio sam se i s nabavkom guma jer sam želio malo deblje gume ( 28x622 ) jer je u opisu puta na njihovoj stranici stajalo da ima makadamskih dijelova puta, pokazalo se kao dobra investicija na kraju..zadnjih mjesec dana prije puta mi je bicikl odležao na servisu, nikako nije stizala iz Shimana 8spd kazeta za cestovnjaka, na kraju je stavljena mtb kazeta.. Bisage smo kupili najjeftinije sto smo uspjeli naći, to se kasnije pokazalo i kao malom manom :) .. Ja sam imao prednje 2x20L i stražnje 40L, Bruno samo stražnje 64L.. Imali smo i torbice na volanu u kojima smo držali dokumente, grickalice, elektroniku i itd.. Stvari koje smo nosili Ja: Pokušavao sam ponijeti sto manje odjeće, nosio sam najmanje sto sam mislio da ce mi trebati, na kraju je ispalo taman. Otprilike je bilo ovako: • 2 para bicki • 2 bic. majice (1 dugih 1 kratkih rukava) • Bic jakna • 3 para bic čarapa i 2 para običnih • Nešto sitno „civilne“ odjeće • Tenisice • Spd cipele • Natikače • Naočale • Kaciga • Zračnice,pumpa,sajle za kočnicu i mjenjač,set zakrpa,alat • Rezervna vanjska guma • Šator • Vreća za spavanje,karimat • Kuhalo • u-lock i sajla • fotic,mobitel • pribor za prvu pomoc, sve kaj ide u toaletnu torbicu • još neke sitnice, ako se sjetim dodati ću :) Bruno: ______________ Cijele pripreme za put su išle jako sporo..Jer smo i jako rano počeli razmišljati o cijelom izletu, cijelo vrijeme smo razmišljali kako ima vremena, ima vremena.. počelo je sa „ma daleko je to, ima još 5 mjesec do toga“, a na kraju smo dan prije kupovali dosta sitnica i malo bitnijih stvari, da ne kažem da sam ja bicikl sa servisa dobio 3 dana prije puta (nakon odležanih cca mjesec dana u servisu).. Kraj uvoda :) U cijeloj toj nazovimo organizaciji puno su nam pomogli mnogi ljudi sa hr.rec.bicikli news grupe sa svojim savjetima i iskustvima, zahvaljujemo im se svima jer nam je ovo bio prvi takav izlet, a uvijek je najbolje cuti savjete iz prve ruke sto su nam oni omogućili. Ovaj blog smo odlučili napraviti prvenstveno da ljudi mogu doći lakše do informacija o Prag-Bec greenway-u jer su nama recimo takve informacije nedostajale prije puta. Također mislimo i da bi se ljudi lakše odlučivali na takve izlete da ima vise dostupnih informacija o takvim putovanjima te da to ne predstavlja vise nekakav bauk, da se većina ljudi ne iscuđava kada čuju da ideš biciklom na duzi put .. PUT 1. DAN Breclav-Valtice-Mikulov-Novy Prerov 37,5 km 2:00 h – vožnja 3:00 h – ukupno Početak puta je bio kao u filmu. Vlak je kretao u 6:40, naravno zaspali smo oboje, ja sam u 48 sati prije puta odspavao ravno 4 sata jer sam imao ispit dan prije polaska, a Bruno se još oporavljao od ispita koje je polagao nekoliko dana ranije. Dogovor je bio da onaj tko se probudi prvi nazove drugoga te da u 6 budemo na kolodvoru jer nismo imali kupljenu kartu. I tako se Bruno probudio prvi i nazvao mene, ja sam mu nesvjesno poklopio, a on je mislio da sam budan. To se dogodilo oko pola 6, a oko 10 do 6 mi je tata došao u sobu i probudio me, shvatio sam da opako kasnim te se oblačim brzinom munje i krenem, nakon jedno 3 min vožnje se sjetim da nisam ponio naočale i brzo natrag, zvonim mojima, tata izletava u boksericama van ispred zgrade i čuva mi bajk dok ja prekopavam sobu, vadim sve živo iz svih ormara u sobi a naočala nigdje, nevjerujuci kako ih nema mama mi daje neke svoje „muhare“ i nemajući drugog izbora uzimam ih i trk na bajk..pedaliram najbrže sto mogu.. U međuvremenu me Bruno zove da vidi gdje sam, ja razmišljam o tome kako ce me čovjek razbit jer toliko kasnim, no saznajem da ce on doći još kasnije od mene i da kupim kartu i za njega. Naime zaspao je sjedečki nakon sto je nazvao mene. Dolazim na kolodvor u 6:30, no nemam para za kupiti 2 karte te čekam Brunu koji dolazi minutu poslije. Uzimam pare od njega, ali fali mu cca 140kn, sva sreća da je gospoda na šalteru htjela primiti eure inače ne bi mogao kupiti karte jer sam imao tek nešto vise kuna nego sto je došla jedna karta. Karte imam u ruci u 6:38, brzo tražimo vlak i vidimo da vlak na svu sreću KASNI :) , i to lijepih 45 min.. ne znamo zbog čega je bilo to kašnjenje jer je vlak već bio na peronu, ali je nama u svakom slučaju odlično došlo. Zamolili smo konduktera da netko otvori vrata od vagona u koji idu bicikli,ali nakon 10ak min čekanja smo uvidjeli da se to neće dogoditi pa smo bicikle unijeli kroz „putnička“ vrata. Bio je nešto tezi manevar ali uspjeli smo. Smještamo se u kupe i nakon toga ja odlazim potražiti konduktera da platim kartu za bicikle. Brzo sam se dogovorio s njim, razuman čovjek je tražio 30kn za oba bicikla (umjesto 2 puta po 5 eura koliko je službena cijena karte u tom vlaku), posto nisam imao ništa kuna dao sam mu 5 evra koje je on strpao u đep i svi sretni zadovoljni :) .. Do Bratislave smo se teleportirali, zaspali smo bez imalo problema. Od Bratislave do Breclava gdje smo se iskrcali je bilo otprilike 2h vožnje, u to vrijeme smo pojeli sendviče, ja sam našao naočale koje sam mahnito tražio to jutro u ruksaku i dao Bruni „muhare“ jer je on zaboravio svoje.. Prije Breclava smo zamolili na mješavini znakovno-englesko-ceskog jezika kondukterku da nam otvori vrata vagona da možemo lakše iznijeti bicikle, sto je ona kasnije i napravila.. I eto nas, iskrcali se počelo je Prvi dućan je bio nas, kupili smo vodu i kartu koja prati nas greenway. Trebalo nam je otprilike pola sata vožnje da izađemo iz Breclava i spojimo se na greenway, vrijeme je bilo odlično, oznake na greenway-u fantastične tako da se niti jednom nismo izgubili. Staza je prolazila većinom uz obrađena polja i livade, na početku je bilo makadama i lošeg asfalta pa sam se zabrinuo da bi tako moglo biti cijelo vrijeme sto ne bi bio veliki užitak voziti na specijalki.. Za cas smo bili u kampu koji je Bruno pronašao dok smo bili u Zagrebu. Ispalo je da je to obiteljsko gospodarstvo, kampirali smo iza te kuce u nekakvom poluvocnjaku..super smještaj, sve cisto, ljudi ljubazni, dobra atmosfera. Bruno je krenuo kuhati tjesteninu iz vrećice, ali ispala je juha.. Rano smo krenuli na spavanje jer nam je plan bio da se svaki dan dižemo u 5. Dok smo se spremali za spavanje počela je lagano padati kiša, a malo poslije kada smo se potrpali u šator počela je ozbiljnije padati i to je bio prvi test za šator, kasnije se pokazalo tek jedan od mnogih na ovom putu :) .. 2. dan 68,16 km 3:50 h vožnja max brzina: 46,1 HEVLIN-DYAKOVICE-HRADEK-ZNOJMO-VRANOV NAD DYJI Mobiteli nam zvone u 5, ali nekako je ispalo da sam ja u polusnu uspio srediti da se kreće kasnije, barem tako Bruno kaže jer ja se ne sjećam :) .. Dižemo se negdje oko 7, prtljamo po stvarima, spremamo šator koji je bio još uvijek malo mokar. Doručkovali smo neku konzervu tune s povrćem koju smo kupili u lidlu, meni je jako lijepo izgledala slika na konzervi, onako bas da možeš i taj metal gricnut, ali sadržaj konzerve nije bio niti do koljena slici. Bruno je zaključio da se meni stvarno svašta može prodati :) .. Krećemo u 8:15, izlazimo iz sela i stavljamo se natrag na greenway, vozimo se po zabačenim cestama, auta nigdje.. Nakon 2 sata vožnje počinje lagana kišica, skrećemo s greenway-a u Dyakovice kako bi pronašli dućan i kupili vode. Do tada se ta kišica pretvorila u pravu kišu tako da sam ja obukao pončo a Bruno kabanicu. U dućanu provodimo nešto vremena u nadi da ce kiša prestati, ali to se ne događa pa krećemo dalje. Vozimo i vozimo a kiša ne prestaje. Radimo pauzu na benzinskoj u kojoj kupujemo kartu na kojoj su ucrtani svi kampovi u Češkoj. Otvaram bisage da pogledam kakvo je stanje, nisam sretan, pola odjeće mi je mokro i obavještavam Brunu da izvidi kakva je situacija kod njega. Niti on nije bio sretan :) .. Vraćamo se na kasu i pokušavamo prodavačici objasniti da nam trebaju vrećice, uz puno ruko-nožnog jezika i pokazivanja vrećica svuda uokolo uspijevamo užicati nekoliko manjih vrećica. Nije puno,ali uspijevamo postavljati u vrećice stvari koje se nisu smočile. Zaključujem da sljedeći put neću ignorirati stvari s popisa koji sastavim prije puta, naime u popisu stvari su bile vrećice za smeće koje bi bez problema riješile stvar već kada je počela padati kiša, ali kod kuće ih nisam imao, a oko 1 sat u noći kada su one došle na red za staviti u bisage sam jednostavno samo želio ići spavati a ne tražiti zamjenu za te vrećice :) .. Krećemo dalje, molim boga da kišurina prestane jer mi stvarno nije bio gušt voziti, nekako su mi se misli stalno vraćale na odličan prethodni dan kada je nije bilo. Dolazimo u neko selo, tražimo birtiju za prigrist nešto ali ne uočavamo je, postavljamo se pod neko drvo, ali od tamo nas vjetar i hladnoća brzo tjeraju. Velika sreća je što nema puno prometa na cesti, to je jedino što mi je falilo da doživljaj bude potpun. U nekom trenutku uočavam da mi se pogon nekako mrda, spominjem servisera.. Dao sam ga na komplet servis upravo zbog pogona, naba i takvih stvari jer za to nemam niti alat niti znanja.(kasnije će se pokazati da nemam znanja za još neke stvari :) ) ..Zbog vremenskih uvjeta nakon nekog vremena nisam previše doživljavao to klimanje, eto da i kiša nečemu posluži. Stanka u prvom restoranu na koji smo naišli, preuređeni stari mlin, odlično izgleda, jeftina i dobra hrana.. Barem ono što sam ja naručio, naime Bruno je par dana jeo samo rižu zbog želučanih problema.. Čekali smo da prestane kiša i krenuli dalje, u restoranu smo odlučili da ćemo spavati u Vranov Nad Dyji .. Ulazak u Vranov je bio super, em je bio spust em prvo što te dočeka na ulasku u gradić je odličan pogled na dvorac.. Vranov se nalazi u kotlini, tako da razmišljamo kako će se sutra iz nje trebati i izvući :) .. Relativno lagano smo našli naš kamp, koji je opet zapravo kuća a kampira se u vrtu iza kuće. Prvo mislimo platiti šator, ali kada smo saznali da je soba 75kn zaključujemo da nema smisla ne uzeti sobu, a i super nam je došlo jer nam je vlasnik rastegao špagu nasred kuće gdje smo povješali sve kaj smo imali pa se do jutra sva odjeća osušila. Soba je bila uredna, topla i jeftina, pogled ravno na prije spomenuti dvorac, odlično smo prošli. Bruno kuha rižu na prozoru, kupatilo i te spike pa spavanje jer sutra odlučujemo opet buđenje u 5 :) .. 3. dan 92,28 km 5:20:36 vožnja max:59,0 krenuli 6:20 došli: 20:20 Budim se u 4:40, zadnjih mjesec dana prije Češke dok su bili ispiti je meni i Bruni to obično bilo vrijeme kada na msn-u još uvijek raspravljamo o nekom zadatku ili nekoj drugoj gluposti.. Bruno se budi nešto sitno poslije mene i razmišlja što da učini s ostatkom riže od jučer.. Odlučuje se na tamanjenje riže, a ja vadim mesni odrezak i jedem ga uz nekakve kiflice koje smo kupili u lokalnom „partizan style“ dućanu.. Nije baš nešto bio taj odrezak, suh po pustinja, ali tako i tako ne funkcioniram previše tako rano ujutro pa me nije toliko pogodilo.. Spremanje stvari, obavljanje wc-a i sl. stvari i vadimo bicikle iz garaže.. Stavljamo se na cestu i kupujemo vodu na prvoj bengi.. kao što smo i mislili počelo je krvavo, trebalo se izvući iz te kotline.. Dosta strma uzbrdica, penjemo se, malo je i friško.. Izvukli smo se iz kotline i pedaliramo neko vrijeme uz polja i šume, komentiramo kako ima jako puno križeva i kapelica uz cestu.. Spuštamo se u mali gradić Podhradi Nad Dyji, isto kotlina, cijelo vrijeme dok smo se spuštali kao da smo prolazili kroz nekakav opis krajolika u Gospodaru prstenova: magla, šuma, rijeka – nevjerojatno.. Opet izvlačenje iz kotline gdje se na mom biciklu javlja problem od prošlog dana.. Stajem i mrdam po pogonu, izgleda mi kao da se osovina pogona „rasklimala“.. nastavljam dalje u nadi da me neću u nekom trenutku morati prijeći na „cipelcug“ .. U Vrateninu radimo malu pauzu, jedemo i izležavamo se na klupici, od tamo nas tjera hladnoća, sunce nije moglo protiv vjetra koji je puhao.. Sljedeća postaja Slavonice, stižemo oko 12 sati.. Malo veći gradić, tražimo birtiju jer smo gladni.. I eto sreće, nađemo birtiju a na birtiji reklama za servis bicikala.. Odlazim do servisa i pokazujem čovjeku što me muči, ostavljam bajk i stvari kod njega i odlazimo jesti.. Uzimam nekakav radnički gablec: juha i gulaš, Bruno opet rižu ali se počastio i pilećim šniclom.. Restoran po našem ukusu, odlična hrana a jeftinjaka :) .. Odlazim natrag po bajk, popravljen je i koštalo je samo 30ak kuna.. Pitam ga što se dogodilo ali čovjek mi nije mogao objasniti na engleskom, a ja Češki ne znam :) .. Pozdravljam se sa čovjekom i odlazim natrag do birtije, odlučujemo se odmoriti na livadici preko birtije.. Totalni luksuz, prostiremo karimate i spavanac.. Spavamo do 15:40 kada nas budi tko drugi nego kiša, nije strašno ali je ipak tu.. Opskrbljujemo se čokoladicama i vodom u dućanu i krećemo prema Novym Bistricama.. Nedugo nakon pokreta shvaćam da su mi mjenjači čisti kaos, nisam znao da će to biti tako nakon popravka pa mu nisam niti rekao da i to namjesti.. Silazim s bajka i prčkam po mjenjačima, uspijevam namjestiti stražnji mjenjač i prednji ali samo tako da mi lijepo mijenja na 2 manje šajbe.. Vozimo dalje, kiša pada sve jače, dolazimo u neko selo i sklanjamo se pod autobusnu stanicu, sretni smo što smo se baš u tom trenu našli tamo jer nenormalno pljušti.. Nakon 15ak minuta sasvim prestaje padati pa krećemo dalje. U N. Bistricama vidimo na putokazu da je do JYNDRICHOVOG HRADECA još samo 18 km pa odlučujemo tamo prespavati. Na ulasku u J.H. stajemo kako bi priupitali gdje nam se nalazi kamp.. Priupitamo gospođu u bijelom Swiftu gdje je taj kamp i ona nas u autu vodi do kampa, velika je sreća što smo naišli na nju jer bi inače potrošili barem tri puta više vremena da nađemo kamp jer nije baš na zgodnome mjestu.. Prvi „pravi“ kamp, čovjek koji vodi kamp zna samo njemački pa se Bruno sporazumijeva s njim.. Kamp je velik, ali šatora i kamp kučića jako malo.. Bruno si još prije spavanja kuha rižu, mislim da kada se vratimo doma rižu neće htjeti jesti jedno poduže vrijeme :) .. 4. dan JINDRICHUV HRADEC – PLUHUV ŽDAR – DIRNA – TUČAPY – KOŠICE- PLANA NAD LUŽNICI 54,6 km max: 50,5 3:22 – vožnja Budimo se u 5, opet.. i opet – kiša, kiša, kiša.. spavamo dalje a mobiteli nas bude svako malo kako bi provjerili da li kiša još uvijek pada.. Prestaje oko 11, prtljamo po stvarima, Bruno jede opet rižu i krećemo oko pola 13.. Idemo kroz grad i nailazimo na Lidl, kupujemo vodu, kruh, cokoladice i muffinse.. Taj cijeli dan mi se vrtila ona epizoda Seinfelda „Top of the muffin to you! “ .. Krećemo prema današnjem cilju – Tabor. U kampu je bila karta podrucja u kojem smo se nalazili pa je Bruno to poslikao tako da nismo morali kupiti kartu taj dan :) .. Cesta je ok, vožnja je super, jedino kiša opet malo smeta, svako malo pada.. U jednom trenutku smo se morali skloniti u šumu jer se spustio lagani pljusak, nije dugo trajalo sva sreća.. Dolazimo u Tabor, e to je već ozbiljan gradić i teže je pogoditi prave ceste kojima treba ići, vrtimo se malo sim tam, ispitujemo ljude kuda treba ići i tako se vrzmamo po gradu, dolazimo do centra gdje se opskrbljujemo vodom i sitnicama, Bruno iskorištava govornicu za javljanje centrali u Zagreb te krećemo prema kampu koji je baš na rubu grada, vrlo blizu tog „centra“.. Jedan od razloga zbog kojeg nismo išli dalje od Tabora je i to što je bila neka veselica na trgu, pa smo odlučili postaviti šator i vratiti se tamo. Kamp je bio ok, prvi gdje smo trebali kupiti žeton kako bi se istuširali, ali nema veze jer smo dobili studentski popust. U kampu su bile i dvije amerikanke, isto na biciklima i isti greenway, ali u suprotnom smjeru od nas, one su išle prema Beču. Imaju neke šminka touring bajkove, i neke ultra turbo kul bisage, koje im ne prokišnjavaju ko naši jeftileni :) .. Odlazimo na veselicu u cenatar, čudno nam je voziti bez bisaga :) .. Najvažnija vijest dana – Bruno nije jeo rižu za večeru :) , počastio se pravom pravcatom tjesteninom :) 5. dan 58 km max: 61,6 7:40 h ukupno Evo za promjenu opet pada kiša :) .. Krećemo opet kasno, oko 12.. Odlazimo na greenway, prolazimo kroz Borotin, Sedlec-Prčica pa do Kosove Hore. Shvaćamo da nam je prvi slijedeći kamp predaleko ako bi išli po greenway-u do njega, pa se vraćamo do Sedlčana gdje i ručko-večeramo i nastavljamo prema kampu. Bruni je već par dana raštelan prednji mjenjač, i ja sam nažalost išao to popravljati, prtljam po mjenjaču ali nikako da ga namjestim, a tako je lagano izgledalo kada sam čitao na netu.. Očito negdje opako griješim jer niti njemu ne uspijevam namjestiti na prebacuje na najveću šajbu, ali ajd barem mu sad prebacuje na prve dvije šajbe kak spada.. Bruno nije sretan, koristio je treću šajbu da se zaletava prije uzbrdica jer nije baš ljubitelj istih, a ja mu eto oduzeo tu čar .. Do kampa smo brzo stigli jer smo se dosta vremena samo spuštali.. Kamp je u Cholinu, na Vltavi, najveći u kojem smo bili do sada, puno šatora i kampkućica ali nema tople vode.. Cijena je prava sitnica, 118 kruna za obojicu, što bi u prijevodu bilo kojih 18kn po glavi :) .. Nakon postavljanja šatora malo smo išli sim tam uz rijeku, raspravljali u kojem smjeru teče jer je bila ko bara i nije se baš dalo zaključiti u kojem smjeru ide, uglavnom odlično mjesto za kampiranje.. 6. dan 45 km do ulaska u Prag, 10-15 km po Pragu max: 62,5 NE PADA KIŠA!!!! Budimo se rano opet, ali ovog puta smo i krenuli iz kampa rano :) .. Šator je skroz mokar, ne znamo da li zbog kiše za koju ne znamo da li je padala ili zbog rose.. Odmah na početku nas je čekala fina uzbrdica, ali nakon nje je išlo kao podmazano, asfalt je bio odličan pa fino pedaliramo. Smrzavamo se na jako dugom spustu do Štrehovica, baš je nekako bila cesta u šumi i dosta prohladno, kada se na to doda dužina tog spusta fino smo promrzli.. Dok sam se spuštao mahnuo sam dvoje biciklista koji su bili natovareni kao mi ali nisam se zaustavljao pa ne znam koja je njihova priča, vjerojatno su isto po „našem“ greenway-u išli.. Doručkujemo u Štrehovicama i krećemo prema pragu, cijelo vrijeme vozeći uz rijeku za koju pretpostavljamo da je Vltava.. Dolazimo do table na kojoj piše Praha :) , fotkamo i idemo dalje.. Ulazimo u Prag i malo lutamo simo tamo, raspitujemo se gdje nam je kamp na koji ciljamo i nakon više od sat vremena ga pronalazimo.. Koliko smo god do Praga govorili kako je Češka odlična za bicikliste toliko nam se Prag nije svidio u tom pogledu. Najskuplji kamp do sada, cijelih 55kn po glavi :) .. Kamp nam je odlično pozicioniran, bili smo praktično u središtu Praga i imali pogled na nekakvu kulu.. Sljedeća dva dana smo se motali po Pragu, razgledavali i družili se s englezima koji žive u Peckhamu, 5 minuta od legendarnog Nags head-a (veliki smo fanovi Only fools and horses pa nas je ražalostilo kada su nam rekli da je Nelson Mandela estate srušen i da Peckhamom pustoše bande, inače da se "pohvalim" - svoj bicikl sam prozvao Inge – vjerni obožavatelji „OFAH-a“ će prepoznati „siboliku“ :) ).. Igrali smo i nogomet s njima, u dramatičnoj završnici izgubili :) .. Ne moram reći da smo na povratku ponovno zaspali na vlak, stigli jesmo al smo morali malo požuriti ipak, očito je da su nam ta dizanja na vlak u rano jutro slaba točka :) .. ali nema veze, barem je bilo uzbudljivo.. Za kraj Što smo učinili dobro – otišli smo i bilo je preludo Što smo učinili loše – premalo i preloše fotkali, bili smo lijeni svako malo vaditi fotić.. Neven

- 18:15 - Komentari (3) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.