Divnog, prvog dana u mjesecu svibnju krenuli smo prema Kumrovcu. Plan je bio pozdravit druga Tita i napravit dobar trening. Oboje je učinjeno. Krenuli smo na put Boris, Neven i ja. Nisam bila sigurna hoćemo li doći do cilja (i natrag) jer nismo imali Samca ni mog muža, koji tu duljinu imaju u peti, a ja sam poznata po odustajanju...
.Iznenadili smo i sebe i sve druge s kojom lakoćom smo došli do tamo. Momci su došli u Podsused oko 7, u pola 8 već smo bili na putu za Zaprešić. Ravno, ravno, malo gore, malo dolje i eto nas.
42km u jednom smjeru od mene, dečki su sumarno napravili nešto više od 100km jer ne žive na rubnom dijelu grada kao ja :) Pojeli smo i popili tamo, malo odmorili i krenuli natrag. Neven i ja smo tad dogovorili da ćemo zajedno krenuti na plivanje u Posejdon. I jesmo ovaj tjedan.
Nekoliko dana kasnije održan je Forrest Gump u maximirskoj šumi, trka u trajanju od 12h, organizirana od strane AK Sljeme, čiji sam ponosni član. Imala sam čast trčati u štafeti s prošlogodišnjom pobjednicom Veronikom Jurišić (koja je u 12h otrčala nevjerojatnih 125km!!), Katjom i Silvijom. Ja sam trčala 2h i za to vrijeme napravila 19,4km.
Dosta sam zadovoljna jer je (za mene) to super rezultat uzevši u obzir da sam pozdravljala i pričala s nekoliko prijatelja koji su došli tamo za vrijeme trke. PS-smršavila sam ;) U međuvremenu sam položila i biokemiju, što znači više slobodnog vremena ;) btw-ovaj Neven iz Kumrovca nije Samac :)
Pozdrav ;)
Ivka
|