Dva kotača dovoljna

07.06.2010., ponedjeljak

7/9 na Plitvičkom maratonu

Dogovor za maraton je pao još na Sesvetskom krosu. Do zadnjeg trena sam se nadala kako će mi ženica Žanica reći da se prijavimo na nešto kraće. Krenuli smo u u petak za Plitvice, noćili u bungalovu u kampu Korana. Super je što su bungalovi jedan kraj drugog pa smo za susjede imali hrpu prijatelja, članova Sljemena. Moja ženica i ja smo se svjetski pripremile za put- Žanecko s vinčekom, ja s pivicom. Petrica i Miroslaf su trusili s nama, ostali su se čuvali za trku. Jako sam loše spavala, ali mi ni to nije bilo prihvaćeno kao izgovor za odustajanje-nije bilo druge nego uputiti se na start. Pucanj je označio početak trke i mi smo krenule! Krenule smo lagano (ipak nas čeka dug put), a kasnije samo sporije :) Na većim uzbrdicama smo hodali, ostalo više-manje otrčale. Polumaraton smo otrčale za cca 2h i 38min, nakon njega je išla nizbrdica, Žana nije htjela pojurit pa sam otišla bez nje i zajebala se sam tak- stražnja loža me nakon 3-4km izdala i tu sam već vidjela svoj kraj... Moja Žličica je izvadila Voltaren koji sam drmnula i bila sam spremna za nastavak! :) Još jednom sam klonula na na 30.om kilometru, osim toga je bilo sve okej. Žanecko je bez kriza i problema prošla kroz cijelu trku. U cilj smo ušle zajedno nakon 5 sati i 21 minute. Kako su svi (već odavno) bili gotovi (Veronika na rastrčavanju?!), dočekali su nas s ogromnim pljeskom i povicima, rasplakala sam se k'o na kros ligi :D Na stazi smo fakat svašta vidjele, umirale smo od smijeha cijelim putem :) Vidjele smo nekog tipa kak se prči bez gaća na ulazu svoje kuće, trčali smo s nekim smrdljivcem koji toliko vonja da je to za nepovjerovat, kola Hitne pomoći su nas zajebavala cijelo vrijeme, na kraju je doktorica došla do nas u cilju i pitala nas kak smo došle, nije vjerovala da smo završile trku :D Ima da sljedeću godinu popravimo rezultat barem za 45 min :) Put u Zagreb je trajao cijeli dan :D Putovali smo s Pajom (koji je otrčao za 4h ii 26min?!) i stajali na teletini u nekom restoranu pa na cugi u Krnjaku...zezali smo se cijelo vrijeme i bilo je prezakon, jedan od najboljih vikenda ikad. Bez Žane, koja me bodrila i liječila putem, i Janka, koji je stavio točku na i kad smo dogovarali trku, ne bih nikad završila i bilo bi mi strašno žao. Jedva čekam iduću godinu....da Žanica i ja postavimo novi rekord staze :D

- 16:22 - Komentari (5) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.