Dva kotača dovoljna

22.03.2010., ponedjeljak

Cres breveto 20.3.2010.

Evo da malo opišem kako je bilo na Cresu prošlu subotu(20.3.2010), održavao se 200. km breveto koji je imao u sebi 3600 metara penjanja koje nas je doslovno samljelo. Nismo uspjeli stici do cilja s punom kilometražom, odvozili smo oko 170 km od 203 zadana. Za početak ću staviti kartu rute i elevacijski dijagram pa onda i opis dionica koje smo odvozili. START -> 1. KT Na start smo došli u 6:45, obavili uplatu startnine te preuzeli karton na kojem smo bilježili vremena na kontrolnim točkama. Startalo se u 7:20, prvih par kilometara smo vozili svi zajedno, ali ubrzo sam se smjestio na zadnje mjesto dok su ostali odjurili naprijed. 1. kontrolna točka se nalazila u Lubenicama, to je bio prvi veći uspon na utrci kada smo s glavne ceste skrenuli na put koji vode prema Lubenicama. Pošto je to bio prvi uspon i iako možda jedan od strmijih nisam ga previše osjetio jer sam još bio odmoran. Na kontrolnu točku sam došao nekih 30ak minuta prije zatvaranja te točke. Pošto je Vedran dosta brži od mene on me kolegijalno čekao na toj kontrolnoj točki kako bismo mogli voziti zajedno, a tako ce biti i ostatkom puta. 1.KT -> 2.KT Druga kontrolna točka je bila u Porozinama, trajektnom pristaništu gdje gdje smo dan ranije prošli autom i mislili kako to neće biti tako opak uspon. Naravno da je iz auta to sve lakše i ljepše izgledalo :) . Od Lubenica se trebalo vratiti na glavnu cestu te glavnom cestom ići do Porozina. Ta dionica je iznosila okvirno 44 kilometra i iako je na njoj bio dugačak uspon od grada Cresa koji je bio na 57mom kilometru do negdje 77mog kilometra , odnosno cca 20 km uspona koji nije bio jako strm, ali je bio dugačak i zamoran. Nakon tog uspona slijedio je i dugačak spust u Porozine tokom kojeg sam cijelo vrijeme razmišljao samo o tome kako ću se tim putem morati i vratiti natrag. Tokom spusta susrećem vozače koji su puno brži od mene i već su odvalili dobar dio uspona koji ću ja tek morati proći. Na 2.KT dolazim 40ak minuta prije zatvaranja. KT je bila u bircu u blizini trajektnog pristaništa, u njemu susrećem Vedrana koji me čekao te ostatak ekipe koja je bila na kratkom odmoru. 2.KT -> 3.KT Nakon pokupljenog žiga i kupljene vode krećem prema 3.KT i u borbu s dugačkim usponom. Pošto cijelo vrijeme na cesti nema žive duše stavljam mp3, ali s dosta smanjenom jačinom zvuka da ipak čujem ukoliko neki auto bude dolazio iza mene. I tako uz zvukove Pogues-a i Belfast food-a idem dalje, zahvaljujem Ivki na ideji da ponesem mp3.. Nakon dugačkog uspona trebalo je slijediti olakšanje na spustu do Cresa kuda sam se već bio penjao na putu do 2.KT, ali umjesto da na tom spustu dobijem na vremenu i štedim energiju zbog vjetra u prsa sam morao okretati pedale da bih išao 22,23 km/h. To me psihički dosta dotuklo jer sam znao da na spustevima moram ići dosta brzo kako bih nadoknađivao moju veliku sporost na usponima. Dolazim do skretanja za cestu koja vodi do 3.KT koja se nalazi na trajektnom pristaništu Merag. Tu je uslijedio novi šok koji nisam očekivao :D .. Naime nakon kraćeg uspona uslijedio je opet dugačak spust koji nisam očekivao, znao sam da će nakon 3.KT biti opet uspon, ali jednostavno nakon svakog zavoja koji bih prošao na spustu otkrivao se novi komad ceste, a pristaništu ni traga.. Nisam bio sretan takvim razvojem situacije :) 3.KT pa do odustajanja Na 3.KT dolazim 35 minuta prije zatvaranja. Vedran me čekao kao i do sada, kupujem vodu i sređujem žig. Nakon kraćeg odmora krećemo, tu smo već sumnjali u to da ćemo uspjeti završiti vožnju do kraja što se pokazalo točnim. Uspon od Meraga do 127mog kilometra je bio prvi gdje su se počeli javljati problemi i kod Vedrana i mene. Ja sam počeo osjećati koljeno, a Vedranu je bilo već psihički teško okretati pedale. To je već bio n-ti uspon koji smo prolazili od jutra nakon 7 sati pedaliranja i jako jako malo odmora. Uspijevamo se dogegati nekako na vrh uspona te slijedi spust do glavne ceste odnosno do grada Cresa. I onda po n+1 put na vožnji opet opet uspon :) . naravno opet jedan od dužih. Osjećam koljeno i vožnja mi više ne predstavlja nikakav užitak. Ovo je bio zadnji dugačak uspon na vožnji, ali ne da nas je dokrajčio nego nas je samljeo. Nakon tog uspona je uslijedio dio gdje je su se izmjenjivale kratke nizbrdice i usponi te nešto ravnog dijela. Umoran ko pas na ravnom sam vozio nekih 15 km/h s vjetrom u prsa. Prosjek brzine mi je pao s 20km/h kakav je bio na prvih 100km vožnje na bijednih 16 što se na kraju popravilo na bijednih 17 :) . Dolazimo do skretanja za Nerezine gdje je bio start i cilj utrke, do 4.KT nam ostaje 20km i jedno sat vremena da to odvalimo, ali odustajemo. U nekim normalnim uvjetima tih 20km u 1h bi normalno stigli odpedalirati, ali ja sam bio doslovno umoran ko zemlja, samljeven od uspona, osjećao koljeno, demotiviran činjenicom da je teško da bismo mogli stići na vrijeme za skupiti taj žig i vratiti se nazad te odlučujem da ću samo produžiti dalje do cilja i odustati od odrađivanja cijelih 203km. U to vrijeme kada se odlučivalo krenuti dalje ili skrenuti prema cilju počela je padati kišica, a Lošinj je bio u oblacima i potpuno tmuran te je to bila samo točka na i našeg odustajanja. Vedran se složio te smo samo skrenuli prema cilju gdje smo se javili organizatoru da odustajemo. Na mojem ciklokompu se na dolasku do apartmana nalazilo 171.8 km što je vjerojatno greška za nekoliko kilometara. Vedranov je pokazivao 170km. Vrijeme pedaliranja (ride time) mi je bilo 10 sati i 6 minuta. Na kraju ostaje žaljenje što nismo uspjeli završiti cijeli breveto jer smo odvozili stvarno uvjerljivo najgori dio puta te smo odustali na najlakšem dijelu. Ali u tom trenutku taj najlakši dio mi je izgledao kao nemoguća misija nastavak milijunti. Ne mogu opisati koliko sam umoran bio, ne mogu to usporediti s nijednom vožnjom koju sam do sada odvozio. Uspon na sljeme mi nakon ovoga izgleda kao kikiriki, a one kratke vožnje kada se zaletim do Medvedgrada više neću niti nazivati vožnjama :) Činjenica je da smo otišli nepripremljeni na ovaj breveto, tokom zime nismo vozili ništa i toga smo bili svjesni. Išli smo probati završiti i iako smo se samljeli pokušavajući nije nam žao što smo probali te planiramo ići i na breveto u Sv. Nedjelji krajem ljeta. Tada ćemo biti u boljoj kondiciji, a i taj breveto će sadržavati puno manje uspona nego ovaj. Do tada možda nabavimo i cestovne bajkove koji ce biti u stanju izdržati takvu vožnju, jedino u tom slučaju će Vedran biti još brži od mene :) . Hvala mu što me čekao cijelim putem. Na kraju bih pohvalio organizatora (Ares Buršić) na vrlo prijateljskom raspoloženju te pozdravio i čestitao svim ostalim sudionicima koji su za razliku od nas svi odvozili cijelu zadanu rutu Link na ostatak slika:slike picassa Link na službenu objavu breveta: http://www.bksvn.hr/randonneurs/index.html Link na kartu vožnje : karta Link na elevacijski dijagram: dijagram Neven

- 22:13 - Komentari (3) - Isprintaj - #

21.03.2010., nedjelja

ŠKRAPING 2010.

- 18:13 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.