Dva kotača dovoljna

27.08.2010., petak

Durmitor treking & Rabac Advenčr Rejs

Svježinu u vrućim ljetnim danima potražili smo u petodnevnom posjetu Crnoj Gori- na Durmitoru. Bobo, Roža, Muž i ja smo se ukrcali u auto u kojem je klima krepala i na +3822 stupnja, preko Đubrovnika („Đ“ je namjerno), krenuli za Žabljak. Oduševili smo se na prvi pogled, Žabljak je urbano mjesto! Bezbroj borova i zelenila očaravaju. Bili smo smješteni u kući- 5 u prizemlju i 5 na katu. Društvo su nam pravili neki novi ljudi-Marina, Veki, Danica, Otac i Sinovi…i neki stari prijatelji- Branko, Nino, Domagoj i Tomislav. Prvi dan smo planinarili na Savin kuk. Magluština nas je uhvatila na pola uspona, nismo vidjeli jedni druge na 20m udaljenosti. Posjetili smo i neku špilju, ali po uputi Bear Gryllsa, bacili smo prvo kamen unutra da međed može izaći van. Drugi dan smo s Jankom otišli na najviši vrh Crne Gore- Bobotov kuk…skoro cijeli dan smo bili na stazi, krenuli smo u kratkim rukavima, a za koji sat smo se grudali na snijegu J Tih snježnika ima na sve strane. Treking je svima protekao jako dobro. Staza je bila relativno kratka, kojih 20km, ali strma za popizdit. Roža i ja smo bili na misiji, o kojoj ne mogu javno pisati, ali recimo da je uspješno izvršena J Domagoj se kune kako je vidio Bobu da trči. Svaku večer smo imali Palačinke party uz Oca i Sinove kao glavne sponzore namirnica. Smještaj od 7 eura po osobi i 20 eura po kili jaGnjetine samo su neki od razloga zbog kojih ćemo se vratiti iduću godinu na malo dulje. PS-u Čudnoj šumi sam srela svog instruktora iz matematike iz srednje škole, Tihomira Ivanca. Kakve su šanse za to?! Roža i Hrvi su sačinjavili tim Lavovi, jedan telefonski poziv Silviji bio je dovoljan da mi budemo Favoriti. U petak popodne smo se zaputili kod Silvije u Labin (Roža je krenuo ujutro kako bi izvršio psihički pritisak uoči trke, kasnije se pokazalo neuspješnim.), dobili smo prenoćište, kupaonu, kuhinju…domaćici smo jako zahvalni na svemu! Ovo je moja treća pustolovna utrka…ali prva završena J Neuspješna sam bila i na KIC-u i na Urban-u lani, ali ovo…je nešto drugo J Skokom u more je trka započela, plivala sam k'o luda i u isto vrijeme dotaknula kajak kao i neki tip- on me pogleda, a ja brže-bolje skočim u kajak sa stvarima i preotmem mu ga J To nam nije ništa značilo jer 5km dugu turu smo odveslale katastrofalno, došle smo zadnje. Nakon kajaka je uslijedilo plivanje sa svim stvarima, 500m. Tu smo rasturile J Stigle smo 10 timovima i došle 7. (od ukupno 17 timova). Tu poziciju smo zadržale do kraja trke. Uslijedio je 15km dug treking, uz plažu, grad i trim stazu), a kasnije i , meni najneuvježbaniji dio, -bajk! 3 dana prije trke sam prvi put u životu s Mužem otišla vozit montić po Jelenovcu…to je nešto skrooooz drugačije od vožnje po cesti…iskreno, mislila sam da neću završit trku jer ne mogu bez kočenja na nizbrdici, hrrrpu vremena smo na tome izgubile (zbog mene). Usred vožnje bajkom morali smo doći na 6m visoku stijenu i skočiti J Jedva sam čekala taj skok jer mi je bilo nenormalno vruće, Silvi je trebalo malo nagovaranja…ali za koju minutu tim Favoriti je opet bio na putu ;) Uz malo gubljenja, utrku smo završile kao sedme J Bile smo jedini ženski tim na trci i nisu nas svrstali u mješoviti, ali *moram* napomenuti kako su Favoriti došli sat i pol prije prvog mješovitog para J Za nagradu smo dobili gajbu pive…pogodite kojeg! J O Lavovima ne znam ni što bih rekla….fijasko na sve strane :) Osim što smo ih totalno pregazili, vreće u kojima su im bile stvari (tenisice, ruksaci, mobiteli..) su im promočile na plivanju….dat ćemo im priliku za revanš iduću godinu J Organizacija Rabac Adventure Race-a je bila vrhunska- okrepa na tranziciji, volonteri koji navijaju za sve i bodre, večera u hotelu..sve je bilo fantastično. Sinketu i Jopi zahvaljujem na posudbi bajka i vreće za spavanje ;) Ovu godinu ću utrenirat vožnju off road pa ćemo iduću godinu bit još bolje ;) Pozdrav, Ivka

- 18:44 - Komentari (2) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.