Pobožnost Presvetom Srcu Isusovu istaknuto je obilježje suvremenog katoličanstva. Srce je postalo simbolom uzvišene Kristove ljubavi uglavnom u europskoj civilizaciji. Čak i u Bibliji srce se smatra više sjedištem znanja negoli ljubavi. Pobožnost Presvetom Srcu Isusovu nalazimo kod srednjovjekovnih mistika, kao što su Julijana iz Norwicha, Francisca Rimska i sv. Bonaventura. U 16. st. njegovali su je kartuzijanci i kasnije isusovci. Sv. Ivan Eudes (17. st.) dao joj je teološki temelj. Poticaj za uvođenje blagdana Srca Isusova, došao je iz francuskog grada Paray le Moniala prigodom ukazanja Srca Isusova, sv. Mariji Margareti Alacoque 1675. g. Ali tek 1765. g. papa Klement XIII. dopušta slavljenje blagdana Srca Isusova i to samo za one koji su izričito tražili. Bili su to poljski biskupi onoga vremena i rimska Nadbratovština Srca Isusova. Ubrzo su blagdan prihvatili redovnice Reda Pohođenja kojemu je pripadala sv. Margareta, cijeli Rim, potom biskupi i kraljica francuskog naroda, poglavari i članovi Družbe Isusove i tako se za kratko proširio gotovo u cijeloj Crkvi. Nakon što se blagdan Srca Isusova tako brzo proširio po mnogim biskupijama svijeta i vidjevši velike duhovne koristi od njegovog slavljenja, papa Pio IX. je 1856. g. posebnim dekretom odredio da se blagdan službeno slavi u cijeloj Katoličkoj Crkvi osobito s obzirom na potrebu zadovoljštine za grijehe. Misa i oficij odobreni su 1765. a općevažeći postali su 1856. Blagdan Presvetog Srca Isusovog slavi se u petak nakon blagdana Tijelova i stoga je lipanj mjesec Presvetog Srca Isusova. Viđenja sv. Marije Margarete Alacoque Sv. Margareta Marija imala je od 1673. g. do 1675. g. nekoliko viđenja Srca Isusova. U jednom od posljednjih koje se obično zove "veliko ukazanje", a bilo je 16. lipnja 1675. g., u tijelovskoj osmini, Isus daje nalog za uvođenje blagdana Srca Isusova: " Stoga od tebe tražim da prvi petak nakon tijelovske osmine bude posvećen naročitom blagdanu u čast moga Srca, da mu se na taj dan učini časna naknada i prošnja naknadnom pričešću kako bi se naknadilo za sve nedostatke poštovanja dok je moje Tijelo u Euharistiji bilo izloženo na oltarima. " Na svršetku poruke Isus obećaje nagradu svima onima koji budu svetkovali blagdan njegova Srca: " Obećajem ti da će se moje Srce raširiti da obilno izlije bujice svoje božanske ljubavi na sve one koji mu budu iskazali tu čast, i koji će nastojati da je i drugi iskazuju." Pape o Srcu Isusovu Pobožnost Srcu Isusovu jest najsigurnija i najkorisnija duhovnost. Leon XIII. To je sinteza cijeloga kršćanstva. Pio XI. Štovanje Srca Isusova jest najkompletnija ispovijest kršćanske vjere. Pio XII. Srce Isusovo jest uzvišeni oblik one prave pobožnosti, koja se traži za naše vrijeme. Pavao VI. U Presvetom Srcu Isusovu nalazimo sintezu svih otajstava naše vjere. Papa Ivan Pavao II. izvor Molitva Presvetom Srcu Isusovu Izvor: Wikizvor Presveto Srce Isusovo, kralju sviju srdaca, Tebi posvećujem danas moje srce i stavljam ga potpun u tvoju službu. Tebi prikazujem svoju dušu sa svom snagom i svoje tijelo sa svim osjećajima. Cijeli svoje život hoću upotrijebiti da Tebe ljubim, Tebi služim i Tebe slijedim. Želim biti žarkim klanjateljem svetosti Tvoje ljubavi. Sveto Srce Marijino, nakon Srca Isusova najmilije i najsavršenije Srce, budi i ti stalnim uporištem moga čašćenja i ljubavi. Nauči me, da Srce tvoga Sina tako častim, kako Ga ti sama častiš i dopusti mi da Njemu prikažem tvoje štovanje i molitvu zagovora. Isuse, Tvome srcu prikazujem (dušu… nakane… brige… ). U Tebe imam povjerenja, Tebi prepuštam sebe, u Tebe se uzdam. Srce Isusovo, dođi kraljevstvo tvoje i budi volja Tvoja kako na nebu tako i na zemlji. |
Knjige i novine, koje cijede otrov bezbožnosti i raspaljuju u ljudskim grudima vatru razuzdanih požuda i sjetilnih strasti, razni klubovi i čitaonice gdje masonski duh kreće tražeći koga će «proždrijeti», neka kršćaninu – i to svakom kršćaninu – budu mjesta slova i užasa. Kad je riječ o sekti, koja prožima cijeli život, onda nije dosta protiviti se i braniti se, nego valja odvažno izaći na bojište i usprotiviti se. To ćete dragi sinovi učiniti vi, na način da novinama suprotstavite novine, masonskoj školi svoju školu, njihovom društvu svoje društvo, njihovom kongresu svoj kongres, njihovoj akciji svoju akciju. «MASONERIJA: NEPRIJATELJICA BOGA, CRKVE I DOMOVINE!» (iz pisma pape Lava XII. «CUSTODI» (Čuvari)) Valja izbjegavati ne samo one, koji se javno očituju kao bezbožnici i slobodnjaci pa nose bilo znak svoje sekte, nego se treba čuvati prijateljskih povezivanja i s onima koji se kriju pod maskom opće snošljivosti, poštivanja svih vjera, mahnitosti ideja za pomirenjem evanđeoskih načela s načelima revolucije, Krista i Belijala, Crkve živoga Boga s državom bez Boga. Protukršćansko novinstvo ratuje protiv naše Crkve podupiranjem masonskih vlasti, a vi svojim trudom i novcem pomozite, promičite, širite katolički tisak. Jedna sekta, koja poslije devetnaest stoljeća kršćanske civilizacije nastoji iz petnih žila oboriti Katoličku crkvu i presjeći joj božanske izvore, dakle sekta koja potpuno niječe sve što je nadnaravno i odbija svaku Objavu i sva sredstva spasenja koja nam Objava ukazuje, ta sekta, koja se po svojim načelima i djelima temelji jedino i potpuno na nemoćnoj i pokvarenoj naravi kakva je upravo ljudska, takva sekta, ne može biti ništa drugo nego vrhunac oholosti, pohlepe, putenosti. Ali oholost pritišće, pohlepa pljačka, putenost iskvaruje i kada te tri požude dosegnu najviši stupanj , onda se nasilja, otimanja, zavodljive pokvarenosti postupno šire i dostižu takve razmjere da postanu nasilja, otimačine i izvor svake štete za cijeli narod. Dopustite, dakle, da vam ovom svojom riječju označimo masoneriju kao neprijateljicu Boga, Crkve i naše domovine. Prepoznajte je već jednom kao takvu i obranite se od takvog oholog neprijatelja svim oružjem koje vam razum, znanje i vjera stavljaju u ruke. Neka se nitko ne pusti prevariti vidjevši njihov lijepi izgled, neka se nitko ne da privući njihovim obećanjima, nit zavesti njihovim laskavim riječima, niti zastrašiti njihovim prijetnjama. Zapamtite da su po masonskom učenju kršćanstvo i masonerija bitno nepomirljivi tako da se pridružiti masoneriji znači rastaviti od kršćanstva. Takvu nespojivost ovih dvaju sustava, katolika i masona, dragi sinovi, ne možete ne priznavati, a to su vas već upozorili naši prethodnici, a mi smo vam već ponovili iste opomene. Oni pak, koji su se po velikoj nesreći učlanili u neko od ovih društava propasti, neka znaju svoju strogu dužnost da se potpuno odijele od tih udruga, ako ne žele ostati odijeljeni od kršćanskog zajedništva te izgubiti svoju dušu u vremenu vječnosti. Jednako tako neka znaju roditelji, odgajatelji, gospodari i svi koji brinu za druge, da ih obvezuje stroga dužnost priječiti koliko god mogu da njihovi podložnici ulaze u tu opasnu sektu ili, ako su ušli, priječiti da u njoj ostaju. Jako nam je stalo do toga u tako važnoj stvari, kada je ovim našim danima zavodljivost vrlo laka, da se kršćanin čuva ovoga zla od svojih prvih koraka, da se boji i najmanjih opasnosti, da izbjegava svaku prigodu, da poduzima sve mjere opreza, ukratko da, po evanđeoskom savjetu, čuvajući jednostavnost goluba, upotrebljava svu mudrost zmije. Očevi i majke obitelji neka paze da ne primaju u svoju kuću nepoznate osobe, a još više da ne prijateljuju s onima osobito koje ne poznaju u pitanjima njihove vjere. Neka se brinu doznati kakav je onaj tko dolazi u kuću kao prijatelj, učitelj, liječnik, ili koji drugi pomoćnik, da se ne dogodi da se u njima krije kakav lukavi promicatelj te zle sekte. U koliko li je obitelji prodro vuk u janjećem ruhu! Lijepe su pojave raznolike udruge koje posvuda niču i donose čudnovate plodove za društvene staleže: radničke udruge, uzajamne pomoći, osiguranja, ustanove školstva, književnosti i raznih umijeća. Kad su te udruge prožete dobrim i moralnim i religijskim duhom, korisne su i potrebne. Ali, budući da je ovdje, upravo ovdje na poseban način, prodirao i prodire masonski otrov, valja ih općenito smatrati dvojbenima. Stoga, valja zaobilaziti mjesta koja izbjegavaju svaki religiozni utjecaj pa njima lako upravljaju masoni, te udruge i ustanove ne samo da pomažu sekte,već postaju njihova rasadišta i odgajališta. Neka se osobito čuvaju žene upisivati u takva «čovjekoljubiva» društva, kojima ne poznaju narav ni cilj, ako se prije toga ne savjetuju s mudrim i iskusnim osobama jer pristupnica po milosti masona često je ona čovjekoljubiva brbljarija, koja se velikim sjajem suprotstavlja kršćanskoj karitativnoj djelatnosti. Neka se svatko čuva stupati u prijateljske ili domaćinske sveze s ljudima za koje se sluti da pripadaju masoneriji ili drugim skupinama koje su s njome združene. Prepoznajte ih po njihovim plodovima i izbjegavajte! Valja izbjegavati ne samo one, koji se javno očituju kao bezbožnici i slobodnjaci pa nose bilo znak svoje sekte, nego se treba čuvati prijateljskih povezivanja i s onima koji se kriju pod maskom opće snošljivosti, poštivanja svih vjera, mahnitosti ideja za pomirenjem evanđeoskih načela s načelima revolucije, Krista i Belijala, Crkve živoga Boga s državom bez Boga. Knjige i novine, koje cijede otrov bezbožnosti i raspaljuju u ljudskim grudima vatru razuzdanih požuda i sjetilnih strasti, razni klubovi i čitaonice gdje masonski duh kreće tražeći koga će «proždrijeti», neka kršćaninu – i to svakom kršćaninu – budu mjesta slova i užasa. Kad je riječ o sekti, koja prožima cijeli život, onda nije dosta protiviti se i braniti se, nego valja odvažno izaći na bojište i usprotiviti se. To ćete dragi sinovi učiniti vi, na način da novinama suprotstavite novine, masonskoj školi svoju školu, njihovom društvu svoje društvo, njihovom kongresu svoj kongres, njihovoj akciji svoju akciju. Masonerija je zavladala javnim školama, a vi nadjačajte njihovo djelovanje svojim privatnim («očinskim») školama, crkvenim zavodima i osobito redovničkim ustanovama jednog i drugog spola, ponudite djeci i kršćanskoj mladeži pravi nauk i odgoj, a napose nastojite da kršćanski roditelji ne povjeravaju odgoj svoje djece školama koje nemaju sigurni katolički smjer. Masonerija je zaplijenila imovinu javne dobrotvornosti. U ruke svojih pristaša masonerija je stavila ustanovu «Pobožna djela», a vi sve ono što ovisi o vama predajte samo katoličkim ustanovama. Protukršćansko novinstvo ratuje protiv naše Crkve podupiranjem masonskih vlasti, a vi svojim trudom i novcem pomozite, promičite, širite katolički tisak. Prava i čista dobrotvornost kći onoga koji daje da sunce grije svakoga i da kiša pada i pravednicima i grješnicima. Masonerija umnaža svoje lože, i vi umnažajte katoličke zborove i župne odbore, promičite karitativne i molitvene udruge.» PAPA Lav XII. |