utorak, 06.01.2009.

RASPETI BOG

HODALA SAM STAZOM OD SUHOGA ZLATA,
AL ZLATO MI SJAJNO IZGLEDALO NIJE.
I OSMJESI LJUDI,BEZ SRCA I DUŠE I OGANJ LAŽNI,
ŠTO STUDEN KRIJE…

GLAS TVOJ SAM ČULA I PRIŠLA TI BLIŽE,
NESTADE TUGA I HLADNOĆA SVA,
TOPLINA NASTA..I SIGURNOST NEKA,
TO TVOJE JE SRCE U KOJEM SAM JA…

SVI REKLI SU NEMOJ POĆI PUTEM TIM,
NA SVIJETU POSTOJI JOŠ TOLIKO TOG..
ZAŽELI SAMO I SVE BIT ĆE TVOJE,
ZAR VRIJEDI TOLIKO RASPETI BOG…

SAD HODAM U SJAJU OSMIJEHA TVOGA,
I TVOJA ME RUKA VODI KROZ NOĆ…
I NAJTEŽE KAD JE ,TI SI UZ MENE,
NE BOJIM SE NIČEG I S TOBOM ĆU POĆ

NI SVE RIJEČI GRUBE,NE DOTIČU MENE
PA NE VRIJEDI NIŠTA..SAKRIVATI BOL,
I NAJTEŽE KAD JE ,TI SI UZ MENE ,
NE BOJIM SE NIČEG….I S TOBOM ĆU POĆ

- 18:44 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.